Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-181/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Srpak, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog FF, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženog FF podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kzd-5/2023. od 27. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. travnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog FF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Kzd-5/2023. od 27. ožujka 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog FF, zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 158. stavkom 1. i 5. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., te je određeno da isti ima trajati i nadalje.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženi FF po branitelju, odvjetniku Darku Krčumu, ne navodeći konkretnu žalbenu osnovu, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da okrivljeniku ukine istražni zatvor koji je određen temeljem članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a podredno odredi neku drugu blažu mjeru.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora prikladna za ostvarenje svrhe zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i iz kojih razloga nije moguća njegova zamjena blažim mjerama, odnosno mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju očigledno smjera optuženik kada u žalbi ističe da pobijano rješenje nije obrazloženo i ne može se ispitati.
5.1. Nadalje, ističe se da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno obrazložio da postoji osnovana sumnja da je optuženi FF počinio kaznena djela za koja ga se tereti te da navedeno proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Naime, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sud nije ovlašten ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. Osnovanost sumnje prilikom odlučivanja o potrebi daljnje primjene istražnog zatvora utvrđuje se na osnovu sadržaja postojećih dokaza bez ulaženja u vrijednosnu ocjenu i vjerodostojnost istih, kao i bez potrebe reprodukcije istih, dok će odluku o tome je li optuženik počinio terećena mu kaznena djela donijeti raspravno vijeće tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza. Stoga su bez značaja navodi žalbe optuženika u kojima se u ovom stadiju postupka ocjenjuju i analiziraju u postupku izvedeni dokazi i polemizira sa vjerodostojnošću iskaza žrtve VF.
6. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženika i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenog djela, a koja je dovela i do prvotnog određivanja istražnog zatvora, unatoč činjenici da isti nije osuđivan zbog kaznenih djela (list 56 spisa). Naime, cijeneći da mu se stavlja na teret velik broj kaznenih djela protiv spolne slobode, kao i cijeneći način počinjenja kaznenih djela uz dozu znatne bezobzirnosti i upornosti koje se ogledaju u protupravnom postupanju optuženika na štetu vlastite kćeri gotovo svakodnevno kroz petogodišnje razdoblje, a s čime je započeo kada joj je bilo svega 5 godina života, iskorištavajući okolnost bespomoćnosti njezine majke izazvane njezinom nepokretnošću, i prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske sve navedeno ukazuje da u konkretnom slučaju postoji opravdana i predvidiva opasnost da će optuženik puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo.
6.1. Dakle, upravo način počinjenja i brojnost kaznenih djela za koja se optuženik tereti u ovom kaznenom postupku, upućuju na visoko iskazanu bezobzirnost i ustrajnost u inkriminiranom postupanju, pa je stoga ispravan zaključak prvostupanjskog suda da se istražni zatvor ukazuje kao jedina i nužna mjera za uspješnu prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela te u konkretnom slučaju nije svrhovita primjena mjera opreza.
6.2. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja je i ponovljeni žalbeni navod kojim se ističe njegova ranija neosuđivanost, a sve s obzirom na utvrđene osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na njegovoj strani.
7. Na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu ni od kakvog utjecaja opetovane tvrdnje žalitelja da je žrtva povjerena na skrb baki i djedu s kojom je u lošim odnosima te se ponavlja žalitelju da ta činjenica ne utječe na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela imajući u vidu upornost u činjenju istih tijekom duljeg razdoblja.
8. Slijedom svega navedenoga, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 23. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
