Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-334/2024-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Marijana Bitange, predsjednika vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZŽ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog ZŽ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru broj Kv I-20/2024. (K-20/2023.) od 12. lipnja 2024. o produljenju mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 7. kolovoza 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZŽ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kv I-20/2024. (K- 20/2023.) od 12. lipnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ZŽ, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke na temelju odredbe članka 98. stavka 5. i 6. u vezi članka 98. stavka 1. i 2. točke 4. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 152/14. i 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) prema optuženiku su produljene mjere opreza i to: zabrana približavanja oštećenicama/žrtvama BŽ, ČŽ i i RŽ na razdaljinu manju od 100 (sto) metara (članak 98. stavak 2. točka 4. ZKP/08.), zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenicama/žrtvama BŽ, ČŽ i RŽ (članak 98. stavak 2. točka 5. ZKP/08.), kao i udaljenje iz doma na adresi u [adresa] (članak 98. stavak 2. točka 10. ZKP/08.).

1.1.Pod točkom II izreke određeno je da će izrečene mjere opreza izvršavati Policijska uprava zadarska (članak 100. stavak 2. ZKP/08.), te će o provedbi mjera opreza jednom mjesečno obavještavati prvostupanjski sud.

1.2. Pod točkom III izreke pobijanog rješenja određeno je da izrečena mjera opreza može trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do izvršnosti presude s tim da će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za istom, te ju rješenjem produljiti ili ukinuti (članak 98. stavak 6. ZKP/08).

1.3. Pod točkom IV izreke pobijanog rješenja određeno je da će nadležno tijelo za nadziranje mjere opreza o eventualnom nepridržavanju mjere opreza odmah izvijestiti ovaj sud (članak 101. stavak 2. ZKP/08.).

1.4.Pod točkom V izreke optuženik je upozoren da ukoliko se ne bude pridržavao izrečene mjere ista će biti zamijenjena istražnim zatvorom.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi ZŽ po braniteljici, odvjetnici Tanji Budimir Gulan, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "povrede odredaba ZKP-a o produljenju mjera opreza", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine kao nezakonito, kao i po branitelju, odvjetniku Davidu Bajlu, bez navođenja posebne žalbene osnove, s prijedlogom da se prihvati žalba i ukine pobijano rješenje. S obzirom da se žalbe sadržajno nadopunjuju, razmatrati će se kao jedna žalba.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud najprije pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje odluke o primjeni mjera opreza, a potom i dao jasne, dostatne, neproturječne i valjane razloge za svoju odluku i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu te mjere, tako i one koji se odnose na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani optuženika kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Potom je, također pravilno zaključio i valjano obrazložio da se ista svrha u konkretnom slučaju može ostvariti i primjenom blažih mjera, odnosno naloženim mjerama opreza.

5.1. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i obrazložio kako osnovana sumnja da je optuženik počinio inkriminirana kaznena djela proizlazi iz poimence pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i ovaj drugostupanjski sud. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, dok će odluku o tome, je li optuženik počinio terećena kaznena djela, donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja žalbeni navodi optuženika kojima polemizira sa vjerodostojnošću iskaza žrtava, te rezultatima provedenog vještačenja.

6. Nadalje, protivno iznesenim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je zbog otklanjanja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela protiv optuženika potrebno produljiti mjeru opreza obveze, kao i da primjena tih mjera opreza s uspjehom otklanja opasnost da će optuženik ponoviti isto tako teško ili teže kazneno djelo.

7. Prije svega, kraj činjenice postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, a kako je već utvrđeno rješenjem kojim je potvrđena optužnica, prvostupanjski sud ispravno cijeni činjenice u vidu vrste i težine kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv, inkriminiranu duljinu vremenskog razdoblja, stupanj kriminalne volje i upornosti, kao i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja te opravdano zaključuje da iste, u svom zbiru, čine one osobite okolnosti predviđene odredbom članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. zbog čega su ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi.

8. Međutim, opravdano prvostupanjski sud nalazi da se ista svrha, a to je otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, može s uspjehom ostvariti primjenom mjere opreza. Kraj ovakvog stanja stvari dosadašnja kaznena neosuđivanost, te prekršajna osuđivanost za, u ovom postupku, irelevantan prekršaj optuženika je samo neka od okolnosti koje se cijene, no iste zbog razloga navedenih pod točkom 7. ove odluke u konkretnom slučaju nisu odlučne. Jednako tako, protek vremena od izricanja mjera opreza, kao i teško narušeno zdravstveno stanje optuženika, suprotno njegovim opetovanim žalbenim navodima, ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Prema tome, s obzirom da i nadalje postoje naprijed iznesene okolnosti koje upućuju na opasnost da bi optuženik mogao počiniti isto tako teško ili teže kazneno djelo, osnovano je prvostupanjski sud produljio primjenu mjere opreza navedenu u izreci pobijanog rješenja.

8.1. U pogledu opetovanih žalbenih navoda optuženika kojima upire na svoje teško zdravstveno stanje i invalidnost, te su okolnosti upravo razlog primjene blažih mjera protiv optuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pod točkom 6.

9. Neosnovani je i daljnji navod žalbe kojim se ukidanje mjera opreza udaljenja iz doma predlaže zbog tvrdnji o povredi načela razmjernosti. Naime, razmatranjem ograničenja optuženiku zbog daljnje primjene mjere opreza i naravi potrebe za tim ograničenjem kako je to prethodno obrazloženo prema ocjeni ovog drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno.

9.1. Ujedno, prema članku 98. stavku 6. ZKP/08. trajanje mjere opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora te one, kada su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., mogu trajati najdulje do izvršnosti presude kako je to uostalom i navedeno pod točkom III izreke pobijanog rješenja, stoga je promašen žalbeni navod optuženika da ga se primjenom mjera opreza "trajno izbacuje sa njegove nekretnine".

10. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedeni u pitanje niti opetovanim žalbenim navodom optuženika da je navedena mjera opreza suviše "otegotna i nerazmjerna" te se ponavlja žalitelju da mjera opreza u sebi sadržava minimum društvenog opreza i minimum ograničenja ljudskih prava koja mu pripadaju, u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

10.1. Nadalje, ne može se prihvatiti ni žalbena tvrdnja optuženika da mu je zbog izvršavanja mjere opreza udaljenja iz doma povrijeđeno njegovo Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14. - dalje: Ustav) zajamčeno pravo vlasništva. Iako, nema dvojbe da se izvršavanjem mjera opreza osobi prema kojoj se one primjenjuju u stanovitom obliku i opsegu privremeno ograničava ostvarivanje određenih prava, u konkretnom slučaju neometano pravo na vlastiti dom, no međutim, suprotno tvrdnjama žalitelja upravo se navedenom mjerom opreza u punom opsegu osigurava zaštita žrtava koje i nadalje žive na njihovoj zajedničkoj adresi, te je navedeno ograničenje optuženik dužan trpjeti u skladu s odredbom članka 98. stavka 4. ZKP/08.

10.2. Ovdje se napominje kako je neprihvatljiv žalbeni navod optuženika o postojanju mogućnosti da se punoljetne i radno sposobne žrtve odsele sa te adrese, jer nije prihvatljivo da u kaznenom postupku žrtve trpe ograničenja svojih prava, već isključivo eventualni počinitelj kaznenog djela.

11. Nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja ponovno pozivanje optuženika u žalbi na rješenje suca istrage Županijskog suda u Zadru broj Z107/2023. od 17. veljače 2023. kojim mu je sudac istrage svojedobno odredio mjere opreza samo iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 2. ZKP/08., odnosno zbog opasnosti od utjecaja na svjedoke.

12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb,7. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Marijan Bitanga

U zamjenu potpisao:

dr.sc. Leon Kovačić