- 1 -              III Kr 30/2024-5

Broj: III Kr 30/2024-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević Grbić i Ileane Vinja kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. I. P. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18., 126/19.; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 16. veljače 2018. broj K-146/2014-133 i Županijskog suda u Zadru od 1. lipnja 2023. broj Kž-128/2023-6,  u sjednici održanoj 11. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. I. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine Općinskog suda u Rijeci od 16. veljače 2018. broj K-146/2014-133 i Županijskog suda u Zadru od 1. lipnja 2023. broj Kž-128/2023-6, I. P. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i četiri mjeseca, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

2. Osuđenik je putem branitelja G. M., odvjetnika iz R., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga predviđenih u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; dalje: ZKP/08.), s prijedlogom da se „pobijane presude preinači…osuđenika oslobodi od optužbe podredno iste ukine i vrati predmet nižim sudovima na ponovno odlučivanje.“.

3. Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio u skladu s čl. 518. st. 4. ZKP/08.

4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) nije osnovan.

5. U ovom je kaznenom predmetu osuđenik treći puta podnio zahtjev zbog istih zakonskih osnova. Naime, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. rujna 2021. broj III Kr-71/2021-5 ukinuta je drugostupanjska presuda zbog ostvarenih povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku jer drugostupanjski sud nije ocijenio relevantne žalbene navode niti je, unatoč zahtjevu iz osuđenikove žalbe, o sjednici vijeća izvijestio stranke, dok je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. veljače 2023. broj III Kr-6/2023-5 drugostupanjska presuda ukinuta jer ponovno drugostupanjski sud, unatoč zahtjevu iz osuđenikove žalbe, o sjednici vijeća nije izvijestio osuđenika.

5.1. Nakon što je drugostupanjski sud održao novu sjednicu vijeća i odbio osuđenikovu žalbu, najnovije podnijetim zahtjevom se ponovno prigovara manjkavosti obrazloženja, odnosno izostanku ocjene žalbenih navoda, uz tvrdnju da, unatoč tome što je ovog puta sud na sjednicu vijeća pozvao branitelja, osuđeniku niti ovog puta nije pružena mogućnost da sam iznese najvažnije dijelove žalbe jer da osuđenik, protivno navodima u drugostupanjskoj presudi, nije promijenio adresu pa stoga obavijest o sjednici vijeća nije primio na adresi .... Time da je ujedno povrijeđeno pravo na obranu i pravo na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. i 2. al. 4. i 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 08/98. - pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 05/14.) odnosno čl. 6. st. 1. i 3. toč. c. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.).

5.2. Iz obrazloženja drugostupanjske presude vidljivo je da je žalbeni sud održao sjednicu 1. lipnja 2023. bez nazočnosti osuđenika i branitelja, iako su oba na sjednicu uredno pozvana. U zahtjevu se ne osporava činjenica da je branitelj uredno obaviješten o sjednici vijeća, ali se tvrdi da osuđenik niti ovog puta o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća nije obaviješten. No, te tvrdnje nisu točne. Naime, iz stanja spisa Županijskog suda u Zadru broj Kž-128/2023. utvrđeno je da je osuđeniku obavijest o sjednici vijeća upućena, kako na adresu njegovog prijavljenog prebivališta, M., ..., tako i na adresu njegovog prijavljenog boravišta R., .... Na adresi ... osuđenik u dva navrata nije primio obavijest (vraćena je uz napomenu da je obaviješten, ali nije podigao pošiljku), dok je na adresi ... osuđenik 3. svibnja 2023. tu obavijest primio. Prema tome, osuđenik je, jednako kao i njegov branitelj, o vremenu održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća uredno obaviješten, ali nije pristupio. Stoga su bili ispunjeni uvjeti iz čl. 475. st. 3. ZKP/08. pa nije ostvarena povreda na koju osuđenik upire u zahtjevu.

6. Osuđenik u zahtjevu nadalje komentira stanje dokazne građe, s tim u vezi prenosi žalbene navode kojima je pobijana činjenična i pravna utemeljenost osude po prvostupanjskoj presudi, uz prigovor o arbitrarnosti drugostupanjske presude jer je žalbeni sud „na žalbene navode osuđenika odgovorio na način da ponavlja obrazloženje prvostupanjskog suda bez da pritom stvarno i suštinski analizira detaljno obrazložene žalbene argumente.“. Dodaje i da je važan dokazni prijedlog obrane, koji je mogao osnažiti položaj obrane, odbijen bez jasnih i dostatnih razloga za odluku po sudu prvog i drugog stupnja, zbog čega da mu je teško povrijeđeno pravo na obranu. Pritom ističe da je u žalbi prigovorio da nije proveden ovaj važni dokaz, međutim, niti u prvostupanjskoj niti u drugostupanjskoj odluci o tome nije naveden niti jedan razlog.

6.1. Protivno ovakvim navodima u zahtjevu, drugostupanjski sud je cijenio sve izvedene dokaze i na temelju njih odbio žalbene navode osuđenika, upućujući dijelom i na obrazloženje prvostupanjske presude, a sve radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Pritom je prvostupanjski sud, nakon što je izveo sve predložene dokaze, ocjenjujući te dokaze i dovodeći ih u međusobnu vezu, zaključio da svi ti dokazi potkrepljuju tezu državnog odvjetnika da je osuđenik počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo. Za taj je svoj zaključak dao sasvim dostatne, jasne i u svemu prihvatljive razloge, koje je prihvatio i sud drugog stupnja.

6.2. Drugo je pitanje osuđenikovo neslaganje s razlozima navedenim u pravomoćnoj presudi, no, to ne znači da je drugostupanjski sud povrijedio svoju obvezu iz članka 487. stavka 1. ZKP/08. koja bi bila od utjecaja na presudu ili da je povrijeđena osuđenikovo pravo na obrazloženu odluku. U konačnici, tu se radi o osuđenikovom neslaganju s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude, a što, u skladu s odredbama čl. 515. st. 1. i 517. st. 1. ZKP/08., ne može biti predmetom odlučivanja u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.3. Što se tiče osuđenikovog prigovora da mu je odbijen prijedlog za ispitivanje u svojstvu svjedoka, prijatelja V. V. B., čime da mu je teško povrijeđeno pravo na obranu, prije svega treba istaknuti da osuđenik u žalbi nije isticao tešku povredu prava na obranu na raspravi, zbog čega, u skladu s odredbom čl. 517. st. 2. ZKP/08., tu povredu ne može isticati niti sada u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Ovaj je navod u žalbi istaknut kroz žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. No, ni te se osnove pobijanja presude, u skladu s odredbama čl. 515. st. 1. i 517. st. 1. ZKP/08., ne mogu isticati u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.4. Unatoč tome, treba napomenuti da je osuđenik ispitivanje spomenutog svjedoka predlagao još u prvotnom postupku prije nego što je prva prvostupanjska presuda ukinuta. Na zadnjoj raspravi koja je započela ispočetka, ovaj dokazni prijedlog nije ponovljen, čak štoviše, u svojoj obrani na kraju rasprave osuđenik je naveo da nije više u kontaktu s ovim svjedokom i ne zna gdje se on nalazi.

6.5. Slijedom svega navedenog, osuđeniku nije ni na koji način povrijeđeno pravo na pravično suđenje te su u tijeku postupka bile ispunjene sve pretpostavke načela pravičnosti. U konkretnom je slučaju ostvareno pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke te pravo osuđenika da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na dokazima izvedenim na raspravi u kontradiktornom postupku. U konačnici, i prvostupanjski i drugostupanjski sud dali su razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a iz detaljne analize proizlazi da nisu proizvoljni.

6.6. S tim u vezi, svakako treba napomenuti da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu i takva presuda kao cjelina treba dati pouzdanu osnovu za pravilno presuđenje. Raščlanjujući obrazloženja prvostupanjske presude, vidljivo je da je taj sud dostatno i jasno odgovorio na sva sporna pitanja pa i ona koja su kasnije bila pobijana žalbom u tijeku žalbenog postupka (osuda se temelji na povezivanju više vrsta i količine droge te punila). Kraj takve kvalitete prvostupanjske presude, koja u potpunosti obuhvaća ocjenu svih izvedenih dokaza, drugostupanjski sud nije bio u obvezi ponovno iznositi iste argumente kojima je već prvostupanjski sud odgovorio na sporna pitanja. Naime, prihvaćanje sveobuhvatnih zaključaka danih u prvostupanjskoj presudi ne znači ujedno da drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode, već pokazuje da se u žalbi ne iznosi ništa bitno i novo što bi zaključivanje prvostupanjskog suda dovelo u sumnju. Drugačija bi obveza žalbenog suda bila u situaciji da u prvostupanjskoj presudi postoje nedostaci ili nejasnoće u procesu zaključivanja ili utvrđivanja odlučnih činjenica, a to ovdje nije slučaj pa je i ovaj navod u osuđenikovom zahtjevu neosnovan.

7. Prema tome, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena niti jedna od povreda koje se ističu u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju čl. 519. u svezi s čl. 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24.) odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 11. travnja 2024.

                                                                                                                Predsjednik vijeća:

              Ranko Marijan, v.r.