Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-332/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Balenović, predsjednice vijeća te dr.sc. Leona Kovačića i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽĆ zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-119/2024. (K-20/2024.) od 4. srpnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-119/2024. (K- 20/2024.) od 4. srpnja 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog ŽĆ zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 23. ožujka 2024. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi ŽĆ po braniteljici, odvjetnici Mariji Grbavac, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i ukine istražni zatvor protiv optuženika.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog ŽĆ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog optuženika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
5.1. Iz točke 6. obrazloženja pobijanog rješenja žalbom istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., vidljivo je da je prvostupanjski sud iznio jasne i dostatne razloge zbog kojih smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom blažom mjerom, koje žalitelj ne prihvaća i smatra ih nevaljanim i nedostatnim, čime, međutim, nije ostvarena naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.
6. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela i da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja optuženika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se optuženiku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., da je isti ranije činio kaznena djela zbog čega je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 godina i 6 mjeseci te da je kazneno djelo za koje je osnovano sumnjiv u ovom postupku počinio tek 6 mjeseci nakon što je izdržao navedenu kaznu zatvora, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao upornost i bezobzirnost u protupravnom postupanju, a stoga i visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u dovoljnoj mjeri utjecalo na optuženika da se kloni od činjenja novih kaznenih djela.
7. Žalbom se tvrdi da ranija osuđivanost ne može biti dovoljan i jedini argument za zaključak da postoji bojazan od ponavljanja kaznenog djela. Niti ovaj žalbeni navod ne dovodi u pitanje pravilnost pobijane odluke. Naime, ranija osuđivanost nije jedini argument u prilog nužnosti mjere istražnog zatvora (iako je presudan zbog svoje naglašenosti), već je samo jedna od okolnosti koje sud cijeni prilikom odlučivanja o primjeni istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Budući je prema optužnici optuženik osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i to samo 6 mjeseci nakon što je izdržao zatvorsku kaznu u trajanju od 12 godina i 6 mjeseci, navedeno bez sumnje upućuje na zaključak da navedena kazna nije polučila svoj učinak u smjeru odvraćanja ovog optuženika od protupravnog ponašanja, kao i na njegovu sklonost činjenju kaznenih djela i neusklađenost njegovog života s pravnim poretkom. Zbog visoke razine te opasnosti za sada se, u žalbi predložene, mjere opreza ne ukazuju kao adekvatan supstitut lišenju slobode optuženika.
8. Na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja niti žalbeni navodi da je optuženik „priznao kazneno djelo te samoinicijativno došao u policijsku postaju, da je kritičan prema kaznenom djelu te da se od počinjenja kaznenog djela smirio, zaposlio…“ jer sve nabrojane okolnosti ne umanjuju opasnost od ponavljanja djela, imajući u vidu prethono istaknute okolnosti na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnotsti od ponavljanja kaznenih djela.
9. Imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjera istražnog zatvora protiv optuženika.
10. Nije u pravu žalitelj niti kada upire na povredu načela razmjernosti, jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
11. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Marija Balenović
