Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-687/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: NL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Boris Kozjak, odvjetnik u Virovitici, protiv tuženika: PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju po punomoći odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marta Šimrak Lukavski i Sanja Turković iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj P-368/2020 od 27. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-368/2020 od 27. travnja 2022.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik suvlasnik od 5/8 dijela na nekretninama čkbr. [katastarska čestica] [adresa], ([adresa], SPREMIŠTE, [adresa], GARAŽA, [adresa], KUĆA K.B.30 [adresa]) upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nalaže se tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu za podobnu za upis prava suvlasništva tužitelja od 5/8 dijela na predmetnim nekretninama u zemljišnu knjigu, a koju će u protivnom to zamijeniti ova presuda.

II. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju iznos od 45.000,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 27.11.2016. pa do isplate.

III. Tuženik je dužan priznati suvlasničke udjele na nekretninama iz točke I. ove presude i omogućiti diobu istih nekretnina uspostavom etažnog vlasništva.

II. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 9.062,50 kn.“

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), pa je predložio da se pobijana odluka preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda pa je predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi ne navodi u čemu bi se ta povreda sastojala, pa kako ovaj drugostupanjski sud nije našao one povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), žalba zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

6. Neosnovano ističe žalitelj da se pobijana presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je suvlasnik za 5/8 idealnog dijela čkbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji da je građenjem i dosjelošću stekao pravo vlasništva 4/8 idealnog dijela te da je nasljeđivanjem iza smrti majke stranaka, SL stekao još 1/8 idealnog dijela. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu iznosa od 45.000,00 kn utemeljen na tvrdnji da je tuženik s računa pok. majke stranaka za sebe podigao iznos od 90.000,00 kn, a koji iznos da je trebao biti dio ostavine, pa bi polovicu tog iznosa naslijedio tužitelj.

8. U prvostupanjskom postupku je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) utvrđeno:

- da su SL (majka stranaka) i RL (otac tuženika) osamdesetih godina prošlog stoljeća vlastitim sredstvima sagradili predmetnu kuću, te da su bili uknjiženi kao suvlasnici, svaki za ½ idealnog dijela,

- da je tužitelj prilikom useljenja u kuću svojim sredstvima adaptirao stan u prizemlju (popravljao žbuku, mijenjao podne obloge i dr.),

- da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza smrti SL od 20. siječnja 2017. ostavina raspoređena na temelju zakona i sporazuma nasljednika (RL, NL i PL) na način da je RL, pripalo pravo korištenja grobnog mjesta, dok je tužitelju pripalo vlasništvo ½ nekretnina, iako mu je po zakonu pripadala 1/6, s tim da je PL također dobio ½ dijela nekretnina te u cijelosti pokretnine,

- da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik predmetne nekretnine za ¼, a tuženik za ¾ idealnog dijela.

9. Na temelju tako pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev, zaključivši da tužitelj nije stekao pravo vlasništva građenjem, a kako njegov posjed nije bio pošten, da pravo vlasništva nije stekao ni dosjelošću. Nadalje, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj, ako je smatrao da mu pripada veći suvlasnički dio nekretnine, trebao to pitanje riješiti „na ostavinskoj raspravi iza svoje majke.“

10. Naime, prema odredbi članka odredbi članka 231. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN), pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku. Rješenjem o nasljeđivanju sukladno odredbi članka 225. ZN, utvrđuje se i opseg imovine koja je predmet nasljeđivanja, pa stoga pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ima karakter presuđene stvari za nasljednike koji su sudjelovali u ostavinskom postupku ne samo glede njihova prava na nasljeđivanje nego i glede opsega imovine ostavitelja koja je bila predmet ostavinskog postupka. Prema tome, čak i da je tužitelj, kako tvrdi, za života majke stranaka, SL stekao određeni suvlasnički dio nekretnine građenjem ili dosjelošću, nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju iza smrti SL, u kojem tužitelj nije osporavao sastav ostavine tvrdnjom da ostaviteljica nije bila suvlasnica nekretnine za ½ dijela, već samo za ¼ dijela, te da je on suvlasnik nekretnine za ½ dijela, za vlasničke odnose je mjerodavno jedino rješenje o nasljeđivanju. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev za utvrđenje prava vlasništva nekretnine za 5/8 idealnog dijela, te slijedom toga i zahtjev pod točkom III. izreke presude - da je tuženik „dužan priznati suvlasničke udjele na nekretninama iz točke I. ove presude i omogućiti diobu istih nekretnina uspostavom etažnog vlasništva.“

11. U odnosu na zahtjev za isplatu, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da „tuženik tužitelju nije dužan isplatiti taj iznos s obzirom da je rješenjem o nasljeđivanju od 20. siječnja 2017. godine riješeno da se IL sve pokretnine ostaviteljice uručuju u cijelosti, a navedeno rješenje je pravomoćno“ pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev.

12. Žalbenim navodima – da i u „slučaju kada posjed tužitelja nad predmetnim stanom ne bi bio niti poštenim, što je krajnje pogrešno i neobjektivno utvrđenje suda prvog stupnja koje se pobija, tužitelj je ispunio i uvjet od 20 godina mirnog posjeda“ te da glede novčanih sredstava „vođenje ostavinskog postupka nije niti potrebno“ – nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, dok žalitelj ne obrazlaže zašto bi bila nepravilna odluka u dijelu kojim je odbijen zahtjev pod točkom III. prvostupanjske presude.

13. Budući da se nisu ostvarili žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (članak 368. stavak 1. ZPP).

14. Kako tužitelj sa žalbom nije uspio, a odgovor tuženika na žalbu tužitelja nije bio potreban za odlučivanje o žalbi, odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 10. prosinca 2024.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić