Broj: Ppž-2977/2024

                                                           -1-

 

 

                            

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

   P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog J. B., branjenog po Lj. V., odvjetnici u S., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 21. veljače 2024., poslovni broj: 10.Pp-11363/2021, u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024.

 

 

        p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okr. J. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

                                                    Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. J. B. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana i na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna od izrečene.

 

1.1.   Okrivljeniku je na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima A kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

        

1.2.              Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura.

 

1.3.    Na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika je odbijena optužba da bi na načni činjenično opisan u točkama a/ i c/ počinio prekršaje iz članka 43. stavka 3. u svezi članka 293. stavka 2. i članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. 

 

2.              Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Suprotno žalbenim navodima, kojima žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna te nije u proturječju sa razlozima presude. Prvostupanjski je sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo sve odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Tako pobijana presuda sadrži sve potrebne razloge, koji su dani jasno i određeno, pa je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

6.              Ispitujući presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

 

6.1.              Žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača inkriminirane prilike, a pogrešno smatra da nije pravilno utvrđen njegov stupanj alkoholiziranosti, budući da iz rezultata provedenog prekršajnog postupka proizlazi da su od njega kritične zgode izuzeti uzorci krivi radi analize i na temelju rezultata provedenog vještačenja i mišljenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ od 23. listopada 2020. je utvrđeno da je u trenutku prometne nezgode bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti zbog toga bile bitno smanjene s obzirom da je koncentracija u krvi bila najmanje 2,10 g/kg. Takav nalaz i mišljenje prvostupanjski sud pravilno cijenio vjerodostojnim i jedino relevantnim za utvrđivanje koncentracije alkohola u krvi u vrijeme upravljanja motociklom. Bez uspjeha žalitelj ponovno upire na presliku laboratorijskih pretraga Kliničkog bolničkog centra Split od 26. kolovoza 2020. s rezultatom od 0,7 H etilnog alkohola u krvi, budući da je već prvostupanjski sud dao argumentiranu ocjenu tog dokaza koju prihvaća i ovaj sud, smatrajući da se stvarna koncentracija apsolutnog alkohola u krvi kvantitativno može odrediti jedino akreditiranim metodama prema međunarodnim normama, koja metoda je i primijenjena prilikom analize krvi počinitelja. Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je donio na zakonu osnovanu odluku, s time da je žalitelj urednim pozivanjem na raspravu kada su izvedeni dokazi na kojima se temelji pobijana presuda, imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u prilog te predlagati izvođenje drugih dokaza. 

 

6.2.              Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne ističe nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

7.                Ispitujući u pogledu navoda žalbe primijenjenu uvjetnu osudu za počinjeni prekršaj ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom težine prekršaja, stupnja prekršajne odgovornosti i svih okolnosti konkretnog slučaja od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona primijenio sankciju koja nije prestroga. Naime, suprotno tvrdnji žalitelja, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prvostupanjski sud je primijenio najblažu vrstu sankcije budući da je prema okrivljeniku primijenio mjeru upozorenja, tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana neće izvršiti ako u roka kušnje (provjeravanja) od jedne godine ne počini prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teže kazna zatvora. Prvostupanjski sud je upravo cijeneći njegovo ranije primjereno ponašanje u prometu smatrao da se zbog dosadašnje nekažnjavanosti ostvarenje svrhe kažnjavanja može očekivati i bez izvršenja kazne zatvora. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, smatrajući da je primijenjena uvjeta osuda primjerena sankcija i u svemu pogodna za utjecaj na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok paušalni navodi žalbe nisu od utjecaja na osnovanost kraćeg trajanja kazne i roka kušnje.

 

8.              Ispitujući sukladno odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom A kategorije u trajanju od 6 mjeseci ovaj sud je utvrdio da je ista opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, te nije izrečena u predugom trajanju. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi kao u predmetnom slučaju nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom vremenu trajanja te već pravilno vrednovane težine djela i osobina ličnosti počinitelja, pa je i ovaj sud mišljenja da je  razmjerna sa značenjem prekršaja, njegove opasnosti i pogibeljnosti, te prekršajima koji se mogu očekivati i stupnjem opasnosti počinitelja, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u predmetnom slučaju, dok žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove okolnosti koji bi učinile osnovanim preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

        

9.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

10.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                                 U Zagrebu 11. travnja 2024.

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.