Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-577/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljica i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, kojeg po punomoći zastupa djelatnica ŽČ dipl. iur., protiv tuženika Euroherc osiguranje d. d. Zagreb, OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Podružnica Split, Varaždinska 54, kojeg po punomoći zastupa Dinko Simonelli odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Parneri u Zagreb, Pisarnica Split, Varaždinska 54, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3345/20 od 25. veljače 2022., u sjednici održanoj dana 10. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3345/20 od 25. veljače 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 41.802,48 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. do isplate kao i zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 30. rujna do 24. listopada 2020.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.915,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. do isplate i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 17.915,34 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. listopada 2020. do isplate.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 25. veljače 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, od čega se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 17.915,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. listopada 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu radi isplate iznosa od 41.802,48 kn s zakonskom zateznom kamatom kao i zateznom kamatom na dosuđeni iznos od 30. rujna do 24. listopada 2020. tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke), te određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka II. izreke).

2. Navedenu presudu žalbom pobija tužitelj u dijelu u kojem je zahtjev odbijen, kao i tuženik u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Tužitelj predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu na omjer odgovornosti na 60% na strani osiguranika tuženika i 40% na strani njegovog osiguranika, podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva nagradu za sastav žalbe.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja je neosnovana a žalba tuženika osnovana.

5. Iako tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, u žalbi ne ukazuje koja bi od bitnih postupovnih povreda bila ostvarena, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je žalba tužitelja podnesena iz tog žalbenog razloga neosnovana.

6. Neosnovano tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dok je osnovan žalbeni razlog tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na dio prvostupanjske presude kojom je zahtjev prihvaćen.

7. Naime, iz razloga prvostupanjske presude i podataka predmeta, proizlazi da je 7. studenoga 2014. došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali osiguranik tuženika i osiguranica tužitelja JČ, na način da je osiguranik tuženika krećući se svojim osobnim vozilom naletio na osiguranicu tužitelja koja se kretala kao pješak, uslijed čega je došlo do njezina smrtnog stradavanja, da je djeci svoje osiguranice tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu po osnovi ozljede na radu, počevši od 8. studenoga 2014., kao i da je u razdoblju od 1. listopada 2017. do 30. rujna 2019. tužitelj po toj osnovi isplatio djeci pokojne osiguranice ukupan iznos od 59.717,82 kn kojeg potražuje od tuženika u ovom postupku sa zakonskom zateznom kamatom od 30. rujna 2022. po osnovi naknade štete, pozivajući se pri tome na odredbu čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/19, 62/18, 115/18, 102/19 – dalje: ZMO) koja propisuje da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) u vezi 161. st. 2. toč. 2. prema kojoj zahtjev za naknadu štete obuhvaća ukupnu svotu isplaćene obiteljske mirovine sve dok traje isplata.

8. Tuženik je još u odgovoru na tužbu, u čemu ustraje i u žalbi, prigovorio da utuženo potraživanje proizlazi iz osnove police osiguranja od automobilske odgovornosti, zbog čega se u ovom postupku ne primjenjuju odredbe ZMO, već čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) kao posebnog propisa, koja st. 1. propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima, između ostalih i mirovinskom, nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a st. 2. određuje da se stvarnom štetom, između ostalog, smatra i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, koji se prema st. 3. istog čl. određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju, u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, ističući i da je takvo shvaćanje potvrđeno i dosadašnjom sudskom praksom u brojnim sudskim odlukama pa tako i odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa kako se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu time da nema razlike koju je prema odredbama ZOOP bio obvezan naknaditi tužitelju.

9. U odnosu na navedeno sporno pitanje, prvostupanjski sud zauzima shvaćanje da se u ovom postupku primjenjuju odredbe ZMO koji je bio na snazi u vrijeme isplate mjesečnih iznosa obiteljske mirovine, zaključujući da ZMO kao kasniji derogira raniji ZOOP jer se radi o konkurenciji posebnih zakona za obje stranke, te na temelju toga, utvrđujući doprinos tužiteljeve osiguranice štetnom događaju u omjeru od 70% a osiguranika tuženika od 30%, dosuđuje razmjerno sniženu naknadu po toj osnovi u odnosu na cjelokupno isplaćenu mirovinu prema naprijed navedenim odredbama ZMO u iznosu od 17.915,34 kn a u preostalom utuženom iznosu do navedenog, odbija zahtjev kao neosnovan od 41.802,48 kn.

10. Međutim, osnovano tuženik ističe u žalbi kako je navedeno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda pogrešno, jer se u ovom postupku odgovornost tuženika za utuženu štetu prosuđuje po osnovi police osiguranja kojom je vlasnik motornog vozila bio osiguran od odgovornosti za štetu i koji je sudjelovao u predmetnoj nesreći po činjeničnoj osnovi tužbe, pa je mjerodavan naprijed navedeni čl. 27. ZOOP a ne čl. 164. u vezi čl. 161. st. 2. toč. 2. ZMO. Takvo pravno shvaćanje izraženo je i u većem broju odluka Vrhovnog suda RH pa tako i u odlukama Rev-909/21-3 od 8. rujna 2021., Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev-122/2022-2 od 24. siječnja 2023., Revd- 3701/2023 od 6. prosinca 2023., Revd-3987/2023-2 od 24. siječnja 2024.

11. Sukladno tome, budući da se obiteljska mirovina isplaćuje po osnovi povrede na radu u najvišem iznosu, time nema niti razlike koju bi bio obvezan naknaditi tuženik u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP, što je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa ispustio iz vida.

12. Zbog naprijed navedenog, budući da nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, jer je zahtjev trebalo jednako odbiti i u pobijanom odbijajućem dijelu zbog naprijed istaknutih razloga ove, a ne razloga prvostupanjske presude (zbog doprinosa šteti osiguranice tužitelja), pa kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo (ZMO), dok bi pravilnom primjenom materijalnog prava (ZOOP) zahtjev trebalo jednako odbiti, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem čl. 368. st 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.

13. Nadalje, imajući u vidu naprijed navedeno, ostvaren je istaknuti žalbeni razlog tuženika u dijelu u kojem je zahtjev prihvaćen, jer je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, zbog čega je prvostupanjsku presudu u tom dijelu trebalo preinačiti, te temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u točki II. izreke.

14. Kako je presudom ovog suda prvostupanjska presuda preinačena u dosuđujućem dijelu sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP trebalo je odlučiti o troškovima cijelog postupka. Budući da je nakon preinake u postupku u cijelosti uspio tuženik sa svojim prigovorima (čl. 154. st. 1. ZPP), na ime zastupanja po kvalificiranom punomoćniku (čl. 155. ZPP) pripada mu nagrada za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova na temelju Tbr. 8. toč. 1. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 128/23 – dalje: OT), zastupanje na ročištima od 28. travnja 2021. 50 bodova jer se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. toč. 2. OT) i 11. listopada 2021. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 250 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 500,00 eura. Kada se tom iznosu pribroji 125,00 eura na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. OT), tuženiku se odmjeravaju troškovi u iznosu od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 53/91,73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22). Ujedno, iako je tuženik u žalbi naveo da zahtijeva i troškove sastava žalbe, protivno svojoj obvezi propisanoj čl. 164. st. 2. ZPP zahtjev za naknadu nije postavio određeno, jer nije naveo visinu koju potražuje na ime sastava žalbe, sukladno čemu ne pripada pravo na predmetni trošak.

U Šibeniku 10. prosinca 2024.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Goran Stošić