Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-224/2023-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HD i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj: 125/11., 144/12.,56/15, 61/15., - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog HD i optuženog TB, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku, od 20. siječnja 2023., broj K-17/2021., u sjednici održanoj 8. listopada 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog HD, odvjetnice Sineve Vukušić,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog HD i optuženog TB kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Županijski sud u Sisku, pobijanom presudom od 20. siječnja 2023. proglasio je krivim optuženog HD, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., i optuženog TB, zbog kaznenog djela protiv gospodarstva, pomaganje u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju, iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 38. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci te presude.

1.1.Optuženi HD na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen je na kaznu u trajanju od jedne godine i 6 mjeseci, te mu na temelju članka 57. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od kazne zatvora na koju je osuđen izvršava 6 mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 godine neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 3 godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok trajanja počinje teći od pravomoćnosti presude, a u koji rok provjeravanja se ne uračunava vrijeme provedeno na izdržavanju kazne.

1.2. Optuženi TB na temelju članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 38. KZ/11. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena mu je uvjetnu osudu kojom se utvrdio da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ( „Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22.– dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da novčani iznos od 7.963,37 eura/60.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi HD ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavkom 1. i 2. KZ/11, te da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa je naloženo optuženom da taj iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 77. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavkom 1. i 2. ZKP/08. utvrđeno je da novčani iznos od 663,61 eura/5.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi TB ostvario kaznenim djelom iz članka 246. stavkom 1. i 2. KZ/11. u vezi s člankom 38. KZ/11., te da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske pa je naloženo optuženom da taj iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točka 1. do 7. ZKP/08. optuženici su dužni nadoknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 265,45 eura/2.000,00 kuna, svaki, trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 728,61 eura/5.489,35 kuna svaki, a optuženi HD i nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti koji će biti određeni posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi HD, po braniteljici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP/08., zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi iz članka 471. stavka 1. ZKP/08., s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske na temelju odredbe članka 483. stavka 1. ZKP/08. prihvati žalbu, rješenjem ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Žalbu je podnio i optuženi TB, po branitelju Branku Posavčiću, odvjetniku u Kutini, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i stavka 2. ZKP/08., povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači presudu Županijskog suda u Sisku na način da optuženog TB oslobodi od optužbe, ili da presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

2.2. Odgovor na žalbe optuženika podnio je državni odvjetnik te u istom predlaže da se žalbe obojice optuženika odbiju kao neosnovane.

3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Na temelju članka 475. stavka 1. ZKP/08. o sjednici drugostupanjskog vijeća uredno su obaviješteni optuženi HD i braniteljica Željka Pokupec jer su to zahtijevali. Obaviješten je i državni odvjetnik. Sjednici je prisustvovala braniteljica optuženog, odvjetnica Sineva Vukušić, u zamjenu za odvjetnicu Željku Pokupec, dok HD i državni odvjetnik nisu pristupili, iako su bili uredno obaviješteni o sjednici, pa je sjednica održana sukladno odredbi članka 475. stavka 3. KZ/11.

5. Žalbe optuženog HD i optuženog TB nisu osnovane.

6. Nije u pravu žalitelj HD kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., budući suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude nije proturječna samoj sebi i razlozima presude, te je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, a ne postoji niti znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i iskaza danih u postupku pred prvostupanjskim sudom. Prvostupanjski sud je nakon provedenog dokaznog postupka detaljno analizirao svaki dokaz za sebe i dokaze međusobno te je iznio argumentirane razloge zašto i na temelju kojih dokaza odlučne činjenice smatra utvrđenim, nakon čega je donio odluku o krivnji optuženika.

7. Također nisu osnovani niti žalbeni navodi optuženog TB da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a niti onu iz članka 468. stavka 2 KZ/11. Optuženi TB tako smatra da je optuženiku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da je obrazloženje pobijane presude tendenciozno i arbitrarno na štetu optuženika, budući sud prvog stupnja u obrazloženju ukazuje samo na ono što bi teretilo optuženika. No, takovi navodi nisu osnovani jer je prvostupanjski sud u obrazloženju presude analizirao sve provedene dokaze (a ne samo one koji bi bili na štetu optuženika), nakon čega je donio svoju odluku, tako da optuženiku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

7.1. Nadalje, optuženi TB smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. , jer da prvostupanjski sud pod točkom 5. obrazloženja pobijane presude, kada se poziva na iskaz knjigovodstvene vještakinje, navodi pojedinačne račune sa benzinskih postaja Banova Jaruga i Novska Grad, a da je optuženik u inkriminirano vrijeme radio samo na benzinskoj postaji [adresa]. Nadalje smatra i da je izreka presude nejasna na samom početku budući se navodi „da bi 1. i 2. okrivljenici u razdoblju od 16. 01.2014. do 27.02. 2014., u [adresa] i [adresa] u nakani pribavljanja velike nepripadne dobiti 1. okrivljeniku bili u dogovoru…“.

7.2. Iako je točno da je prvostupanjski sud pod točkom 5. citirao nalaz i mišljenje vještakinje u kojem je ista analizirala podatke i za pojedinačne račune izdane na benzinskoj postaji [adresa] Grad, na kojoj benzinskoj postaji u inkriminiranom periodu optuženik nije radio, navedena okolnost ne čini obrazloženje presude nerazumljivim i proturječnim, jer je iz daljnjeg dijela obrazloženja, pa i izreke jasno vidljivo da se optuženom TB inkriminira samo dogovor s optuženim HB, vezano za račune za gorivo koje je plaćano u gotovini i koje stvarno nije kupilo trgovačko društvo Arđent d.o.o., a koji su izdavani na teret INA d.d. kartica izdanih na ime optuženog HD i KB, samo na benzinskoj postaji [adresa] za koji činjenični opis je optuženik i proglašen krivim.

7.3. Isto tako, točno je da se na početku izreke presude navode mjesta [adresa] i [adresa], no to ne čini izreku nerazumljivom, jer je iz daljnjeg dijela izreke presude jasno vidljivo da je optuženi HD postupao kao direktor trgovačkog društva Arđent d.o.o sa sjedištem u [adresa], a da je optuženi TB u inkriminirano vrijeme bio voditelj benzinske postaje u [adresa] gdje je kazneno djelo počinjeno.

7.4. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi optuženog TB da su točke 5. i 17. obrazloženja u potpunosti proturječne i nesuglasne u pogledu iznosa koji se u njima navode. Naime, prvostupanjski sud je pod točkom 5. citirao nalaz i mišljenje knjigovodstveno financijske vještakinje u dijelu u kojem se navode ukupni iznosi pojedinačnih računa koji su plaćani karticama na ime optuženog HD, KB i vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], na benzinskim postajama [adresa] i [adresa] u razdoblju od siječnja 2014. do veljače 2015., a pod točkom 17. prvostupanjski sud samo navodi dio nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvene vještakinje, koji se odnosi na izdane pojedinačne račune za isporuke goriva od strane optuženog TB i svjedokinje PB, a koji iznosi su identični kao i pod točkom 5. obrazloženja.

8. Nije u pravu optuženi TB da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu jer da se prema njegovom mišljenju radi o beznačajnom kaznenom djelu. Naime, prema odredbi članka 33. KZ/11., na koju se i poziva i žalitelj, nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su posljedice neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen, a u konkretnom slučaju niti jedan od tih uvjeta nije ispunjen.

9. Budući se žalbeni navodi optuženog HD i optuženog TB u odnosu na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u najvećem dijelu preklapaju, razmotrit će se zajedno.

9.1. Nije u pravu optuženi HD kada ističe kako niti iz jednog dokaza, personalnog i materijalnog nije dokazano, pa niti na razini zatvorenog kruga indicija ono što se navodi u činjeničnom opisu izreke pobijane presude.

9.2. Upravo suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedokinje PB, svjedoka GB, MB, HB, provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja i na temelju materijalne dokumentacije u spisu (navedene pod točkom 19 obrazloženja), pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pravilan zaključak o postojanju dogovora između optuženog HD i optuženog TB o počinjenju kaznenih djela za koja su proglašeni krivim.

9.3. Također, optuženi HD i TB, žalbene navode vezano za iskaz svjedokinje PB i dio obrane optuženog TB, pogrešno podvode pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako iz daljnjeg dijela obrazloženja njihovih žalbi proizlazi kako zapravo smatraju da je prvostupanjski sud trebao drugačije cijeniti njihove iskaze, pa se radi o žalbenoj osnovi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Vezano za to, treba navesti kako prvostupanjski sud u razlozima presude citira iskaz svjedokinje PB upravo onako kako je ista iskazivala na raspravi, a također i obranu optuženog TB, te u daljnjem dijelu obrazloženja daje jasne razloge zašto smatra utvrđenim da je postojao dogovor upravo između oba optuženika, te da je novac od optuženog TB preuzimao upravo optuženi HD, a ne ženska osoba, šogorica optuženika.

9.4. Također, žalitelji u žalbi iznose samo dio iskaza svjedokinje gdje ona navodi da ju je za inkriminirane radnje zapravo angažirala ženska osoba i dio obrane optuženog u kojem on, između ostalih bitnih činjenica, navodi da je novac predavan ženskoj osobi, dok prvostupanjski sud njihove iskaze analizira u cijelosti, te ih uspoređuje sa ostalim provedenim dokazima, posebno iskazima svjedoka GB, MB, VB, provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem i materijalnom dokumentacijom u spisu.

9.5. Optuženi HD u žalbi citira i dio iskaza svjedokinje PB gdje je navela da ona nikada nije novac predavala optuženiku, da ga je znala ponekad vidjeti na benzinskoj postaji, no taj dio njenog iskaza nije niti bitan za utvrđenje bitnih činjenica u ovom kaznenom postupku, jer se u činjeničnom opisu presude izričito navodi da je novac koji je ostao nakon što su optuženi TB i svjedokinja PB za sebe zadržali dogovorenu proviziju od 10 %, optuženom HD predavao isključivo TB.

9.6. Naime, iz iskaza svjedokinje PB proizlazi kako joj je bilo poznato da optuženi TB za gotovinska plaćanja računa uzima novac, a kasnije provlači karticu izdanu na trgovačko društvo Arđent d.o.o., a poznato joj je da je tako optuženi TB isto postupao i dok je bio poslovođa na benzinskoj postaji u [adresa]. Nadalje, da se savjetovala s optuženim TB oko ponude ženske osobe iz trgovačkog društva Arđent da radi i ona stvari koje radi optuženik, nakon čega je donijela odluku i počela postupati zajedno s optuženikom na ranije opisani način. Da je svjedokinja PB postupala na opisani način, proizlazi i iz dijela obrane optuženog TB koji je naveo da poznaje optuženog HD kao mušteriju, da mu je svjedokinja PB povremeno dala kovertu s računima za trgovačko društvo Arđent d.o.o. koje bi on odnio u sjedište trgovačkog društva Arđent d.o.o. gdje ih je predavao jednoj tajnici no da nije bilo sudjelovanja ženske osobe proizlazi iz daljnjih dokaza.

9.7. Naime, svjedoci GB, MB i VB u svojim iskazima detaljno opisuju na koji način je razotkriveno nezakonito postupanje optuženog HD i optuženog TB, a njihovi iskazi su u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu i to prvenstveno pronađenom karticom firme Arđent d.o.o., na ime HD, kod optuženog TB, iz velikog broja R1 računa izdanih na firmu Arđent d.o.o. i gotovine koja je pronađena u garderobnom ormariću TB, te izjave optuženog HD o kojoj je svjedočio svjedok GB, kada je naveo da su on i MB došli kod optuženog u prostorije trgovačkog društva Arđent d.o.o. i upozorili ga na izdavanje fiktivnih računa, na što im je on rekao „neću više“, a niti u jednom trenutku nije spomenuo žensku osobu, svoju šogoricu koja bi bila u bilo kakvoj vezi s njegovim postupanjem.

9.8. Navedeni iskazi u velikom dijelu suglasni su iskazu svjedokinje PB i optuženog TB, osim u djelu gdje svjedokinja PB spominje žensku osobu koja joj je ponudila suradnju, no vezano za taj navod svjedokinje u spisu postoje drugi dokazi na koje se poziva prvostupanjski sud, a koji ukazuju da ženska osoba nije sudjelovala u dogovoru, već da je postojao dogovor upravo između oba optuženika o inkriminiranom postupanju. Navod iz obrane optuženog TB da je novac predavao tajnici, nije ničim argumentiran te ne dovodi u pitanje postojanje dogovora o počinjenju kaznenih djela za koje su optuženici proglašeni krivima, jer je nesporno da je optuženi TB kod sebe imao karticu optuženog HD, koji je bio direktor trgovačkog društva Argent d.o.o. i koji je po iskazu svjedoka GB, kada su ga suočili s otkrivenim nepravilnostima rekao „neću više“, iz čega jasno proizlazi da je on jako dobro znao o čemu se radi, te da je kao direktor trgovačkog društva Argent d.o.o., upravo on i predao kartice optuženom TB, sukladno njihovom prethodnom dogovoru.

9.8.1. Optuženi HD u žalbi navodi kako je svjedok ČB naveo u iskazu kako su nakon par dana kolega GB i on otišli karticu vratiti optuženom HD na adresu trgovačkog društva Arđent d.o.o, no da se ne sjeća da su tamo s njim i razgovarali. No, takav iskaz svjedoka ČB, ne dovodi u pitanje utvrđenja prvostupanjskog suda vezana za kaznenu odgovornost tog optuženika jer je o toj okolnosti detaljno iskazivao svjedok GB, koji je izričito naveo da su razgovarali s optuženim HD i što im je on tom prilikom rekao, a navedeni svjedok nema nikakvog interesa lažno teretiti optuženika budući nije ni na koji način zainteresiran za ishod ovog kaznenog postupka.

9.8.2. Optuženi HD iznosio je obranu u kojoj nije poricao da je u inkriminiranom razdoblju bio direktor trgovačkog društva Arđent d.o.o., no kao što je ranije navedeno, niti u jednom trenutku nije spomenuo žensku osobu, navodno svoju šogoricu koja bi mogla imati bilo kakvih saznanja o navedenom događaju, a što bi bilo životno i logično da je ista uistinu imala bilo kakav doprinos u inkriminiranom postupanju. Točno je da oba optuženika poriču postojanje međusobnog dogovora, no taj dogovor jasno proizlazi iz drugih provedenih dokaza, ranije navedenih, a što je sve prvostupanjski sud obrazložio u pobijanoj presudi, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9.8.3. Nisu osnovani niti navodi u žalbi optuženog HD, da nije utvrđeno da bi upravo optuženi HD optuženom TB predao dvije kartice trgovačkog društva Arđent d.o.o. i to na svoje ime i ime KB, jer upravo te činjenice proizlaze iz iskaza gore navedenih svjedoka, posebno svjedokinje PB, a dijelom i obrane optuženog TB.

9.8.4. Također, daljnja okolnost koju navodi žalitelj HD, da je trgovačko društvo Arđent d.o.o. imalo na korištenju izdanih preko dvadeset kartica INA d.d. kojima su vršena plaćanja raznih vrsta goriva i druge robe, nije od nikakvog značaja za ovaj postupak jer je provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem točno utvrđeno kojim karticama i u kojem iznosu je vršeno neosnovano plaćanje na benzinskoj postaji Banova Jaruga.

9.9. Treba naglasiti kako optuženi HD tek u žalbi predlaže kako bi trebalo radi pravilnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ispitati predstavnika oštećenog TD Arđent d.o.o. RB, koji od 9. srpnja 2020. zastupa to trgovačko društvo, na okolnosti navedene u žalbi, jer da je nesudjelovanjem oštećenika u ovom postupku povrijeđeno pravo oštećenika iz članka 51. ZKP/08., no iako je točno da je prvostupanjski sud to propustio učiniti, takav propust ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane presude, niti predstavlja povredu po kojoj ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Oštećeno trgovačko društvo Arđent d.o.o. u svakom trenutku može pokrenuti parnični postupak radi naknade štete protiv oba optuženika.

9.9.1. Isto tako optuženi HD i optuženi TB tak u žalbi navode kako je radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja trebalo saslušati u svojstvu svjedoka OB, čija se kartica također koristila u inkriminiranom periodu. Optuženi HD još je naveo kako se radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja trebalo saslušati na raspravi i voditelja knjigovodstveno računovodstvene službe u trgovačkog društva Arđent d.o.o., te šogoricu optuženog HD, nakon što se utvrdi njezin identitet, no žalitelji nisu u pravu.

10. Vezano uz to treba naglasiti da su mogućnost predlaganja navedenih svjedoka imali tijekom rasprave, dok je optuženi HD imao vremena utvrditi identitet šogorice optuženika do završetka dokaznog postupka, ukoliko je smatrao da je njen iskaz bitan za pravilno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja.

10.1. No po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenično stanje je i bez ispitivanja predloženih svjedoka potpuno i pravilno utvrđeno na temelju svih ostalih provedenih dokaza na raspravi, kao što je to i obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, a koje obrazloženje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

11. Optuženi HD žali se i zbog odluke o kazni. Smatra kako prvostupanjski sud nije pravilno odmjerio kaznu optuženiku s obzirom na okolnosti koje utječu na to da kazna bude veća ili manja i zbog toga nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne, zamjeni kazne zatvora radom za opće dobro ili uvjetnoj osudi, ako su za to postojali zakonski uvjeti. Navodi kako je prvostupanjski sud trebao više cijeniti utvrđene olakotne okolnost na strani optuženika i to neosuđivanost, bračni status, da je otac petero djece, ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te uzeti u obzir i da je optuženik osoba u dobi od 68 godina, u mirovini, kao i iznos imovinske pribavljene koristi.

11.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog HD, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske smatra da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio sve okolnosti u smislu članka 47. KZ/11. koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja, a što je sve valjano obrazložio. Činjenica da je optuženik u mirovini, kao i njegova dob nisu od takvog značaja da bi bili od utjecaja na odluku o kazni u odnosu na optuženika, bez obzira na izostanak otegotnih okolnosti na njegovoj strani, a imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, visinu pribavljene imovinske koristi, oblik krivnje i duljinu inkriminiranog perioda.

11.2. U konkretnom slučaju, upravo djelomičnom uvjetnom osudom na način kako je izrečena optuženiku, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti će se svrha kažnjavanja, specijalna i generalna prevencija, a kako je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, pa je žalba optuženika zbog odluke o kazni neosnovana.

12. Kako se optuženi TB nije žalio na kaznu, ovaj sud drugog stupnja postupio je sukladno odredbi članka 478. ZKP/08. koja navodi da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, sudskoj opomeni, uvjetnoj osudi, djelomičnoj uvjetnoj osudi, zamjeni radom za opće dobro na slobodi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske korist ili oduzimanju predmeta.

12.1. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je kao olakotne okolnosti cijenio optuženom TB neosuđivanost, da je otac petero djece, njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela iz čega proizlazi da se radi o ekscesu u njegovom urednom životu, u nedostatku otegotnih okolnosti, a imajući u vidu duljinu inkriminiranog perioda, te oblik krivnje, optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja se neće izvršiti ukoliko optuženi TB u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo.

12.2. Upravo uvjetnom osudom, na način kako je izrečena optuženiku, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ostvariti će se svrha kažnjavanja, specijalna i generalna prevencija, a kako je to ispravno obrazložio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, pa je žalba optuženika zbog odluke o kazni neosnovana.

13. Iako u uvodu presude navodi da se žali i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, optuženi HD u daljnjem obrazloženju ne navodi konkretne žalbene razloge, osim što citira izreku iz pobijane presude vezano za oduzimanje imovinske koristi, no budući je od strane prvostupanjskog suda nedvojbeno utvrđeno da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je proglašen krivim, zakonito je sud prvog stupnja od istoga oduzeo imovinsku korist u iznosu od 7.963,37 eura/60.000,00 kuna, jer nitko ne može za sebe zadržati korist ostvarenu počinjenjem kaznenog djela.

13.1. Iako se optuženi TB ne žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, drugostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08. preispitao prvostupanjsku presudu i u tom dijelu, te utvrdio kako je odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju imovinske koristi od optuženog u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna u cijelosti osnovana i zakonita.

14. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu, a Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je, u povodu podnesenih žalbi stranaka, ispitao prvostupanjsku presudu i u skladu s odredbama članka 476. stavka 1. ZKP/08. te je našao da nije počinjena neka od povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud, prema članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti kao i da na štetu optuženika nije povrijeđen kazneni zakon (članak 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08.), na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 8. listopada 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović