Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-270/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EH i drugih zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 144/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog EH, optuženog JH i optuženog ZH podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj K-15/2022. od 14. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2024., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog EH i branitelja, odvjetnika Tomislava Boljata, te zamjenika braniteljice optuženog ZH, odvjetnika Lucijana Loje,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe optuženog JH i optuženog ZH, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi JH za kazneno djelo iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavka 1. i 2., te članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju kaznu mu se, na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 22. ožujka 2022. do dana 13. prosinca 2022., a optuženi ZH za kazneno djelo iz članka 244. stavka 1. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskog propisa osuđuje se na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te mu se na temelju odredbi članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. izriče uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti, ako isti u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

II Odbija se žalba optuženog EH kao neosnovane te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 14. travnja 2023., broj K-15/2022-51, Županijski sud u Šibeniku proglasio je krivim optuženog EH zbog pet kaznenih djela protiv imovine – razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanih pod točkama 1. – 5. izreke prvostupanjske presude, kaznenog djela protiv imovine – razbojništva iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08., dalje: KZ/97.), činjenično i pravno opisanog pod točkom 6. izreke prvostupanjske presude i kaznenog djela protiv javnog reda – nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 7. izreke prvostupanjske presude, te mu je, na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11., za svako od djela opisanih pod točkama 1. – 5. izreke, iz članka 230. stavka 2. KZ/11. i za djelo pod točkom 6. izreke iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po tri godine za svako djelo, a za kazneno djelo pod točkom 7. izreke iz članka 331. stavka 1. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, pa ga je, na temelju članka 230. stavka 2. KZ/11., članka 218. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/97., članka 331. stavka 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. stavka 2. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od petnaest godina, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. ožujka 2022. pa nadalje.

1.1. Nadalje, optuženog JH proglasio je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva u pomaganju iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i stavkom 38. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, a optuženog ZH proglasio je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine – prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog pod točkom 8. izreke presude, te je, na temelju članka 230. stavka 2. u vezi sa člankom 38. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11., optuženog JH osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. ožujka 2022. do 13. prosinca 2022., a optuženog ZH, na temelju članka 244. stavka 1. KZ/11., osudio je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

1.2. Na temelj članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženog EH oduzet je pištolj marke HS 2000 kalibra 9mm, serijskog broja [serijski broj oružja] sa pripadajućim streljivom te pištolj marke HS 9 serijskog broja [serijski broj oružja] sa pripadajućim streljivom, privremeno oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od optuženika, a od optuženog ĆH su oduzeta 3 pištolja i to pištolj marke HS 95 serijskog broja [serijski broj oružja], HS 95 serijskog broja [serijski broj] te HS 2000 serijskog broja [serijski broj] sa pripadajućim spremnicima streljiva, privremeno oduzeti od optuženika potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta.

1.3. Na temelju članka 331. stavka 7. KZ/11. od optuženog EH oduzet je raketni bacač M-80 RBR zvan "zolja" privremeno oduzet od optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta.

1.4. Na temelju članka 77. stavka 1. KZ/11. u vezi s člankom 560. stavkom 2. ZKP/08. utvrđeno je da je optuženi JH kaznenim djelom iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1., i člankom 38. KZ/11., ostvario nepripadnu imovinsku korist od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna, za koji novčani iznos je utvrđeno da je isti postao imovina Republike Hrvatske, pa je sukladno tome od optužnog JH oduzeta imovinska korist i naloženo je optuženiku da gore navedeni novčani iznos od 1.327,23 eura/10.000,00 kuna isplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

1.5. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. naloženo je optužnom EH da na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećene "HP-Hrvatska pošta" d.d. Zagreb isplati iznos od 2.987,87 eura/22.512,12 kuna u roku od mjesec dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. naloženo je optuženom EH da na ime imovinskopravnih zahtjeva oštećenog "Croatia osiguranje" d.d. Zagreb, koje je steklo regresno pravo temeljem isplaćenih iznosa po zahtjevima osiguranika (oštećenih poslovnica banaka) isplati: u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. - djelomični iznos imovinskopravnog zahtjeva koji je dosuđen oštećenom "Croatia osiguranje" d.d. Zagreb i to u iznosu od 28.917,95 eura/217.882,29 kuna, s obzirom da se, na temelju članka 189. stavka 1. i 2. ZKP/08., iznos od 18.290,59 eura/137.810,45 kuna, koji je bio privremeno oduzet od optužnog ŽH, a u vezi kaznenog djela opisanog pod točkom 1. na štetu "OTP" banke (u valuti od 14.655,00 eura, 2.726,00 USA dolara te 8.427,65 kuna) te koji se nalazi privremeno položen na računima Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Zagreb od 22. travnja 2022. godine kod "Privredne banke Zagreb", vraća oštećenom "Croatia osiguranju" d.d. Zagreb u roku od 2 mjeseca po pravomoćnosti presude, u kojem roku je oštećenik dužan preuzeti navedeni novčani iznos, dok je optužnom EH dosuđeni djelomični dio imovinskopravnog zahtjeva "Croatia osiguranju" d.d. Zagreb u iznosu od 28.917,95 eura/217.882,29 kuna dužan isplatiti oštećeniku u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Nadalje je optuženom EH, na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08., na ime daljnjih imovinskopravnih zahtjeva oštećenog "Croatia osiguranje" d.d. Zagreb dužan oštećeniku isplatiti iznos od 36.720,69 eura/276.672,02 kune, vezano za kazneno djelo pod točkom 2., iznos od 36.076,40 eura/271.817,63 kune, vezano za kazneno djelo pod točkom 3., iznos od 38.608,45 eura/290.895,35 kuna, vezano za kazneno djelo pod točkom 4., iznos od 7.937,83 eura/59.807,56 kuna, vezano za kazneno djelo pod točkom 5., iznos od 11.537,69 eura/86.930,70 kuna, vezano za kazneno djelo pod točkom 6. izreke u roku od 6 mjeseci po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

1.6. Na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećeni CH je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.7. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. naloženo je optuženima ŽH, ĐH i SH da na ime paušalne svote isplate svaki iznos od po 265,45 eura/2.000,00 kuna u korist proračunskih sredstava, a u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe, dok su optuženi EH i optužni JH, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1. ZKP/08. oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka i troškova provedenih psihijatrijskih vještačenja pa isti padaju na teret proračunskih sredstava. Na temelju članka 148. stavka 3. ZKP/08. o troškovima punomoćnika oštećene EHŽ, odlučit će se posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žale se optuženi EH, optuženi JH i optuženi ZH.

2.1. Optuženi EH žali se po branitelju, odvjetniku Tomislavu Boljatu "zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, te imovinskopravnom zahtjevu", s prijedlogom "…da drugostupanjski sud uvaži razloge žalbe, preinači prvostupanjsku presudu, a podredno da uvaži razloge žalbe, ukine prvostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

2.2. Optuženi JH žali se po branitelju, odvjetniku Tomislavu Matiću zbog odluke o kazni, s prijedlogom "…Visokom kaznenom sudu RH da prihvati žalbu okrivljenika te preinači pobijanu presudu u odluci o kazni na način da naspram okrivljenog JH uz primjenu odredbi čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 utvrdi kaznu zatvora u najmanjem mogućem trajanju od 1 godine čime će se u potpunosti ispuniti svrha kažnjavanja, kako u smislu generalne prevencije tako osobito i u smislu specijalne prevencije kažnjivog ponašanja".

2.3. Optuženi ZH žali se po braniteljici, odvjetnici Ivi Baica Skret zbog odluke o kazni, s prijedlogom "…da Visoki kazneni sud uvaži ovu žalbu branitelja III. okrivljenika i preinači osporavanu presudu Županijskog suda u Šibeniku broj K-15/22 od 14.04.2023. godine u odnosu na izrečenu sankciju III. okrivljenom ZH".

3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis predmeta je, prethodno sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženog EH putem audio

– video veze sa Zatvorom u Šibeniku, te njegovog branitelja, odvjetnika Tomislava Boljata i zamjenika braniteljice optuženog ZH, odvjetnika Lucijana Loje, u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08., u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika.

5. Žalba optuženog EH nije osnovana, dok su žalbe optuženog JH i optuženog ZH osnovane.

U odnosu na optuženog EH:

6. Neosnovano optuženik u žalbi tvrdi da se "…pobijana presuda ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno, razlozi su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, a osim toga, pobijana presuda ne sadrži obrazloženje iz kojih je razloga sporne činjenice našao dokazanima ili nedokazanima, niti sadrži ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza". U tom kontekstu ukazuje da "…prvostupanjski sud kao osnovni dokaz na kojem se temelji pobijana odluka uzima obranu 3. optuženog ZH da bi potom istu obranu ocijenio kao neuvjerljivom, neživotnom, neprihvatljivom, zbog čega se razlozi presude ukazuju proturječni, čime je počinjena bitna povreda iz čl.468. st.1.t.11.ZKP-a", te tvrdi da "…je prvostupanjski sud izveo sve dokaze koji su predloženi optužnicom, dok niti jedan dokaz predložen od 1. optuženika nije prihvatio izvesti, čime je povrijeđeno načelo pravičnog postupka i ravnopravnost stranaka, a što je u konačnici dovelo do pogrešno i nepotpuno, odnosno neutvrđenog činjeničnog stanja", pri čemu u žalbi citira dokazne prijedloge obrane koje je sud odbio izvesti na raspravi.

6.1. Naime, prvostupanjski je sud nakon navođenja i razlučivanja spornih od neosporenih činjenica u pobijanoj presudi naveo razloge o odlučnim činjenicama i to na jasan i neproturječan način, te je ocjenom vjerodostojnosti na raspravi izvedenih dokaza obrazložio zašto odlučne činjenice predmetnih inkriminacija uzima dokazanim. Stoga je po ocjeni ovog suda izostala bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na što upire žalba optuženika.

6.2. Kada konkretizira tako istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, žalba ukazuje na iskaz optuženog ZH, tvrdeći da je njegova obrana ocjenjena nevjerodostojnom, a u isto vrijeme uzeta kao temelj za dokazivanje krivnje optuženog EH za učin terećenih kaznenih djela. Međutim, ovaj žalbeni sud nalazi da nije riječ o povredi odredaba kaznenog postupka na koju upire žalba, već o optuženikovoj reinterpretaciji obrane optuženog ZH, kako je tu obranu analizirao prvostupanjski sud u točkama 57. do 59. pobijane odluke. Naime, takvo kao pogrešno tumačenje obrane optuženog ZH u žalbi se temelji na izdvajanju i prezentaciji isključivo točke 59. obrazloženja u kojoj je obrana optuženog ZH ocjenjena kao "…očito neuvjerljiva, neživotna i neprihvatljiva". No, kada se iščita ukupnost ukupnog obrazloženja u odnosu na ovog optuženika (točke 58. i 59.) razvidno je kako se navedena ocjena suda odnosi na obranu optuženog ZH u odnosu na kazneno djelo kojim se isti tereti (kazneno djelo prikrivanja iz članka 244. stavka 1. KZ/11.), u kojoj je tvrdio da nije znao za porijeklo oružja, iako je "mogao pretpostaviti za što je to oružje", a da se ne odnosi na navode obrane optuženog ZH glede okolnosti od koga i pod kojim uvjetima je dobio inkriminirano oružje, koji dio njegove obrane je prvostupanjski sud s pravom ugradio u temelje svoje odluke glede krivnje optuženog EH za djela kojima se potonji tereti.

6.3. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da mu je na raspravi teško povrijeđeno pravo na pravični postupak, jer su prihvaćeni i izvedeni svi dokazi optužbe, a "niti jedan dokaz predložen" s njegove strane. Naime, takva tvrdnja optuženika nema podlogu u stanju spisa prema kojem je na okolnosti njegove raspravne sposobnosti i ubrojivosti tempore criminis upravo optuženik predložio na raspravi ispitati vještaka psihijatra Antu Bilića (raspravno ročište od 29. studenog 2022. – list spisa 1303), koji dokazni prijedlog obrane je sud prihvatio , pa je taj dokaz izveden ispitivanjem vještaka na raspravi 23. veljače 2023. (list spisa 1339 – 1340). Identičan je slučaj i s prijedlogom obrane glede pribavljanja odluke iz kaznenog postupka Općinskog suda u Šibeniku broj K-250/2022. protiv optuženog ZH, koja presuda je pribavljena i na raspravi izvedena kao dokaz njezinim čitanjem.

6.4. U odnosu na preostale dokazne prijedloge optuženika, kako su navedeni na raspravnom zapisniku (listovi spisa 1383 i 1386), treba poći od toga da s aspekta ocjene pravičnosti postupka nije bitna brojnost tako podnijetih dokaznih prijedloga, nego njihova relevantnost u odnosu na odlučne činjenice iz opisa terećenih kaznenih djela . S tim u svezi ovaj žalbeni sud utvrđuje da je prvostupanjski sud osnovano odbio, te pravilno i potpuno obrazložio odbijanje tih dokaznih prijedloga obrane optuženog EH (točke 7. do 8.4. pobijane presude). Iako u odluci nije izrijekom navedena zakonska osnova odbijanja prijedloga obrane, iz sadržaja te odluke i njezinog obrazloženja jasno proizlazi da je sud prijedloge obrane odbio kao nevažne (članak 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08.) i odugovlačeće (članak 421. stavak 1. točka 4. ZKP/08.). Tako, kraj osnovano prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka Bilića glede činjenica raspravne sposobnosti i ubrojivosti optuženog EH, i po ocjeni ovog suda nije bilo mjesta provođenju novog vještačenja glede utvrđenja tih kao pravno relevantnih činjenica. Nastavno, doista je nevažan dokazni prijedlog obrane glede utvrđenja vremena registracije motocikla, koje se doveden u vezu s počinjenim kaznenim djelima razbojništva, jer se osoba u prostoru može kretati tim prijevoznim sredstvom i nositi kacigu bez obzira na status registracije vozila. Zaključno, predloženi presumptivni svjedoci, u trenutku kada su na raspravi ispitani brojni svjedoci – očevici inkriminiranih djela i po ocjeni ovog suda razložno su odbijeni kao dokaz, jer isti nemaju relevantna saznanjima o inkriminiranim djelima.

6.5. Neosnovano kao daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka optuženik nalazi u tvrdnji o nezakonitosti dokaza vještačenjem psihijatra Ante Bilića, kada je sud dio tog vještačenja koji je sadržavao navode optuženog o počinjenim djelima izdvojio kao nezakonit dokaz. Naime, obrana, očito svjesno, ignorira činjenicu da se prvostupanjska presuda u svom tekstu referirala na spomenuti nalaz i mišljenje vještaka psihijatra isključivo prilikom utvrđenja činjenica optuženikove ubrojivosti i raspravne sposobnosti, zakonitost čega nije dovedena u pitanja u provedenom postupku. Stoga nisu počinjene niti bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., na što neosnovano upire žalba.

6.6. Zaključno, nije ostvarena niti bitna povreda postupka na koju ukazuje žalba optuženika navodeći "…da mu vijeće ne može suditi jer su isti primili cjepivo RNK, te su se genetski modificirali…", čime se, u izostanku pozivanja na točno određenu zakonsku odredbu, sugerira na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08., odnosno relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. No, po ocjeni ovog žalbenog suda, ova povreda koja se tiče raspravnog vijeća nije počinjena niti u jednom od navedenih modaliteta. Naime, da bi se radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08., na raspravi bi trebao sudjelovati sudac ili sudac porotnik koji se morao izuzeti prema članku 32. stavku 1. ZKP/08. Riječ je o slučajevima isključenja suca ili suca porotnika od obavljanja sudske dužnosti iz točno određenih razloga, u koje kao takve ne spada i navod žalbe o cijepljenju sudaca. Isto tako, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu ispunjeni uvjeti niti za otklon od suđenja kojeg suca u smislu članka 32. stavka 2. ZKP/08., odnosno, razlog kojeg navodi optuženik ne predstavlja slučaj izvan razloga isključenja, koji bi kao takav doveo u sumnju u pristranost kojeg od članova raspravnog vijeća. Takvo utvrđenje treba staviti i u kontekst činjenice da je obrana optuženika, koja kao takva uključuje i njegovog branitelja, na početku rasprave izjavila kako "nemaju prigovora na sastav vijeća" (raspravni zapisnik od 28. studenog 2022. na listu spisa 1291). Slijedom izloženog, protivno žalbenim navodima optuženika, nije ostvarena niti opisana bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08.

7. Pobijajući prvostupanjsku presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08.) optuženik žalbom nastoji diskreditirati vjerodostojnost obrana optuženog JH i optuženog ZH, te potom daje vlastitu analizu na raspravi izvedenih dokaza u odnosu na pojedina kaznena djela. Međutim, po ocjeni ovog suda, ispravno je i potpuno raspravni sud utvrdio sve odlučne činjenice glede terećenih kaznenih djela, tako da žalba optuženika u bitnome predstavlja fragmentiranu i njegovoj obrani prilagođenu analizu dijelova pojedinih dokaza, kojima neosnovano nastoji postići svoju ekskulpaciju. Protivno tome, prvostupanjski je sud, slijedeći zakonsku obvezu iz članka 450. ZKP/08. valjano ocijenio na raspravi izvedene dokaze i tako utvrdio odlučne činjenice inkriminiranih djela, pri čemu je savjesno valorizirao svaki pojedinačni dokaz, te je iste dovodio u međusobnu vezu.

7.1. Tako prvostupanjski sud glede djela iz točke 1. izreke prvostupanjske presude nije imao razloga otkloniti kao nevjerodostojnu obranu optuženog JH koji priznaje svoje supočiniteljstvo u tom dijelu, ne samo zbog valjane ocjene njegove obrane, već i stoga što je takva obrana u kojoj izravno tereti optuženog Koštana višestruko potvrđena sadržajima drugih dokaza – iskazi svjedokinja TH i EHŽ, službena iskaznica policajca HH iz izgubljene lisnice istog koju je pronašao optuženi JH i predao ju optuženom EH, pri čemu je dio isprava iz iste lisnice (zdravstvena iskaznica i iskaznica dopunskog zdravstvenog osiguranja navedenog policajca) pretragom pronađena upravo u stanu optuženog EH, pištolj HS 2000 serijskog broja [serijski broj oružja] cal. 9 mm s punim okvirom od deset metaka, koju je optuženik oduzeo od zaštitara, PVC vrećica sa logom "Tommy", te novac u valutama kune, eura i dolara, pri čemu iznos pronađenih i privremeno oduzetih dolara u cijelosti odgovara iznosu koji je otuđen počinjenjem terećenog kaznenog djela. Dakle, u pitanju su dokazi koji svaki zasebno, te u svojoj ukupnosti i povezanosti, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud (točke 10 do 16. pobijane presude), potvrđuju da je upravo optuženi EH počinitelj terećenog kaznenog djela. Drugim riječima, temelje osude za ovo kazneno djelo predstavlja utvrđeni niz međusobno povezanih činjenica koje kao logična i nedjeljiva cjelina s potpunom sigurnošću identificiraju optuženog EH kao počinitelja terećenog kaznenog djela. Stoga je, ne samo netočna tvrdnja žalbe da je u odnosu na ovo kazneno djelo "…jedina saslušana svjedokinja TH", već je žalba u cijelosti prilagođena poricanju učina kaznenog djela i na način da se ignoriraju svi drugi izvedeni i ocijenjeni dokazi, na koje je ukazano i u ovoj odluci.

7.2. Istom metodologijom izdvajanja pojedinačnih dokaza i izoliranim tumačenjem njihova sadržaja optuženik se u žalbi nastoji osloboditi odgovornosti za počinjenje kaznenog djela iz točke 2. izreke prvostupanjske presude. Obrana tako neosnovano nastoji banalizirati pronalazak i privremeno oduzimanje bijelih plastičnih vezica kojima su vezani zaštitar CH i službenica banke E i ključeva "Jadranske banke", poslovnice u Skradinu, koje je potonja prepoznala kao ključeve ulaznih vrata poslovnice, kao uobičajenih predmeta kućanstva. Štoviše, navodi kako je "…ključeve poslovnice banke potrebno iskušati na vratima poslovnice banke, što tijekom postupka nije provedeno". Međutim, bez obzira na točnost potonje tvrdnje, treba imati u vidu da je od vremena počinjenja toga djela 27. studenog 2018. do vremena uhićenja optuženog EH **.**.2022. prošlo više od tri godine, te je sasvim logično da je banka nakon počinjenog kaznenog djela promijenila bravu ulaznih vrata poslovnice, a za čuvanje prijašnjeg cilindra brave tih vrata trebalo je imati saznanje da će u budućnosti biti pronađen otuđeni ključ tih vrata, što je u kritičnom vremenu, kao i u vremenu kriminalističke obrade mjesta događaja bila buduća i sasvim neizvjesna okolnost. Stoga se i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda prepoznavanje tih ključeva sa specifičnim dodatkom, privjeskom bove na istima od strane svjedokinje E, pokazuje kao pouzdan dokaz glede pripadnosti ključeva poslovnici banke. Pritom i kod ovog kaznenog djela taj dokaz i dokaz plastičnih vezica treba dovesti u kontekst drugih dokaza, iskaz optuženog JH kojem se optuženi EH povjerio glede svoje kriminalne aktivnosti izrijekom navodeći razbojništvo u poslovnici u Skradinu, te iskaz optuženog ZH koji je u svojoj obrani potvrdio da je upravo od optuženog EH primio na čuvanje pištolj kojeg je potonji oduzeo od zaštitara CH, pri čemu je ovaj svjedok na raspravi identificirao svoj pištolj po svim njegovim identifikacijskim elementima (marka, kalibar, tvornički broj). Kada se tome doda dokaz privremeno oduzete i prepoznate jakne u koju je počinitelj ovog djela bio obučen kritične prigode, doista je s pravom prvostupanjski sud zaključio da je upravo riječ o optuženom EH. Glede prigovora potonjeg koji se odnosi na vjerodostojnost iskaza optuženog ZH, ovaj sud se na isti već referirao u svom osvrtu na navodno počinjenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (točka 6.2. ove odluke), slijedom čega je prvostupanjski utemeljeno ocijenio obranu optuženog ZH u dijelu u kojem opisuje svoj odnos s optuženim EH, vjerodostojnom.

7.3. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da radi nepronalaženja pištolja kojim je počinjeno kazneno djelo teškog razbojništva opisano točkom 3. izreke pobijane presude "…ne postoji niti jedan čvrsti dokaz koji bi doveo u I. optuženog u izravnu vezu s tim kaznenim djelom.". Protivno tome, ispravno je prvostupanjski sud na raspravi izveo i vjerodostojnima ocijenio cijeli niz dokaza koji svojim sadržajem ukazuju upravo na optuženika kao počinitelja terećenog kaznenog djela. Naime, kod optuženika su pronađeni crna motoristička kaciga sa vizirom, rukavice, plastične vezice, tamna jakna i plastična vrećica sa natpisom "HEAD", dakle, svi predmeti o kojima su iskazivali svjedoci kao o predmetima koje je na sebi imao, odnosno, koje je uporabio počinitelje terećenog kaznenog djela. Stoga su neutemeljeni žalbeni prigovori optuženika koji ciljaju na opis nekih detalja tih predmeta o kojima svjedoci nisu iskazivali, a čime žalba nastoji kompromitirati vjerodostojnost njihovih iskaza (crvene oznake na motorističkoj kacigi), jer je sasvim okolnosno i životno da u kratkom vremenu i pod stresom izazvanim prijetnjom oružjem svjedoci nisu u stanju zapažati sve ono što sada problematizira žalba iz statičke i naknadne pozicije. Uz sve navedeno, treba imati u vidu da optuženog EH glede ovog kaznenog djela tereti i iskaz optuženog JH, kojemu se bio povjerio o ovom i drugim inkriminiranim događajima.

7.4. Iste predmete koje je optuženik uporabio kod počinjenja kaznenog djela iz točke 3. izreke pobijane presude, a protivno žalbi optuženika, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio kao dokaze koji identificiraju upravo optuženika kao počinitelja djela opisanog u točki 4. izreke pobijane presude (crna motoristička kaciga, rukavice, plastične vrećice). K tome, valjano je uzeo u obzir i činjenicu prepoznavanja ključeva po svjedokinji EHŽK, službenici banke, koje ključeve je nakon zaključavanja ulaznih vrata optuženik odnio sa sobom i koji su kao takvi pronađeni u pretrazi njegove kuće. Tim slijedom, ispravno je sud valorizirao i obranu optuženog ZH iz koje proizlazi da mu je optuženi EH po počinjenju djela dao na čuvanje pištolj kojeg je u ovoj prigodi oduzeo zaštitaru banke, sada pokojnom RH. Ovdje treba imati u vidu i činjenicu da je prvostupanjski sud prilikom identifikacije optuženika kao počinitelja svih kaznenih djela razbojništava očito imao u vidu i činjenicu da su svi ispitani svjedoci, bez obzira što ga radi zamaskiranosti lica nisu mogli identificirati na taj način, istog opisali kao mušku osobu visine u rasponu od 1,80 m do 1,90 m, što uz sve druge dokaze dodatno podupire ispravnost zaključka suda o utvrđenju optuženika kao počinitelja svih terećenih djela teškog razbojništva.

7.5. Ispravno je po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud u pobijanoj odluci analizirao i vjerodostojnim ocijenio dokaze iz sadržaja kojih je izveo zaključak da je optuženi EH počinio i kazneno djelo teškog razbojništva opisano točkom 5. izreke pobijane presude. Naime, pretragom optuženikovog doma u istom su pronađeni žuta motociklistička kaciga, tamna kabanica, te pištolj zaštitara banke UH, kojeg je optuženik oduzeo potonjem prilikom počinjenja djela. I po ocjeni ovog žalbenog suda u pitanju su predmeti koji izravno povezuju i identificiraju optuženog EH kao počinitelja terećenog djela. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori optuženika kojima isti nastoji umanjiti važnost iskaza svjedokinja J, Z i DH, kao službenica banke, te zaštitara, svjedoka UH, tvrdnjom da nisu s potpunom izvjesnošću ne mogli iskazivati o svim detaljima kritičnog događaja, jer je i po ocjeni ovog suda sasvim okolnosno i životno da njihova sjećanja na isti protekom vremena blijede, no, i kao takvi njihovi iskazi su relevantni u kontekstu dokaza privremeno oduzetih predmeta.

7.6. I svoje žalbene prigovore glede činjeničnih utvrđenja u odnosu na djelo iz točke 6. izreke prvostupanjske presude optuženik temelji na stupnju sigurnosti kojima su ispitani svjedoci prepoznavali pojedine predmete (motoristička kaciga, automatska puška). No, protivno tome, ovaj žalbeni sud smatra da je prvostupanjski sud, uvažavajući i iskaze svjedoka (službenice banke i zaštitar) koji su dostatno opisali navedene predmete, ispravno te iskaze doveo u vezu s obranom optuženog ZH kojem je optuženi EH dao na čuvanje pištolj kojeg je uzeo zaštitaru Ć. Pritom valja imati na umu da su svjedoci nedvojbeno potvrdili da su u počinjenju teškog razbojništva uporabljena puška i crna, tamna motociklistička kaciga sa vizirom, pa je za ocjenu vjerodostojnosti njihovog iskazivanja neodlučno prepoznavanje marke puške ("AK" ili druga marka puške), odnosno, dodatne karakteristike motociklističke kacige, na čemu neosnovano inzistira žalba optuženika.

7.7. Glede kaznenog djela opisanog točkom 7. izreke pobijane presude, po ocjeni ovog suda, pravno je irelevantna svrha neovlaštenog posjedovanja oružja, koju svrhu optuženik ističe u žalbi, neosnovano tvrdeći da bi ga posjed takvog oružja za druge osobe (konkretno, optužene JH i ZH) ekskulpiralo kaznene odgovornosti.

8. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je njegovo inkriminirano činjenje, pod uvjetom njegove dokazanosti, sud trebao pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo u smislu članka 52. stavka 1. KZ/11., jer su po navodima žalbe "sva terećena kaznena djela razbojništva izvršena u približno jednakim vremenskim razmacima (otprilike svake dvije godine), na bitno istovjetan, odnosno gotovo identičan način i to napadom na isto dobro, imovinu, prema istim oštećenicima, bankama, te je iz ovakvog načina postupanja jasno da je počinitelj imao produljenu, nastavljenu namjeru koja se sastoji u ponavljanju odluke o djelu koja se temelji na bitno istovjetnoj situaciji". Iako to izrijekom ne navodi, opisanim tvrdnjama optuženik tvrdi da je time počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 4. ZKP/08. Međutim, optuženik pritom nije u pravu i to s dvije osnove.

8.1. Naime, da bi više namjerno počinjenih, odvojenih radnji u prirodnom smislu, kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnog kaznenog djela, predstavljale produljeno kazneno djelo u kontekstu odredbe članka 52. stavka 1. KZ/11., te radnje obzirom na svoju prostornu i vremensku povezanost moraju predstavljati cjelinu u pravnom smislu. Stoga i po shvaćanju ovog suda analiza vremena i mjesta počinjenja terećenih kaznenih djela kvalificiranih razbojništava nedvojbeno upućuje na zaključak da ista nisu niti vremenski, niti prostorno povezana do mjere da bi u prirodnom i pravnom smislu predstavljali jednu jedinstvenu cjelinu. Kako to točno tvrdi žalba, inkriminirana kaznena djela su činjena u vremenskim razmacima u rasponu od jedne do četiri godine, što je očiti vremenski diskontinuitet poduzetih radnji, koje kao takve imaju i prostornu disperziju (Šibenik, Skradin, Tribunj). Zaključno, pogrešno žalitelj nalazi da bi rodno označene "banke" kao oštećenice bile vezna okolnost dostatna za konstrukciju produljenog kaznenog djela, jer su u pitanju različiti pravni subjektiviteti navedenih novčarskih institucija ("Jadranska banka", "Hrvatska poštanska banka" i "Croatia banka").

8.2. K tome, i prije svega, žalitelj gubi iz vida i činjenicu da je kazneno djelo razbojništva iz članka 230. KZ/11. tzv. složeno kazneno djelo sastavljeno od sile ili prijetnje, te oduzimanja tuđe pokretne stvari. Kako sila (članak 138. KZ/11.) i prijetnja (članak 139. KZ/11.) jesu napad na osobnu slobodu pojedinca, to je isključena mogućnost pravnog označavanja djela počinitelja kao produljenog kaznenog djela (članak 52. stavak 1. KZ/11.).

U odnosu na žalbe svih optuženika zbog odluke o kazni:

9. Kada se žali u odnosu na izrečenu jedinstvenu zatvorsku kaznu optuženi EH tvrdi da "…prvostupanjski sud kod odmjeravanja kaznenopravne sankcije nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti sa strani I optuženog, a one koje su uzete u obzir nisu dovoljno cijenjene, dok je s druge strane otegotne okolnosti precijenio". S tim u svezi se ukazuje na nedokazanost tvrdnje da bi optuženi EH protupravno stečeni novac trošio na putovanja u razne turističke destinacije izvan Republike Hrvatske, te da ta putovanja nije financirao prihodom od svog rada. Nadalje, odriče svojstvo otegotne okolnosti svom ponašanju u postupku i na raspravi gdje nije priznao terećena djela, pokajao se i izrazio žaljenje povodom istih, te obeštetio oštećenike.

9.1. Osnovano optuženi prigovara prvostupanjskom sudu koji mu je otegotnim cijenio držanje u postupku i na raspravi, tijekom kojih je poricao učine terećenih kaznenih djela, jer je način obrane, koja uključuje i poricanje inkriminacije konvencijski, ustavni i zakonski standard dopuštene obrane optuženika i kao takav ne može biti otegotna okolnost, pri čemu se kajanje i spremnost obeštećenja oštećenika može očekivati samo od optuženika koji priznaje počinjenje djela. No, nije u pravu optuženik kada dovodi u pitanje utvrđenje otegotnim motiva počinjenja kaznenih djela koja su mu dokazana, a koji motiv se iscrpljivao na nezakonitom stjecanju novčanih sredstava u svrhu luksuznog življenja. Tu kao otegotnu okolnost sud je utvrdio temeljem iskaza optuženog JH, kojem se optuženi EH hvalio pričama o svom načinu života, koji način je u izravnoj suprotnosti sa njegovim imovinskim prilikama, kako ih je osobno dao na raspravni zapisnik ("loše imovinske prilike"). Stoga su i po ocjeni ovog žalbenog suda pojedinačno utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo teškog razbojništva u zakonom propisanom minimumu trajanja, odnosno za djelo nedozvoljenog posjeda oružja i eksplozivnih tvari blisko posebnom minimumu, prilagođene kriterijima iz pravila o odmjeravanju kazne iz članka 47. stavka 1. KZ/11., a jedinstvena kazna zatvora ocjeni ličnosti optuženog EH i počinjenih kaznenih djela za djela u stjecaju (članak 51. stavak 1. KZ/11.), sve polazeći od stupnja njegove krivnje i svrhe kažnjavanja, kako je ista propisana člankom 41. KZ/11., pri čemu izrečena kazna ne prekoračuje stupanj optuženikove krivnje (članak 47. stavak 2. KZ/11.). Tako izrečena jedinstvena kazna i po ocjeni ovog žalbenog suda ostvarit će svrhu posebne i opće prevencije, kako i retributivnu i rehabilitacijsku zadaću.

9.2. Međutim, žalbe optuženog JH i optuženog ZH zbog odluke o kazni su osnovane. Naime, optuženi JH je za počinjenje kaznenog djela opisanog točkom 1. izreke prvostupanjske presude primjenom odredbe o ublažavanju iz članka 48. stavka 1. i 2. i članka 49. stavka 1. točke 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Pritom je i po ocjeni ovog žalbenog suda prvostupanjski sud sukladno pravilu iz članka 47. stavka 1. KZ/11. potpuno i točno utvrdio sve olakotne okolnosti na strani ovog optuženika, te istima dao značaj ublažavnih okolnosti. No, ovaj drugostupanjski sud nalazi da ukupnost tako utvrđenih olakotnih okolnosti koje svojom brojnošću i kvalitetom predstavljaju ublažavajuće okolnosti daju za pravo ovom optuženiku kada u žalbi tvrdi da iste mogu biti dodatno honorirane. Sve izloženo treba sagledati i u kontekstu pravilno utvrđene okolnosti neosuđivanosti ovog optuženika koji je tempore criminis bio star 51 godinu, pa se doista može uzeti da je njegovo pomaganje u počinjenju jednog djela razbojništva, uz sve drugo, doista jedan izolirani događaj i da će njegovo buduće ponašanje biti usklađeno sa zahtjevima zakona, pa je u odnosu na istog odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.

9.3. Isto tako, u pravu je i optuženi ZH kada u žalbi sugerira blažu osudu u odnosu na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, na koju je osuđen za djelo opisano u točki 8. izreke prvostupanjske presude. Naime, prvostupanjski je sud prilikom izricanja navedene kazne uzeo u obzir dvije olakotne okolnosti ("…neosuđivanost, priznanje kaznenog djela…"), te upornost pri počinjenju djela manifestiranu kroz duljinu vremena prikrivanja, kao otegotnu okolnost. S tim u svezi ispravno žalba ovog optuženika naglašava ulogu ovog optuženika u učinkovitom progonu inkriminiranih djela, koja okolnost prelazi okvire priznanja učina djela na raspravi pred sudom. Isto tako, treba imati u vidu da je optuženik ne samo priznao, već se pokajao i izrazio žaljenje zbog počinjenog djela, čime je manifestirao svoj kritički odnos prema istom i odredio svoje buduće ponašanje, za koje se može očekivati da će biti usklađeno sa zahtjevima zakona. Tim slijedom, prihvaćajući prvostupanjskom presudom izrečenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, ovaj sud nalazi da će se u konkretnom slučaju u odnosu na ovog optuženika svrha kažnjavanja postići i bez izvršenja kazne, dakle, uvjetnom osudom, jer utvrđene olakotne okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost i prijašnji život, te okolnosti počinjenja terećenog kaznenog djela daju jamstvo da ubuduće neće činiti kaznena djela (članak 56. stavak 1. i 2. KZ/11.). Radi navedenog u odnosu na ovog optuženika odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

10. Kada se žali zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu optuženi EH ne precizira žalbene navode u tom smislu. No, bez obzira na to, po ocjeni ovog suda ispravno je prvostupanjski sud temeljem na raspravi izvedenih dokaza utvrdio inkriminirane iznose koje je optuženi EH protupravno prisvojio počinjenjem terećenih i dokazanih kaznenih djela, te posljedično tome dosudio imovinsko – pravni zahtjev oštećenoj "HP – Hrvatskoj pošti" d.d. Zagreb u cijelosti, odnosno, "Croatia osiguranju" d.d. Zagreb temeljem regresnog zahtjeva djelomično (u odnosu na kazneno djelo iz točke 1. izreke prvostupanjske presude), te u cijelosti (u odnosu na djela iz točaka 2. do 6. izreke prvostupanjske presude.

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 478. ZKP/08. ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud sukladno članku 77. stavku 1. KZ/11. i članku 560. stavku 2. ZKP/08. zakonito od optuženog JH oduzeo imovinsku korist koju je taj optuženik kao pomagatelj pribavio počinjenjem kaznenog djela opisanog u točki 1. izreke prvostupanjske presude.

12. Slijedom iste zakonske obveze ispitivanja prvostupanjske odluke ovaj žalbeni sud je utvrdio da su od optuženog EH i optuženog ZH temeljem odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11. zakonito oduzeti predmeti počinjenih kaznenih djela (pištolji s pripadajućim streljivom i raketni bacač).

13. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti , niti je utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu kojeg optuženika (članak 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08.), to je žalbu optuženog EH u točki I ove presude ovaj sud trebao odbiti kao neosnovanu (članak 482. ZKP/08.), odnosno, nalazeći žalbe optuženog JH i optuženog ZH osnovanima, preinačiti prvostupanjsku presudu glede odluke o kazni u odnosu na ove optuženike (članak 486. stavak 1. ZKP/08.).

U Zagrebu 27. ožujka 2024.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Juriša