Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-77/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Zorislava Kaleba, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PE i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog BE, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-1/2025. (K-20/2022.) od 7. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog BE kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog PE i drugih, zbog kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavaka 1. i 2. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., dalje: ZKP/08.) protiv optuženog BE produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a pod točkom II izreke optuženom BE u istražni zatvor je uračunato vrijeme lišenje slobode od 18. listopada 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi BE po branitelju, odvjetniku Frani Bobincu, ne navodeći zakonsku osnovu pobijanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da preinači pobijano rješenje na način da optuženiku ukine istražni zatvor i odredi adekvatnu mjeru opreza iz članka 98. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Jednako tako, u pravu je prvostupanjski sud kada navodi da se istražni zatvor za sada ne može zamijeniti blažim mjerama.
6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ista proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Time, je protivno navodima žalitelja, utvrđen dostatan stupanj vjerojatnosti da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti, čime je ispunjen temeljni uvjet za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako na strani optuženika i nadalje postoji opasnost od bijega, a koji prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da je optuženik bio nedostupan nadležnim tijelima još od 2017., unatoč tome što ima prijavljeno prebivalište u [adresa], jer je terenskom provjerom utvrđeno da optuženik na toj adresi ne stanuje od 2016. te je u konačnici nakon određivanja istražnog zatvora i u dva navrata izdane tjeralice i europskog uhidbenog naloga uhićen u Republici Austriji. Pored toga, optuženik, osim državljanstvom, ni na koji način nije vezan za teritorij Republike Hrvatske, s obzirom na to da stanuje u [adresa], gdje mu stanuje i obitelj, pa kada se navedene okolnosti dovedu u vezu s visinom propisane zatvorske kazne za terećena kaznena djela, i po ocjeni drugostupanjskog suda na strani ovog optuženika postoji motiv za bijeg u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
8. Protivno navodima žalitelja, pobijanim rješenjem nije došlo do povrede tzv. dinamičkog pristupa jer su u pobijanom rješenju razmotrene i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Naime, osnovana sumnja nije umanjena protekom vremena od uhićenja kada se ima u vidu dosadašnja dinamika postupka, s obzirom na to da je u vremenu od uhićenja pa do donošenja pobijanog rješenja potvrđena optužnica što upućuje na veći stupanj osnovane sumnje, a jednako tako okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega na strani optuženika sagledane su konkretno i ponaosob u odnosu na optuženika pri čemu iste nisu izgubile na svom značaju i relevantnosti protekom vremena od uhićenja. Stoga, produljenje istražnog zatvora je razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u konkretnom slučaju pretežu nad pravom optuženika na slobodu, uslijed čega nema mjesta zamjeni istražnog zatvora blažim mjerama kako to predlaže žalitelj.
9. Slijedom navedenog, žalbeni navodi optuženika da nije imao saznanja da se protiv njega vodi kazneni postupak i da se u niti jednom trenutku nije krio jer u protivnom ne bi se kretao "normalno" po zemljama Europske unije, da je dosadašnje trajanje istražnog zatvora na njega utjecalo u pozitivnom pravcu, kao i njegove obiteljske prilike i okolnost da mu obitelj živi u [adresa] na adresi koja se nalazi u spisu te da je dao sudu adresu na kojoj bi boravio u [adresa], nisu od utjecaja kada se imaju u vidu vrijeme koliko je optuženik bio nedostupan tijelima kaznenog progona te težina terećenih kaznenih djela i visina propisane zatvorske kazne, kao i činjenica da se optuženik odselio u Republiku Češku ne isključuje obvezu svakog građanina da prijavi i odjavi prebivalište ili boravište, što optuženik nije učinio. Također, isticanje drugog kaznenog postupka koji je vođen protiv optuženika u kojem je priznao krivnju "jer mu je obećano da će biti pušten na slobodu", nije u vezi s ovim predmetom pa nije niti od značaja za odluku o primjeni mjere istražnog zatvora u ovome predmetu.
10. Nije u pravu žalitelj kada upire na povredu načela razmjernosti ističući u žalbi vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru u odnosu na očekivanu kaznu u ovome postupku, kao i navodeći da je u ovome postupku državno odvjetništvo predlagalo sporazumnu zatvorsku kaznu koja po svojoj visini odgovara vremenu koje je optuženik već proveo u istražnom zatvoru. Naime, prvostupanjski sud je sukladno pobijanom rješenju vodio sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se tereti optuženik, propisane kazne (od jedne do deset godina zatvora), te, s druge strane, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, kao i o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora. Pri tome, ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 13. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
