Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-384/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JŠ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 222. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog JŠ, optuženog LŠ i optuženog MŠ protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, broj K-11/2021-134 od 16. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 3. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog JŠ, optuženog LŠ i optuženog MŠ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku od 16. rujna 2024., broj: K-11/2021-134, pod točkom I na temelju odredbe članka 351. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog JŠ da se kao nezakoniti dokazi izdvoje: vještačenje - mišljenje dr. Tomislava Tomiša i dr. Viktora Milardića od 16. travnja 2020. dostavljeno na ruke vještaka Nenada Papića iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” (list spisa 2516-2517), dopunsko vještačenje – mišljenje, kombinirano vještačenje Službe traseoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić” od 20. svibnja 2020., u potpisu vještaka Nenada Papića (list spisa 2502),
- vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja “Ivan Vučetić”, Služba traseoloških vještačenja od 26. svibnja 2020. (dopunsko vještačenje – kombinirano vještačenje) u potpisu vještaka dip.ing.el. Nenada Papića (list spisa 2503- 2517).
1.1. Pod točkom II izreke na temelju odredbe članka 351. stavka 2. ZKP/08. odbijen je kao neosnovan prijedlog optuženog MŠ da se kao nezakoniti dokazi iz spisa izdvoje odluke oznake 17035-AP-PM-001 od 30. studenog 2017. (list spisa 1192) i oznake 17003-AP-PM-001 od 15. svibnja 2017. (list spisa 1144).
2. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli optuženi JŠ, optuženi LŠ i optuženi MŠ.
2.1. Optuženi JŠ u žalbi podnesenoj po branitelju, odvjetniku Jošku Čehu ističe žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu, preinači pobijano rješenje te da se sporni dokazi
– vještačenja iz izreke pobijanog rješenja izdvoje, a podredno da se žalba usvoji na način da se pobijana odluka ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.2. Optuženi LŠ žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku Gordanu Pregleju, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene "materijalnog prava" odnosno kaznenog zakona, s prijedlogom da se prihvati žalba te preinači pobijano rješenje na način da se usvoji njegov i prijedlog optuženog JŠ za izdvajanje nezakonitih dokaza, a podredno da se ukine pobijano rješenje te predmet uputi na ponovno odlučivanje.
2.3. Žalbu protiv prvostupanjskog rješenja optuženi MŠ je podnio po branitelju, odvjetniku Janjku Grliću, ističući bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. i stavak 2. ZKP/08.) i žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.), s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine rješenje Županijskog suda u Dubrovniku, broj: K-11/2021. od 16. rujna 2024. i predmet uputi prvostupanjskom sudu na "ponovno suđenje i odluku".
3. U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Pobijajući prvostupanjsko rješenje optuženi JŠ ističe da predmeti koji su uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta oduzete od CŠ, te izvješća CŠ i VŠ, te "vještačenje" BŠ i AŠ predstavljaju nezakonite dokaze, slijedom čega su i nalaz i mišljenje Službe traseoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" s dopunama, nezakoniti dokazi.
5.1. Međutim protivno tvrdnji žalitelja, niti jedna odredba ZKP/08. ne uređuje niti zabranjuje da bilo tko policiji, državnom odvjetniku ili sudu dobrovoljno preda predmet ili ispravu koja se može koristiti za utvrđivanje činjenica u kaznenom postupku, što očito ispušta iz vida optuženi JŠ tvrdeći da su predmeti (sporni kabeli), a zatim i mišljenja više stručnih osoba pribavljeni na zahtjev pravne osobe HEP d.d. odnosno HEP Proizvodnja d.o.o. nezakoniti dokazi. Stoga, način na koji su ti dokazi pribavljeni ni na koji način ne dovodi u pitanje njihovu zakonitost, dok će njihovu vjerodostojnost ocijeniti prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s drugim dokazima.
5.2. S tim u vezi nije u pravu ni okrivljeni LŠ tvrdeći da prvostupanjski sud nije iznio jasne i dostatne razloge jesu li ta izvješća odnosno mišljenja dokazi na kojima se može temeljiti sudska odluka, jer je prvostupanjski sud u točki 4.1. obrazloženja pobijanog rješenja naveo da je riječ o privatnim ispravama, pri čemu samo činjenica da su nastale na zahtjev osobe različite od suda ili državnog odvjetnika ne oduzima im svojstvo zakonitosti, već predstavlja tek pitanje njihove vjerodostojnosti. Pritom ni ovaj žalitelj ne ističe niti jedan drugi razlog njihove nezakonitosti osim te činjenice. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
5.2.1. Jednako tako, tvrdnja optuženog LŠ da te privatne isprave nisu pročitane u dokaznom postupku, ne čine ih nezakonitim, jer uvrštavanje istih u dokazni materijal ovisi o postupovnim odlukama suda u skladu s ZKP/08., koji do kraja dokaznog postupka takve isprave može pročitati ili isto odbiti, što je dužan i obrazložiti.
5.3. U odnosu na tvrdnju optuženog JŠ da je se prvostupanjski sud trebao očitovati može li se na dokazima, čije je izdvajanje predloženo, a koji je prijedlog odbijen, temeljiti sudska odluka u smislu članka 431. stavka 2. ZKP/08., valja istaknuti da je tom odredbom propisano da se na dokazima koji su pribavljeni protivno odredbama članka 234. i 235. ZKP/08. ne može isključivo i u odlučujućoj mjeri temeljiti sudska odluka, dakle ako radnja ispitivanja svjedoka i vještaka, nije provedena na način da je optuženiku i njegovom branitelju onemogućeno postavljati pitanja vještaku, što ovdje nije slučaj, niti to tvrdi optuženi JŠ.
5.4. S obzirom na to da je riječ o dokazima koji su prikupljeni izvan kaznenog postupka, to je suvišno pozivanje optuženog LŠ na odredbe o dokaznoj radnji vještačenja i očevida jer nije ni sporno da ti dokazi nisu pribavljeni na taj način, što ih ne čini iz tog razloga nezakonitim dokazima, pri čemu s pravom ovaj optuženik ukazuje na sudsku praksu da takve isprave sačinjene i pribavljene izvan kaznenog postupka ne predstavljaju vještačenje, ali se mogu koristiti u kaznenom postupku, što je ovdje slučaj i što je i utvrdio s pravom prvostupanjski sud.
5.5. U odnosu na tvrdnju okrivljenog MŠ da je prvostupanjski sud dužan uvijek izvesti dokaze radi utvrđivanja radi li se o nezakonitim dokazima (prethodno suđenje o zakonitosti dokaza) je u cijelosti pogrešan, jer je isto propisano tek kao mogućnost. Činjenica da je prvostupanjski sud doista u izreci rješenja naveo da svoju odluku donosi na temelju članka 351. stavka 2. ZKP/08. ne čini izreku rješenja nerazumljivom i proturječnom razlozima rješenja, jer se nije ukazala potreba za izvođenjem drugih dokaza i postupanjem u smislu članka 351. stavka 2. ZKP/08., već je očito riječ o omašci u pisanju prvostupanjskog suda, slijedom čega nije ni na ovaj način počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.
6. U odnosu na zakonitost dokaza i to odluke oznake 17035-AP-PM-001 od 30. 2017. i oznake 17003-AP-PM-001 od 15. svibnja 2017. žalitelji očito ne uočavaju razliku između načina pribavljanja dokaza i njihovog sadržaja, za koji postoji osnovana sumnja da je nastao počinjenjem kaznenog djela krivotvorenja isprave, zbog čega se i vodi drugi kazneni postupak. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u točki 5.1. istaknuo da se zakonitost dokaza ocjenjuje s obzirom na način pribavljanja dokaza, a ne na način nastanka sadržaja istih, na što upiru žalitelji.
7. Slijedom svega izloženoga, optuženici žalbama nisu s uspjehom doveli u sumnju osnovanost prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog optuženika za izdvajanje nezakonitih dokaza. Pritom nije dovedena u pitanje pravičnost postupka prema optuženicima, jer se ista ocjenjuje promatrajući postupak u cjelini, što za sada nije niti moguće, jer je kazneni postupak u tijeku.
8. S obzirom na to da je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon, valjalo je žalbe optuženog JŠ, optuženog LŠ i optuženog MŠ odbiti te, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., riješiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 3. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
