REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:9 Kž-973/2022-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Plešea kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IT, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21– u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-51/2020. od 16. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. listopada 2022.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe okrivljeni IT zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.
2. Na temelju odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predložio da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba je osnovana.
7. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11, na način kako mu je to stavljeno na teret.
7.1. U žalbi se ističe da su pogrešni zaključci prvostupanjskog suda kada navodi da ne prihvaća iskaz žrtve jer da je ista iskazivala na konfuzan, neživotan i neprecizan način dok obranu okrivljenika cijeni životnom i logičnom te da je nesporne činjenice u ovom postupku prvostupanjski sud pogrešno cijenio zbog čega smatra da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
7.2. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi, da obranu okrivljenika cijeni životnom i logičnom, osim u dijelu da okrivljenik nije izgovorio prijeteće riječi oštećenici navedene u izreci presude, a iz razloga postojanja nedvojbene činjenice da je kod posjeta oštećenici okrivljenik bio pod utjecajem alkohola te je stoga zasigurno, sukladno svojem karakteru i vidljivoj sklonosti hvalisanju "izlupetao" svega i svačega uključivo i prijetnje. Međutim, po ocjeni prvostupanjskog suda ne radi se o ozbiljnim prijetnjama pogotovo ne toliko ozbiljnim u kaznenopravnom smislu a niti su te prijetnje kod oštećenice izazvale strah za vlastiti život.
7.3. Nasuprot obrani okrivljenika, iskaz oštećene prvostupanjski sud smatra konfuznim, neživotnim i nepreciznim, navodeći da je to ipak razumljivo obzirom da se ista u to vrijeme nalazila na liječenju u psihijatrijskoj bolnici pa se na takvom iskazu, bez ikakvih drugih dokaza ne može jasno, sigurno i nedvosmisleno zaključiti da je okrivljenik u vremenu i na način kako mu se stavlja na teret oštećenoj doista izrekao ozbiljne prijetnje na način kako ga se tereti.
7.4. Međutim, suprotno zaključcima prvostupanjskog suda, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kada ne prihvaća iskaz oštećene, smatrajući ga konfuznim, neživotnim i nepreciznim.
7.5. Prvenstveno iz razloga što je oštećena detaljno i okolnosno opisala sporni događaj sa okrivljenikom, navodeći točno koje joj je prijeteće riječi uputio te da je zbog odnosa sa okrivljenikom i otišla na liječenje, a da su prijetnje koje joj je izgovorio okrivljenik kod nje izazvale osjećaj straha i uznemirenosti te je mišljenja da bi okrivljenik mogao to i ostvariti.
8. Dakle, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje, kada navodi da prijetnje koje je okrivljenik uputio oštećenoj nisu ozbiljne prijetnje i da kod oštećene nisu izazvale strah za vlastiti život, jer suprotno proizlazi iz iskaza oštećene. Osim toga, iskaz oštećene, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije konfuzan, neživotan i neprecizan, a pogotovo iz razloga koje u obrazloženju pobijane presude navodi prvostupanjski sud.
9. Stoga, zbog naprijed navedenog, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje u ovom postupku pogrešno utvrdio kada je utvrdo da nije dokazano da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zbog čega je pobijanu presudu trebalo ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, pred izmijenjenog suca pojedinca koji neće biti opterećen stavovima iz ranije odluke.
10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud imati će na umu navode iz ove odluke, te će ponovno s više pažnje cijeniti iskaz oštećenice i obranu okrivljenika te će te dokaze cijeniti svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, nakon čega će donijeti novu i na zakonu valjanu odluku koju će pri tome valjano i obrazložiti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 483. stavak 1. ZKP/08.
U Zagrebu 4. listopada 2022.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše, v. r.
