Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-109/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Danijele Jažić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OL, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog OL, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Kv I-3/20205-6 (K-12/2024.) od 24. siječnja 2025., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog OL kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Kv I-3/20205-6 (K- 12/2024.) od 24. siječnja 2025., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog OL, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24.; dalje: ZKP/08.) protiv optuženog OL produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke određeno je da se na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u vrijeme trajanja istražnog zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od trenutka uhićenja 27. prosinca 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi OL po braniteljici, odvjetnici Ružici Piličić Šinko, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje.
3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom
1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud utvrdio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza. Za svoju odluku prvostupanjski sud je, protivno tvrdnji žalitelja, iznio jasne i dostatne razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Iako u uvodu optuženik kao žalbenu osnovu ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu daljnjim navodima žalbe ne konkretizira niti obrazlaže u čemu bi ona sastojala, pa time sadržajno proizlazi da se ustvari žalba podnosi samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. U pogledu postojanja osnovane sumnje, suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pri čemu zadaća vijeća (prvostupanjskog i drugostupanjskog suda) koje odlučuje o primjeni istražnog zatvora nije ulaženje u dokaznu snagu do sada provedenih dokaza već isključivo ocjenjivanje postoje li pretpostavke (opća i posebne) za daljnju primjenu istražnog zatvora, a vrijednosnu ocjenu dokaza dati će raspravni sud u kontradiktornom postupku. Stoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjena opća pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika.
8. Protivno žalbenim navodima optuženika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ima li se u vidu način i okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje se optuženik tereti optužnicom, koji se ogledaju u pojačanom stupnju kriminalne volje i upornosti, zajedno sa ranijom višestrukom kaznenom osuđivanošću na uvjetne osude i novčane kazne. Imajući u vidu takav dosadašnji život optuženika, opravdanim se nameće zaključak da ga dosadašnje osude nisu odvratile od kriminalne aktivnosti, pa je sada osnovano sumnjiv da je počinio jedno od najtežih kaznenih djela. Vezano uz navedeno pogrešno smatra optuženik da nije osoba sklona činjenju kaznenih djela, kako to tvrdi u žalbi, te da navedeno nije relevantno za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a upravo ranija osuđivanost ukazuje da se već razvila sklonost kršenja pozitivnih zakonskih propisa i društveno prihvatljivih normi. Pritom, nije relevantno što je velika većina presuda protiv optuženika donesena u Saveznoj Republici Njemačkoj, a ne Republici Hrvatskoj, kojom činjenicom optuženik pokušava umanjiti značaj istih.
8.1. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je žalbeni navod optuženika kojim ističe kako se podatak o njegovoj osuđivanosti (i da spisu ne prileži ovjereni prijevod presuda) temelji samo na navodima optužbe, s obzirom da se isti temelji na izvatku iz kaznene evidencije od 4. siječnja 2024. (list 333-335 spisa).
8.2. Kraj takvog stanja stvari i zbog visoke razine iteracijske opasnosti, za sada se u žalbi predložene mjere opreza ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode optuženika.
9. Nije u pravu žalitelj kada opetovano ističe da se, iz navoda obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjskog suda koje se odnosi na opis dinamike događaja i načina počinjenja kaznenog djela, stječe dojam da je sud obrazložio osuđujuću presudu kojom je optuženika oglasio krivim, pa da je dovedena u pitanje objektivnost suda u daljnjem vođenju postupka. Iako bi sudovi trebali voditi računa da u svojem izričaju prilikom opisivanja postupanja okrivljenika/optuženika koriste pojam "osnovano sumnjiv …da bi…", pravilnost pobijanog rješenja nije ovdje dovedena u pitanje ovim žalbenim navodima jer je očito da je u konkretnom slučaju opasnost od ponavljanja kaznenih djela utvrđena na temelju postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo.
10. Također, umanjujući ispravno utvrđenje da opasnost od ponavljanja kaznenog djela postoji i dalje, optuženik pogrešno smatra da djelo ne može ponoviti zbog činjenice što je oštećenik mrtav, međutim, upravo iskazana upornost i pojačani stupanj kriminalne volje, uz dosadašnju osuđivanost, kako je već istaknuto u točki 8. ovog rješenja, ukazuju da postoji opasnost po društvo uslijed mogućeg novog protupravnog postupanja optuženika, pa je stoga otklanjanje takve opasnosti produljenjem istražnog zatvora, opravdano zbog zaštite javnog interesa.
11. Slijedom svega navedenog, žalba nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
