Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-3/2025-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RĐ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog DĐ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-111/2024. (Kov-Us- 68/2024.) od 13. studenog 2024. o produljenju mjera opreza nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 21. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog DĐ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz- 111/2024. (Kov-Us-68/2024.) od 13. studenog 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog RĐ i drugih pod točkom I izreke na temelju članka 98. stavka 6. i 7. u vezi s člankom 98. stavkom 1. i 2. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) protiv okrivljenog DĐ, produljena je mjera opreza obveze redovitog javljanja državnom tijelu, odnosno III Policijskoj postaji, Policijske uprave zagrebačke, svakog ponedjeljka u mjesecu. Istim rješenjem pod točkom II Izreke na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., okrivljeni DĐ upozoren je ako se neće pridržavati mjere opreza iz točke I izreke pobijanog rješenja, ista će biti zamijenjena istražnim zatvorom. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja na temelju članka 101 stavaka 1. ZKP/08, nadzor nad izvršavanjem mjere opreza povjerena je III Policijskoj postaji Zagreb, Policijske uprave zagrebačke, koja će svaki mjesec Županijskom sudu u Zagrebu dostavljati pisano izvješće o okrivljenikovom pridržavanju mjere opreza. Istim rješenjem pod točkom IV Izreke na temelju članka 98. stavka 7. ZKP/08., određeno je da mjera opreza iz točke I izreke pobijanog rješenja može trajati najdulje do izvršnosti presude.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni DĐ po branitelju, odvjetniku Vladimiru Simiću, bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da okrivljeniku ukine mjeru opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski sud nalazi valjanim zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenog DĐ postoje one osobite okolnosti koje u svom zbiru upućuju na realnu i predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a ogledaju se u iskazanoj upornosti i pojačanoj kriminalnoj volji kako to proizlazi iz opisa optužnice. Naime, ovaj okrivljenik je osnovano sumnjiv da je kao osoba od posebnog povjerenja dvojice osnivača i vođa zločinačkog udruženja za potrebe tog udruženja višekratno preuzimao i pohranjivao velike količine droge koju je prema uputama i nalozima osnivača zločinačkog udruženja okrivljenog RĐ i okrivljenog IĐ prepakiravao, vagao, isprobavao radi utvrđivanja kvalitete, miješao sa punilima radi povećanja mase, te pripremao radi isporuke dogovorenim kupcima. Pored navedenog, dio pribavljane droge uzimao je kao naknadu za svoje aktivnosti, a dio je kupovao radi daljnje preprodaje na ilegalnom narko tržištu.
5.1. Stoga, žalitelj neosnovano osporava zakonitost pobijanog rješenja, u kojem prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je primijenjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika jer ista predstavlja svojevrstan nadzor nad aktivnostima i funkcioniranjem okrivljenika i za koju se opravdano može očekivati da će ju i ubuduće poštivati te se neće pojavljivati kao počinitelj ovakvog ili sličnog kaznenog djela.
6. Kraj takvog stanja stvari, bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja je žalbeni navod kojim okrivljenik ističe da je mjera opreza nesvrhovita jer je se od početka njezine primjene (21. lipnja 2022.) okrivljenik uredno pridržava, jer upravo ta činjenica potvrđuje da se mjerom opreza ostvaruje njezina svrha.
6.1. Vezano uz navedeno, valja ukazati da mjere opreza u sebi sadrže minimum društvenog opreza kojima se može s uspjehom ispuniti svrha primjene istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pri čemu su ograničenja prava koja je okrivljenik u skladu s pobijanim rješenjem dužan podnijeti (obveza redovnog javljanja dežurnom policijskom službeniku svakog ponedjeljka u mjesecu) minimalna, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.
7. Isticanje dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika, također nije od značaja na ocjenu da je opasnost od ponavljanja kaznenog djela izvjesna i predvidiva s razumnim stupnjem vjerojatnosti, a imajući u vidu već istaknutu upornost i visok stupanj kriminalne volje. Pritom, okrivljenik pogrešno smatra da se prvostupanjski sud nije u pravu kad se u trenutku postojanja osnovane sumnje poziva na navedene okolnosti (pojačana upornost i visok stupanj kriminalne volje), te da se one mogu utvrditi tek pravomoćnom presudom. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno razmotrio navedene okolnosti na strani okrivljenika, kao relevantne za ocjenu postojanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika.
7.1. Stoga, nije od utjecaja pozivanje žalitelja na odluku Ustavnog suda U-III- 1162/1997., to tim više što se ovakvo pozivanje u žalbi na pojedinu odluku zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj odluci, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
8. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 21. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
