Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-69/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ON, zbog kaznenih djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-5/2025. (K- 19/2024.) od 16. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ON kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog ON zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 1. te u vezi s člankom 153. stavkom 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 2. siječnja 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi HN po braniteljici, odvjetnici Sandri Hančić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08. s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da istražni zatvor ukine, podredno da istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. , podredno da optuženiku odredi istražni zatvor u domu.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i nadalje postoje uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti blažim mjerama.
6. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane i dostatne razloge kako u pogledu postojanja osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u pogledu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kao posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih smatra da se istražni zatvor ne može zamijeniti blažim mjerama. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da pobijano rješenje ne sadrži "adekvatne i relevantne" razloge, kao i da su izneseni razlozi "paušalni" te da je povrijeđena odredba članka 124. stavka 3. ZKP/08., a čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
7. Jednako tako, prema razlozima pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjski sud nije pristupio procjeni postojanja istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika kako se to upire u žalbi. Naime, po ocjeni drugostupanjskog suda, u pobijanom rješenju sagledane su konkretno i ponaosob u odnosu na optuženika sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora, pri čemu valja imati u vidu kako dinamika postupka od određivanja istražnog zatvora upućuje na porast stupnja osnovane sumnje, s obzirom na trenutni stadij postupka koji je u fazi potvrđene optužnice, dok osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela nisu izgubile na svom značaju i relevantnosti protekom vremena. Stoga, nije došlo do povrede tzv. dinamičkog pristupa na koji upire žalitelj kada navodi da su razlozi produljenja mjere istražnog zatvora "stereotipni" i da se "konstantno ponavljaju". Također, žalitelju nije povrijeđena ni pretpostavka nedužnosti, budući da iz pobijanog rješenja jasno proizlazi kako se isto temelji na osnovanoj sumnji, a ne utvrđenoj krivnji optuženika. Uslijed svega navedenoga, po ocjeni drugostupanjskog suda nije utvrđeno da bi optuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01., - pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst 5/14.) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.) pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. te nije od značaja pozivanje žalitelja u tom pravcu na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava obzirom da iste nisu primjenjive na konkretan predmet.
8. Usprkos žalbenim navodima optuženika kojima iznosi vlastitu analizu i ocjenu dokaza na kojima se temelji osnovana sumnja, time postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora nije dovedeno u pitanje jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica proizlazi dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret. Pri tome, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje pod točkom 8. obrazloženja pobijanog rješenja da se osnovana sumnja prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora utvrđuje na temelju sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u njihovu vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost, dok će ocjenu dokaza dati raspravni sud tek po završetku dokaznog postupka prilikom odlučivanja o krivnji optuženika.
9. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika i to na temelju okolnosti i načina počinjenja kaznenih djela kako to proizlazi iz potvrđene optužnice, prema kojoj se optuženik tereti da je u inkriminiranom razdoblju od približno godinu dana počinio deset različitih kaznenih djela na štetu iste oštećenice na način da je istoj prijetio da će je ubiti i unakaziti, te je prijetio i njezinoj sestri, a nakon što bi oštećenica odbila intimni odnos, tukao bi je rukama i različitim oruđem, a jednom prigodom ju je držao zaključanom u autu nakon što je odbila intimni odnos, zbog čega pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je ponašanje optuženika progrediralo iz sfere verbalnog zlostavljanja u tjelesno zlostavljanje i oduzimanje slobode do naposljetku spolnog zlostavljanja. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, navedene okolnosti upućuju na postojanje visokog stupnja kriminalne volje optuženika, te izuzetne upornosti u protupravnom postupanju i fokusiranosti na oštećenicu, a time i na postojanje visokog intenziteta opasnosti da bi u slučaju puštanja na slobodu optuženik mogao ponoviti ili počiniti teža kaznena djela.
10. Slijedom navedenoga, imajući u vidu brojnost i vrstu kaznenih djela za koja se tereti optuženik te kvalitetu i značaj ostalih osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., ocjena je i drugostupanjskog suda da je mjera istražnog zatvora jedina prikladna i nužna mjera, jer se otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika ne bi moglo s uspjehom postići niti jednom drugom blažom mjerom u vidu mjere opreza ili istražnog zatvora u domu kako to predlaže žalitelj. Naime, imajući u vidu odredbu članka 119. stavka 1. ZKP/08. prema kojoj se istražni zatvor u domu može primijeniti, između ostalog, u iznimno opravdanim slučajevima što kod optuženika nije utvrđeno te za ostvarenje svrhe istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. po ocjeni ovoga suda nije dovoljna zabrana optuženiku da se udaljuje iz doma.
11. Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. ističući duljinu svog dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 12. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Zorislav Kaleb
