Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-253/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice, Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog UČ, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 1. i 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., 101/17.,118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženog UČ i optuženog ZČ, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj K- 17/2022-53 od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. listopada 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog UČ i branitelja, odvjetnika Igora Skupnjaka, optuženog ZČ i branitelja odvjetnika Tomislava Hotka,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika, optuženog UČ i optuženog ZČ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, optuženi UČ, pod točkom 1. izreke presude proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - omogućavanjem trošenja droga, opisanog u članku 191. stavku 1. i 3., u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11., a kažnjivog po članku 191. stavku 3. KZ/11., dok je pod točkom 2. izreke presude proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljenim posjedovanjem, izradom i nabavljanjem oružja i eksplozivnih tvari- opisanog i kažnjivog po članku 331. stavku 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci pobijane presude. Optuženi ZČ pod točkom 1. izreke presude proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - omogućavanjem trošenja droga – opisanog u članku 191. stavku 1. u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci pobijane presude. Optuženom UČ za kazneno djelo opisano pod točkom jedan, na temelju članka 191. stavka 3. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 4 godine, a za kazneno djelo opisano pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te je na temelju navedenih članaka i uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci. Optuženi ZČ je na temelju članka 191. stavka 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, te mu je na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se od kazne na koju je osuđen izvršiti 10 mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog djela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne zatvora.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom UČ se u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. ožujka 2022. do 10. veljače 2023., a optuženom ZČ se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. ožujka 2022. do 28. prosinca 2022.
1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. , 130/20., 84/21. i 80/22. - dalje: ZKP/08.), oštećena AČ i oštećeni LČ sa imovinskopravnim zahtjevom upućeni su u parnicu.
1.3. Na temelju članka 189. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da se privremeno oduzeti predmeti od optuženog UČ, po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00163115 i to mobitel marke „Samsung Galaxy A6“, model SM- A600FN, IMEI broja: [IMEI broj] i broja: ... te SIM kartica pozivnog broja [broj SIM kartice] imaju vratiti optuženiku. Također je odlučeno da se optuženom ZČ, imaju vratiti predmeti oduzeti po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj:00163263 i to mobitel marke „Huawei“, pozivnog broja [broj telefona] te kartica s natpisom „NOVA“ i brojevima 8935411090 002516501, te privremeno oduzeti predmeti od EČ, po potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 00163262 i to mobitel marke „IPhone“, IMEI broja: [IMEI broj] s umetnutom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], da se imaju vratiti istoj. Vraćene predmete isti su dužni preuzeti u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti presude iz PU zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić, u protivnom će biti uništeni.
1.4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. u vezi s člankom 331. stavkom 6. KZ/11. od optuženog UČ oduzeto je jedno ručno izrađeno vatreno oružje, nepoznatog kalibra i kategorije, koje je od optuženika oduzeto potvrdom o privremeno oduzetim predmetima broj 00163265, koje se po pravomoćnosti presude ima uništiti.
1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. Optuženi UČ i optuženi ZČ u cijelosti se oslobađaju obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, optuženi UČ, po branitelju, odvjetniku TČ, te optuženi ZČ po branitelju, odvjetniku Tomislavu Hotku.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni ( članak 471. stavak 1. ZKP708.), u odnosu na optuženog UČ, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, te preinači pobijanu presudu na način da optuženom UČ izrekne kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.
2.2. Optuženi UČ, u žalbi podnijetoj po branitelju TČ, žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
2.3. Optuženi ZČ, u žalbi podnijetoj po branitelju Tomislavu Hotku, žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sankciji, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da istu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe.
3. Spis je, sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Postupajući po zahtjevu oba optuženika, u smislu članka 475. stavka 1. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženi UČ i optuženi ZČ, kao i njihovi branitelji te državni odvjetnik. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti optuženog UČ i optuženog ZČ, branitelja optuženika Igora Skupnjaka i Tomislava Hotka, a u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika, na temelju članka 475.stavka 3. ZKP/08.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Iako optuženi ZČ u uvodu žalbe navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao i zbog povrede kaznenog zakona, iz sadržaja žalbe proizlazi da smatra kako je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, pa će se njegovi žalbeni navodi razmatrati pod žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
7. Optuženi UČ smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da se nije u dostatnoj mjeri kritički osvrnuo na iskaz svjedokinje EČ koja je, po mišljenju žalitelja, svoj iskaz znatno mijenjala na raspravi od 30. siječnja 2023., u odnosu na iskaz koji je dala tijekom provođenja istrage 11. travnja 2022., no takvi žalbeni navodi optuženika, po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske nisu osnovani.
7.1. Nije u pravu ovaj žalitelj da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri kritički cijenio razlike u iskazima svjedokinje EČ, koje je dala kod državnog odvjetnika 11. travnja 2022. i na raspravi 6. ožujka 2023. Prvostupanjski sud je, upravo suprotno žalbenim navodima, dao uvjerljive i logične razloge zbog kojih je iskaz svjedokinje EČ ocijenio istinitim, te je detaljno analizirao razlike u njena dva iskaza, nakon čega je osnovano zaključio kako je svjedokinja o bitnim okolnostima iskazivala identično i dosljedno kod državnog odvjetnika i na raspravi. Tako je naveo kako je svjedokinja u oba navrata navela da je UČ došao u stan od ZČ nakon što su se optuženi UČ, pokojni FČ i ona već nalazili u stanu optuženog ZČ. Nadalje, da je optuženi UČ u stan došao nakon telefonskog poziva u kojem mu je rečeno da dođe i „donese ono kao od zadnji put“, te da je nakon dolaska optuženog UČ u stan, upravo taj optuženik žrtvi FČ dao najprije tablete apaurina i dvije bočice njoj nepoznate tekućine, da je u toku večeri dva puta izlazio iz stana i vraćao se, kao i da im je optuženi UČ, prije odlaska iz stana, kada je FČ već preminuo, a prije dolaska policije i hitne, naglasio da njega ne spominju, da ne govore ništa o drogiranju, već da samo kažu policiji da su konzumirali alkohol kao i da je optuženi UČ prilikom odlaska iz stana ponio sa sobom ambalažu od tableta i bočice koje je ranije donio u stan. Isto tako, prvostupanjski sud je takve navode svjedokinje cijenio i u odnosu na ostale dokaze, što je sve detaljno obrazložio, a koje obrazloženje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Tako je njen iskaz u ovim bitnim dijelovima doveo u vezu s obranom optuženog ZČ u dijelu gdje je naveo da je optuženik došao u stan po telefonskom pozivu kada mu je na traženje FČ rekao da „ponese ono kao i zadnji put“, te da im je nakon smrti FČ, a prije dolaska hitne i policije napomenuo da njega ne spominju, iskazom svjedokinje ŽČ, majke optuženog UČ, o tome da je tu noć optuženik u dva navrata dolazio u stan i odlazio, te s materijalnom dokumentacijom u spisu i to Izvješćem Zavoda za hitnu medicinu zagrebačke županije, ispostave Zaprešić, o tome što su svjedokinja EČ i optuženi ZČ rekli djelatnicima hitne pomoći da su konzumirali tu noć, a što je sve obrazložio pod točkom 11.2.3. i točka 14. pobijane presude.
7.2. I po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, okolnost tko je tu večer zvao UČ da dođe u stan, jesu li optuženi UČ i žrtva FČ izlazili u oba navrata ili samo u jednom zajedno iz stana, je li ujutro kada se svjedokinja probudila optuženi UČ još bio u stanu ili je otišao, točno vrijeme kada je žrtva konzumirala sadržaj iz bočica, nisu takvog značaja da bi dovele u sumnju vjerodostojnost njenog iskaza, jer se radi o nevažnim detaljima, kojih se svjedokinja, obzirom na tragičnost cjelokupnog događaja u kojem se našla te noći, niti mora sjećati, a nisu odlučni za odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženog UČ, kako to pogrešno smatra žalitelj.
7.3. Zaključak žalitelja o tome da je svjedokinja iskazivala na način kako joj je odgovaralo zato da umanji odnosno otkloni od sebe bilo kakvu odgovornost su potpuno neutemeljeni, budući se svjedokinja niti na koji način ne dovodi u vezu s inkriminacijama koje se stavljaju na teret optuženom UČ, a niti optuženom ZČ.
7.4. Nadalje, nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi da bi iskazi svjedoka ŠČ i ČČ, od 21. veljače 2023. i 28. veljače 2023., doveli u sumnju iskaz svjedokinje EČ, niti kaznenu odgovornost optuženog UČ, a što je prvostupanjski sud također detaljno obrazložio pod točkom 13. obrazloženja pobijane presude. Navedeni svjedoci ne govore ništa o tome da bi oni dali bilo kakve supstance žrtvi FČ, da bi eventualno imali saznanja o tome da bi to bio optuženi UČ ili netko treći, niti da imaju bilo kakvih saznanja o tome što je i gdje, žrtva konzumirala te noći. Okolnost o kojoj su svjedočili, da su vidjeli da je žrtva FČ u jednom trenutku otišao u suprotnom smjeru od zgrada u kojima žive optuženici, kao i da je isti imao podljeve oko očiju, ni na koji način ne dovode u pitanje ostale provedene dokaze tijekom postupka na kojim je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika.
7.5. Ovjerena izjava NČ koju je obrana dostavila uz žalbu, iz koje bi proizlazilo kako je svjedokinja EČ njemu rekla da ne zna tko je FČ dao metadone u bočici kao i da joj je poznato da je on iste nabavljao od nekoga tko dobiva terapiju u Domu zdravlja, također ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, navodi u žalbi da obrana nije predlagala ispitivanje tog svjedoka na raspravi, jer se svjedok tek nakon donošenja prvostupanjske presude obratio optuženom UČ i rekao mu za taj razgovor s EČ u potpunosti su neuvjerljivi i nelogični, kao i vjerodostojnost navoda u toj izjavi, pa je i taj žalbeni navod neosnovan.
7.6. Žalbeni navod da optuženi ZČ nije teretio optuženog UČ u svojoj obrani također nije osnovan, jer iako optuženi ZČ u obrani izričito ne iskazuje da je vidio bočice metadona, on je naveo da je na traženje FČ nazvao optuženog UČ i rekao mu „da donese ono kao od zadnji put“ što je optuženi ZČ i učinio. Nadalje da je UČ nakon nekog vremena došao u njegov stan i predao FČ neke stvari za koje on nije znao što su. Također da ga je FČ ponudio jednom tableticom, no da je on to odbio. Isto tako optuženi ZČ je rekao kako su, kada su vidjeli da s FČ nešto nije u redu on i svjedokinja EČ zvali optuženog UČ da dođe i pomogne im, te da je UČ kada je odlazio iz stana uzeo dvije tabletice, te prethodno rekao svjedokinji i njemu, da njega ne spominju, da kažu da su bili sami. Takva obrana optuženog ZČ, kada se dovede u vezu s događajem od tjedan dana prije, kada je svjedokinja EČ slavila rođendan u stanu optuženog ZČ, iskazom svjedokinje EČ, provedenim sudsko medicinskim vještačenjem, te izvješćem Zavoda za hitnu medicinu, ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o kaznenopravnoj odgovornosti žalitelja zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - omogućavanjem trošenja droga iz članka 191. stavak 1. i 3. u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11. za koje je proglašen krivim.
8. Također niti u odnosu na kazneno djelo protiv javnog reda, nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, iz članka 331. stavka 1. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude, žalbeni navodi nisu osnovani, a razloge zbog koji nije prihvatio obranu optuženika, a niti iskaz svjedokinje ŽČ, majke optuženika, u dijelu gdje suglasno iskazuju da optuženik nije znao da je oružje kod njega u sobi, prvostupanjski sud detaljno je obrazložio. Isto tako obrazložio je i dijelove obrane optuženika i iskaz svjedokinje ŽČ, u dijelovima u kojima su njihovi iskazi kontradiktorni, a njihove iskaze u cjelini doveo je u vezu i s materijalnom dokumentacijom u spisu, zapisnikom o pretrazi doma i drugih prostora, te potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, koju je potpisao upravo optuženik, te na temelju pažljive analize provedenih dokaza obrazložio zašto smatra utvrđenim da je optuženik počinio navedeno kazneno djelo, što je detaljno naveo pod točkama 15 do 21.1. pobijane presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, pa se radi nepotrebnog ponavljanja žalitelja upućuje na taj dio obrazloženja pobijane presude.
9. Optuženi ZČ, vezano za žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome navodi kako je tijekom kaznenog postupka ostalo dvojbeno da bi žalitelj imao saznanja koje će točno droge biti unijete u njegov stan od strane optuženog UČ, a koja okolnost nije uopće od značaja za ostvarenje subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela koje se inkriminira optuženiku. U daljnjem dijelu žalbe optuženik sam navodi da je imao svijest da se u njegovom stanu konzumira diazepam, a već koja činjenica je dovoljna za ostvarenje bića kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - omogućavanjem trošenja droga, budući se i metadon i diazepam nalaze na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga.
9.1. Daljnji žalbeni navodi da je notorna činjenica da apaurine kao tablete za smirenje koristi velik broj ljudi preko i mimo recepta te da konzumacija apaurina sama po sebi ne dovodi do smrtnih posljedica, nisu od značaja i ne dovode u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda vezano za kaznenopravnu odgovornost optuženog ZČ. Također niti žalbeni navodi da optuženik nije znao niti mogao znati da će kritične večeri žrtva FČ konzumirati metadon, pa da mu to nije niti mogao zabraniti, nisu do značaja jer je već sviješću da se u njegovom stanu konzumira dijazepam, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim.
10. U odnosu na žalbu državnog odvjetnika te žalbe optuženika, u odnosu na odluku o kazni:
10.1. Nisu osnovani žalbeni navodi državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud okolnosti koje je cijenio optuženiku kao olakotne trebao cijeniti kao otegotne, a otegotne okolnosti da mu nije cijenio u dovoljnoj mjeri, zbog čega su pojedinačne kazne i jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen preblage. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, ovaj sud drugog stupnja smatra kako je prvostupanjski sud optuženiku pravilno cijenio kao olakotne okolnosti dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, da se u međuvremenu zaposlio, okolnost utvrđenu provedenim psihijatrijskim vještačenjem da je i sam dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama, dok mu je u odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavka 1.KZ/11., kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu da je oružje koje je posjedovao bilo nefunkcionalno. Isto tako, osnovano mu su mu kao otegotne okolnosti cijenjene količina i vrsta opojne droge koju je žrtvi FČ dao na trošenje kao i odnos optuženika prema žrtvi, koji je ocijenjen negativnim budući je nakon događaja bio isključivo orijentiran na prikrivanje tragova drogiranja, te otklanjanja bilo kakvog doprinosa i sudjelovanja njega u ovom tragičnom događaju, kao i izostanak bilo kakve empatije prema osobi koju je poznavao.
10.2. Iako optuženi UČ i ZČ u uvodu žalbe navode da se žale i zbog odluke o kazni odnosno sankciji, u daljnjem dijelu žalbe ne obrazlažu tu žalbenu osnovu, pa je ovaj drugostupanjski sud na temelju članka 478. ZKP/08 preispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu, imajući u vidu sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu na vrstu i visinu kazne, nakon čega je zaključio da je prvostupanjski sud, a imajući u vidu kazne propisane za navedena kaznena djela, optuženom UČ, za kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. i 3. u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11. pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, a za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, te istog osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci. Isto tako u odnosu na optuženog ZČ za kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 1. KZ/11., prvostupanjski sud je pravilno ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti, te istom izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da će se od izrečene kazne u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, izvršiti 10 mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 10 mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.
10.3. Stoga, suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, smatra da je prvostupanjski sud optuženom UČ i optuženom ZČ pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11., koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, te da će se u konkretnom slučaju upravo izrečenim kaznama u odnosu na oba optuženika, ostvariti svrha kažnjavanja, specijalna i generalna prevencija, a kako je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, pa su žalbe zbog odluke o kazni neosnovane.
10.4. Iako se optuženi UČ ne žali zbog odluke o oduzimanju predmeta, drugostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. preispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu te smatra kako je odluka prvostupanjskog suda u cijelosti osnovana i zakonita, budući je prvostupanjski sud u potpunosti postupio u skladu s odredbom članka 331. stavka 6. KZ/11.
11. Slijedom navedenog, budući ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik, optuženi UČ i optuženi ZČ pobijaju prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesenih žalbi, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te nije našao da bi bila počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. listopada 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
