Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj: Gž R-1345/2020-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovoga suda Arijani Bolanča, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. N. K., iz Z., OIB-... zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. & Č. d.o.o. iz Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i umješača na strani tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2298/19-26 od 27. listopada 2020., dana 30. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2298/19-26 od 27. listopada 2020.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja obvezan je tuženik isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće u iznosu od 1.683,34 kn bruto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose osim za isplatu zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza poreza (točka I.), naloženo je tuženiku tužitelju isplatiti trošak parničnog postupka u iznosu od 3.918,75 kuna (točka II.).
Žalbu u zakonskom roku izjavljuju tuženik i umješač na strani tuženika, pobijajući presudu iz svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
U smislu članka 359. stavak 1. ZPP-a sud prvog stupnja dostavio je tužitelju žalbu tuženika i umješača na strani tuženika na odgovor.
Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženika i umješača na strani tuženika.
Žalba tuženika i umješača na strani tuženika nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom plaće u iznosima za dodatke za otežane uvjete rada, dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta i dodatke na osnovu radnog staža, a sve u vrijeme prekovremenog rada.
Pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud i nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.
Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pozivom na odredbu članka 365. stavak 2. ZPP-a.
Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (KU /15 i /18), te na temelju odredbe članka 86. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09) te njegovoj inačici članku 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14).
Sud prvog stupnja u provedenom parničnom postupku utvrdio je da je tužitelj s tuženikom imao zaključen ugovor o radu te da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radno mjesto medicinske sestre, te je ostvaren prekovremeni rad, a da mu je tuženik za sporno razdoblje od prosinca 2015. do srpnja 2019. uplatio manju plaću jer mu za prekovremeni rad nije isplaćivao dodatke sukladno KU.
Sud prvog stupnja u provedenom postupku proveo je financijsko vještačenje po ovlaštenom stalnom sudskom vještaku Centar ... d.o.o. Z., P. B., koji u svom nalazu i mišljenju, a koje je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio, a prihvaća ga i ovaj žalbeni sud, utvrdio razliku isplate u spomenutom vremenskom periodu.
U pobijanoj odluci sud prvog stupnja, je izrazio pravno mišljenje, a koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, da tužitelj ima pravo na dodatke na plaću za posebne uvjete rada, iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u spornom razdoblju, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili prekovremeni rad.
U odnosu na pozivanje tuženika u žalbi na Zaključak broj 153, kao i na činjenicu da uslijed primjene navedenog Zaključka donesenog od Povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od prosinca 2015., je neosnovan žalbeni prigovor, jer kao lex specialis, primjenjuje se Zakon o blagdanima ("Narodne novine", broj 33/96, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11), kao zakon koji točno propisuje koji su blagdani u Republici Hrvatskoj, te se na iste ne može primijeniti pravno tumačenje Zaključka 153, već kako to pravilno sud prvog stupnja tumači vrijeme provedeno u te dane na radu se tretira kao prekovremeni rad i podliježe po posebnom režimu plaćanja.
Radi iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 380. točka 2. ZPP-a, shodno čemu je odlučeno kao u izreci presude ovog žalbenog suda.
U Splitu 30. prosinca 2020.
Sutkinja:
Arijana Bolanča, v. r.
