Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-80/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EČ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17.,118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. -dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog EČ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kvm-4/2025. (Kmp- 5/2024.) od 17. siječnja 2025. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 6. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog EČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Kvm-4/2025. (Kmp- 5/2024.) od 17. siječnja 2025., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog EČ, zbog više kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke pobijanog rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. -dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog EČ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
1.1. Pod točkom II izreke pobijanog rješenja u istražni zatvor je optuženiku uračunato vrijeme lišenja slobode od 5. veljače 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi EČ po braniteljici, odvjetnici Sandri Hančić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu te ukine istražni zatvor, podredno da optuženiku odredi mjera opreza.
3. Spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točke 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirana mu kaznena djela, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena nikakvim blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju svojom žalbom ističe optuženik kada navodi da je pobijano rješenje nedostatno i da ne ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.
5.1. Naime, iz pobijanog rješenja proizlazi da je prvostupanjski sud uzeo u obzir sve okolnosti koje su od značaja za odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora te je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju u svemu postupio sukladno zahtjevima odredbe članka 124. stavka 3. ZKP/08. kada je naveo svoje razloge pod točkama 7., 8. i 9. pobijanog rješenja.
6. Protivno daljim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je s pravom izveo zaključak o postojanju posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora iz razloga navedenih u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog EČ i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja istovrsnog ili sličnog kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora. Pobijano se rješenje pri tome pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku teretu za značajnu kriminalnu količinu od čak 27 kaznenih djela od čega 19 dovršenih razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11. te 4 koja su ostala u pokušaju, nadalje stavljaju mu se na teret i 3 dovršena razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. te jedno koje je ostalo u pokušaju, uz jedno kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 1. KZ/11., kao i da je prema opisu iz optužnice ista počinio u razmaku od nešto više od mjesec dana, što upućuje na značajan stupanj upornosti i kriminalne volje radi stjecanja protupravne imovinske koristi. Kada se sagledaju navedene okolnosti na strani optuženika u vidu brojnosti kaznenih djela te kriminalne količine ostvarene u kratkom vremenskom razdoblju inkriminacije, uz činjenicu da je isti do sada u više navrata odgojno tretiran, uključujući i najtežu odgojnu mjeru upućivanja u odgojni zavod, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je riječ o onim osobitim okolnostima koje opravdavaju zaključak o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora zbog sprečavanja konkretne i realne opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na slobodi.
6.1.1. Bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke je i opetovani žalbeni navod optuženika kojim ističe svoju mlađu životnu dob, kao i potpuno priznanje kaznenih djela za koja se teret, uz činjenicu njegove predaje policiji, te iskazanu želju i spremnost za pronalaskom posla, jer istaknute okolnosti ne umanjuju realnu i predvidivu opasnost od počinjenja novih kaznenih djela.
7. Zaključak o nužnosti i opravdanosti primjene najstrože mjere nije doveden u pitanje niti žalbenim navodom optuženika kojim ističe mogućnost negativnog utjecaja boravka u istražnom zatvoru kroz izloženost istražnozatvorskim uvjetima.
8. Jednako tako, drugostupanjski sud ne nalazi da bi optuženiku bila povrijeđena i prava zajamčena člankom 24. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i člankom 5. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99.
– ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencije), jer pobijano rješenje udovoljava svim zahtjevima postavljenim citiranim aktima. Naime, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje njihovih ustavnih i konvencijskih prava, a obzirom da isto sadrži sve dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 6. veljače 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
