Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-527/2022-2

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, kao predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici HH, Božica Petak Vujec i Andreja Fosin, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD POROBIJA & POROBIJA j.t.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj 1 P-853/2019- 25 od 30. ožujka 2022. godine, u sjednici održanoj 10. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj 1 P-853/2019-25 od 30. ožujka 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su ništetne odredbe članaka 2. i 4. Ugovora o kreditu broj 3214968345 koji su dana 18. studenog 2008. godine sklopili tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 53.130,85 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 14.040,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje pak na taj iznos po važećoj stopi teku od presuđenja do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbenih navoda presudu preinači na način da tužbeni zahtjev kao neosnovan odbije zahtijevajući i naknadu troškova žalbenog postupka ili pak da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), jer presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

4.1. Nije ostvarena ni daljnja u žalbi istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. ZPP. Naime, u žalbi tuženik ističe da je u podnesku od 11. svibnja 2021. godine tužiteljica „preinačila tužbene zahtjeve za isplatu iz tužbe time što je povisila pojedine zahtjeve za isplatu, čime je posljedično povisila ukupan zbroj svojih tražbina…također je izmjenila i dane dpspijeća svih pojedinih isplata“, a da se tuženik protivio preinaci tužbe. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 190. stavka 2. ZPP kada je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak broj 4. sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. godine), a što je ovdje bio slučaj.

4.2. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženika podnesena zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije mogla biti uvažena.

5. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je tužiteljica kao korisnica kredita s tuženikom kao kreditorom dana 18. studenog 2008. godine sklopila Ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu broj 3214968345 (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 42.298,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB za CHF važećem na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 84 mjeseca;

- da je u članku 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 8,70% godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kamatnim stopama;

- da je u članku 4. Ugovora isplata anuiteta vezana uz valutu CHF (kunska protuvrijednost po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja);

- da je tuženik nakon sklapanja ugovora o kreditu višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan (povećan) anuitet kredita;

- da se radi o potrošačkom kreditu, jer da je tužiteljica kao fizička osoba sklopila ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu, te da tuženik nije dokazao da je tužiteljica uzela kredit u svrhu bilo kakve poslovne ili poduzetničke djelatnosti ili radi obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja;

- da je tužiteljica otplatila kredit 2012. godine;

- da razlika u mjesečnim anuitetima koje je platila tužiteljica u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za razdoblje vraćanja kredita te razlika nastala u isplatama mjesečnih anuiteta zbog promjene deviznog tečaja CHF ukupno iznosi 53.130,85 kuna;

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i prednica tuženice povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud, pravilno zaključio da su odredbe spornog Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 i dr.; dalje: ZZP) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO).

5.2. Kako su navedene odredbe ništetne, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorene kamatne stope i početnog tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 53.130,85 kuna iz osnova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem jednostranog povećanja promjenjive kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, kao i iz osnova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, sve sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO) po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

6. Neutemeljeno tuženik u žalbi ističe prigovore – da tužiteljica nije dokazala status potrošača u smislu članka 3. ZZP, kao i da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, jer da je prihvatio tužbeni zahtjev isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora.

6.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je Ugovor sklopljen između stranaka potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

6.2. Nije u pravu tuženik ni kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare utužene novčane tražbine na ime povrata preplaćenih anuiteta kredita – jer da je protekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO, računajući od dana uplate svakog pojedinog anuiteta.

6.3. Naime, o ovom je pitanju Vrhovni sud RH na sjednici Građanskog odjela dana 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da "zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Budući da je ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu sa jednostranom odlukom banke pravomoćno utvrđena presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom tog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine, te kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. lipnja 2019. godine – to nije protekao zastari rok od pet godina iz članka 225. ZOO.

6.4. Ujedno, ne stoji ni prigovor tuženika da je glede preinake tužbe u podnesku tužiteljice od 11. svibnja 2021. godine, prvostupanjski sud "prigovor zastare trebao cijeniti s obzirom na datum preinake", jer da se pitanje zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno, slijedom čega je za ocjenu nastupa zastare za tražbinu na koju se odnosi preinaka odlučan dan preinake tužbe a ne dan podnošenja tužbe. Međutim, u konkretnom slučaju valja primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH doneseno na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. godine koje glasi: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

6.5. Stoga je, i po nalaženju ovog suda, prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije prihvatio istaknuti prigovor zastare tuženika, ocijenivši ga neosnovanim.

6.6. Konačno, ne stoji ni žalbeni prigovor tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1115. ZOO, kada je tužiteljici dosudio zatezne kamate od dana stjecanja, jer da je tuženik pošteni stjecatelj, pa da tužiteljici pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos od podnošenja tužbe.

7. Žalbenim navodima kojima pobija odluku suda prvog stupnja o troškovima postupka tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke, jer na primjenu materijalnog prava kod odluke o troškovima postupka žalbeni sud ne pazi po službenoj dužnosti, a tuženik ne navodi koje su to radnje tužiteljici priznate u opravdane suprotno odredbi članka 155. ZPP. Nije u pravu tuženik niti kada u žalbi ističe da je odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donio uz povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP jer ovaj sud ne nalazi da je od punomoćnika tužiteljice u spis predani pisani (specificirani) popis troškova postupka u suprotnosti s odredbom članka 106.a ZPP, a kako to očito neosnovano žalbom ističe tuženik.

8. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te temeljem članka 368. stavka 1. presuditi kao u točci I. izreke ove presude.

9. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 10. prosinca 2024. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić