Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-318/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Tonija Šantića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Anita Vrkić i Iva Vrkić u Rijeci, protiv tuženika Erste & Steiermarkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci broj 34 P-1224/2019-23 od 21. siječnja 2022., dana 10. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Rijeci broj 34 P-1224/2019-23 od 21. siječnja 2022. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Djelomično se odbija žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci broj 34 P-1224/2019-23 od 21. siječnja 2022.

III. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznose od 1.427,21 kn i 16.729,23 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku od njihova dospijeća do isplate, kako je pobliže određeno pod točkama I. i II. izreke.

1.1. Nadalje, utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 816,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.470,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od donošenja presude (točka IV. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka V. izreke).

1.2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 4.745,67 kn.

2. Tuženik žalbom pobija prvostupanjsku presudu, a sadržajno i rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži i pobijana odluka preinači ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. S pravom tuženik u žalbi ističe žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, obrazlažući ga propustom prvostupanjskog suda da utvrdi okolnosti glede načina pregovaranja i obrazlaganja ugovornih odredbi tužiteljici od strane djelatnice tuženika, čije je saslušanje u svojstvu svjedoka predložio tuženik.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu preplaćenog, neosnovano stečenog iznosa koji je tuženiku platila u otplati kredita, s temelja ništetnih ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

6. Prilikom obrazlaganja načina na koji je utvrdio odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud se u pogledu ništetnosti dijela ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu pozvao isključivo na vezanost pravomoćnim utvrđenjima iz presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, smatrajući da je riječ o pravnom pitanju te da je sve relevantne činjenice moguće utvrditi na temelju dokumentacije koja je priložena u spisu, slijedom čega je odbio prijedlog tuženika za saslušanje tužiteljice te svjedokinja OH i ĐH, ujedno djelatnica tuženika.

7. U tom pravcu osnovano tuženik u žalbi navodi da je činjenično stanje u pobijanoj presudi nepotpuno utvrđeno iz razloga što nisu izvedeni dokazi predloženi na okolnost pojedinačnih pregovora o spornim odredbama ugovora o kreditu.

7.1. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev 81/2023 od 21. veljače 2023.) i Ustavnog suda Republike Hrvatske (U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022.), u pojedinačnom postupku potrošača protiv banke sud ne može donijeti zakonitu odluku samo primjenjujući utvrđenja iz kolektivnog spora bez provođenja sveobuhvatnog dokaznog postupka, u situaciji kad je tuženik predložio provođenje dokaza upravo na okolnost različitih ključnih činjenica.

7.2. Budući da je u ovom predmetu tuženik osporio izravnu primjenu utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom postupku za zaštitu prava i interesa potrošača, a zatim na okolnost pojedinačnog pregovaranja predložio saslušanje svoje djelatnice ĐH, za koju navodi da je ugovarala konkretni kredit s tužiteljicom, i to u svrhu dokazivanja tvrdnje da su tužiteljici prilikom sklapanja ugovora priopćeni mogući rizici ugovaranja kredita s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom, te obrazloženo značenje tih odredbi, nužno je bilo da prvostupanjski sud izvede spomenuti dokaz kako bi tuženiku omogućio dokazivanje onih okolnosti koje nisu bile predmet rasprave u kolektivnom postupku.

8. Za naglasiti je da se u postupku kolektivne zaštite odlučivalo u okviru ostvarivanja apstraktne zaštite od nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, u kojem sud ne uzima u obzir specifičnosti konkretnog slučaja, odnosno konkretni ugovorni odnos. Nasuprot tome, u postupku individualne zaštite, kontrolu nepoštenosti ugovorne odredbe sud je dužan raspraviti s obzirom na osobu potrošača koja je pokrenula postupak i s obzirom na sve okolnosti tog pojedinog slučaja, a to stoga što se stvarna ravnoteža u pravima i obvezama potrošača i trgovaca uspostavlja u postupcima individualne zaštite u povodu pojedinačne tužbe potrošača u kojima sud o nepoštenosti ugovorne odredbe odlučuje s obzirom na specifične okolnosti pojedinačnog slučaja.

9. Odbivši provesti dokaz saslušanjem djelatnice tuženika, prvostupanjski je sud povrijedio i odredbu članka 81. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine broj 96/03), koja tuženiku daje mogućnost obaranja presumpcije iz članka 81. stavka 2. ZZP, slijedom čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Kod takvog stanja stvari, s obzirom na obvezujuće pravno shvaćanje izraženo u naznačenoj odluci Ustavnog suda, valjalo je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukinuti prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari i parničnom trošku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (članak 370. ZPP).

10.1. Također, prvostupanjska presuda ukinuta je i u dijelu pod točkom III. izreke, u kojem je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici istaknuta radi prebijanja, budući da je preduvjet za odlučivanje o osnovanosti prigovora radi prebijanja upravo utvrđenje da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku, što se tek ima utvrditi u ponovljenom postupku, dok će u slučaju odluke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva prigovor radi prebijanja postati procesnopravno irelevantan.

11. S druge strane, tuženikova žalba je odbijena u dijelu u kojem pobija rješenje kojim je utvrđeno djelomično povlačenje tužbe, navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno konstatirao da se tuženik nije protivio povlačenju tužbe iako se uopće nije očitovao, niti mogao očitovati na povlačenje s obzirom da od primitka podneska u kojem je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev do zaključenja glavne rasprave nije protekao rok od petnaest dana propisan člankom 193. stavkom 2. ZPP.

11.1. Protivno žalbenim prigovorima, ovaj sud nalazi da je nakon 17. prosinca 2021., kada je tuženik zaprimio podnesak u kojem je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev, 21. prosinca 2021. održano ročište na kojem je glavna rasprava zaključena, i na kojem je tuženiku pružena mogućnost očitovati se pristaje li na djelomično povlačenje ili ne, što je propustio učiniti, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud primijenio presumpciju iz naprijed navedenog članka ZPP te utvrdio da je tužba povučena za iznos od 4.745,67 kn.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će izvođenjem predloženih dokaza na okolnost potpune obaviještenosti tužiteljice o rizicima promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF pravilno i potpuno utvrditi sve odlučne činjenice, nakon čega će uz pravilnu primjenu materijalnog prava ocijeniti jesu li predmetne ugovorne odredbe ništetne, a posljedično i je li osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa, te sukladno tome donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Šibeniku, 10. prosinca 2024. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić