Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-38/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KR, zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog KR, podnesenoj protiv dijela rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 27. siječnja 2025., broj Kov-57/2024., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog KR kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, pod točkom I izreke, na temelju članka 351. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), odbijen je prijedlog okrivljenog KR da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnik o ispitivanju svjedoka HR (list 120-121 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedokinje UR (list 176-177 spisa) kao neosnovan. Ujedno su, pod točkom II izreke, na temelju članka 351. stavka 1. u vezi s člankom 86. ZKP/08., iz spisa predmeta izdvojene službene zabilješke o obavljenom obavijesnom razgovoru sa SR (list 30 spisa), UR (list 31 spisa) i HR (list 32 spisa) te će se iste nakon pravomoćnosti rješenja zatvoriti u poseban omot i čuvati kod suca istrage odvojeno od ostalih spisa te se ne mogu razgledati ni upotrijebiti pri odlučivanju u kaznenom postupku.
2. Protiv točke I izreke tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni KR, po branitelju, odvjetniku Ivanu Adžiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "ukine pobijano rješenje i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. U žalbi se navodi da su policijski službenici po nalogu tužitelja u fazi istrage ispitali svjedoke HR i UR, a da tim ispitivanjima obrana nije bila prisutna čime je povrijeđena jednakost stranaka u sudjelovanju u kaznenom postupku, koje između ostalog zahtijeva mogućnost obrane da osporava iskaz svjedoka optužbe. Obrazlaže se da okrivljenikovo pravo da ispituje svjedoka optužbe pripada tzv. minimalnim pravima obrane iz članka 6. stavka 3. Konvencije (očito se misli na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) te da je stoga došlo do povrede tih okrivljenikovih prava kao što je to navedeno u predmetu Europskog suda za ljudska prava Kovač protiv RH, odluka od 12. srpnja 2007. U žalbi se tvrdi da državni odvjetnik u fazi istrage nije dužan obavijestiti okrivljenika i branitelja o dokaznom ročištu na kojem se ispituju svjedoci optužbe, ali da usprkos tome tako provedeni dokazi ipak nisu zakoniti. To što će možda obrana imati pravo te iste svjedoke ispitati u fazi rasprave, ne znači da će se to pravo i ostvariti jer svjedoci mogu npr. umrijeti ili slično.
5.1. Nasuprot tome, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da se ne radi o nezakonitim dokazima te da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog obrane za izdvajanjem navedenih dokaza kao nezakonitih bez obzira što obrana nije bila nazočna kod ispitivanja svjedoka u fazi istrage uz obrazloženje da ZKP/08. ne poznaje "jednakost oružja" u toj fazi postupka, kao da niti jedna odredba ZKP/08. ne propisuje obvezu državnog odvjetnika da u fazi tzv. državnoodvjetničke istrage obavještava okrivljenike i branitelje o ročištu na kojem se ispituju svjedoci koje oni nisu predlagali.
5.2. Članak 10. stavak 2. točke 1. do 4. ZKP/08. propisuje da se sudske odluke ne mogu temeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način ako su dokazi pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom propisane zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, ako su pribavljeni povredom Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, prava na ugled i čast, te prava na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito predviđeni ovim zakonom, ili za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza. Sukladno članku 234. ZKP/08., prilikom provođenja dokazne radnje, državni odvjetnik je dužan o mjestu i vremenu provođenja radnje obavijestiti okrivljenika i branitelja samo ako su oni predložili provođenje te radnje, iz čega, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, proizlazi da državni odvjetnik na dokaznu radnju ispitivanja svjedoka nije dužan pozvati okrivljenika i njegovog branitelja ukoliko oni nisu predložili provođenje te dokazne radnje. Također, članak 300. stavak 1. točke 1. do 7. ZKP/08. izričito propisuje sve moguće situacije kada se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, pri čemu situacija koju opisuje žalba, nije propisana kao oblik nezakonitog dokaza.
5.3. Stoga ovaj drugostupanjski sud smatra da je pobijanim rješenjem pravilno zaključeno da se u konkretnom slučaju ne radi o povredi prava obrane jer će obrana, u daljnjoj fazi postupka, imati mogućnost i priliku ispitati svjedoke optužbe čime će biti ispunjeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti te konfrontacijsko pravo obrane u ispitivanju svjedoka, pa će samim time, biti ostvarena i tzv. "jednakost oružja" kroz pravo obrane da ispita svjedoke na sve relevantne okolnosti.
6. Slijedom izloženoga, s obzirom da žalbom okrivljenog KR nije s uspjehom dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, niti je ispitivanjem pobijanog rješenja drugostupanjski sud našao povrede na koje, u smislu odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
