Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-201/2019-2
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Josipa Frajlića, kao predsjednika vijeća, Marijane Žigić, kao suca izvjestitelja i dr.sc. Sanje Zagrajski, kao člana vijeća, u građansko pravnoj stvari I-tužitelja I.K. iz P., OIB ... i II-tužitelja K.D. iz P., OIB ..., oboje zastupani po punomoćnici L.Š., odvjetnici iz P., protiv tuženika NK ... s.d.d. P., OIB ..., koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva C. & D. iz Z., radi mobinga, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u P.-P. od 7. prosinca 2018., broj Pr-142/16, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2020.
r i j e š i o j e
Žalba tužitelja se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u P.-P. od 7. prosinca 2018., broj Pr-142/16 u pobijanom dijelu toč. I/1., toč. II. i toč. III. izreke presude, i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
1."Utvrđuje se da tuženik uznemirava tužitelje i vrši povredu njihova dostojanstva na način da im za obavljanje poslova radnog mjesta trenera isplaćuje manje plaće u odnosu na druge trenere koji imaju jednake ili lošije uvjete potrebne za obavljanje poslova radnog mjesta trenera utvrđene Pravilnikom o dozvolama za rad (licencama) nogometnih trenera, sportskih direktora i voditelja škola nogometa.“
2.“Nalaže se tuženiku da prestane sa uznemiravanjem tužitelja i da prestane sa povredom njihova dostojanstva na način da plaće tužitelja uskladi s plaćama drugih trenera koji imaju jednake uvjete potrebne za obavljanje poslova trenera, sve sukladno Pravilniku o dozvolama za rad (licencama) nogometnih trenera, sportskih direktora i voditelja škole nogometa, u roku od 8 dana pod prijetnjom izricanja novčane kazne odgovornoj osobi kod tuženika.“
II. Nalaže se tužiteljima da isplate tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.750,00 kuna."
Protiv te presude u dijelu izreke pod toč. I./1. kojom je tužbeni zahtjev odbijen, kao i u odluci o troškovima postupka (toč. II. i III. izreke) žalbu su pravovremeno izjavili tužitelji zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno navodima iz žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijevaju trošak žalbe.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik postupajući na način da im je isplaćivao manju plaću u odnosu na druge trenere koji imaju jednake ili lošije uvjete potrebne za obavljanje radnog mjesta trenera Pravilnikom o dozvolama za rad (licencama) nogometnih trenera, sportskih direktora i voditelja škola nogometa, tužitelje uznemiravao, te vršio povredu njihova dostojanstva.
Iz sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude može se zaključiti da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev za uznemiravanja ocijenio neosnovanim iz razloga što obrazovanje (stupanj obrazovanja) Zakonom o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08. i 112/12., dalje ZSD) nije normirano kao diskriminacijska osnova.
Takav stav prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.
Naime, čl. 7. st. 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17; dalje: ZR) propisano je da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s ovim Zakonom i posebnim zakonima.
Članak 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, MU broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; dalje: Konvencija) propisuje zabranu diskriminacije: „Uživanje prava i sloboda koje su priznate u ovoj Konvenciji osigurava se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijed, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost.”
Nadalje, članak 14. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14; dalje: Ustav RH) ukazuje na otvorenu listu osnova diskriminacije jer određuje da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Diskriminacija postoji kada se zadovolje elementi postojanja slične ili podudarne grupe/pojedinci, različito tretiranje prema zabranjenim osnovama (isti uvjeti rada, različito vrednovanje), bez opravdanja odnosno bez legitimnog cilja ili neprimjeren cilju (tuženik čak i ne osporava da je za jednaki rad isplaćivao različitu plaću) iz čega proizlazi da cilj takvog postupanja tuženika nije opravdan odnosno nije primjeren cilju.
Izravna diskriminacija prema odredbi čl. 2. st. 1. ZSD podrazumijeva postupanje uvjetovano nekim od osnova diskriminacije kojima se osoba stavlja u nepovoljniji položaj, ili je bila stavljena u nepovoljniji položaj ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.
Tužitelji su u konkretnom slučaju trebali dokazati da su stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na druge radnike tuženika, odnosno da im je u odnosu na stupanj obrazovanja isplaćivana manja plaća, i to na razini vjerojatnosti, a što predstavlja predmjevu diskriminacije, dok je tuženik trebao dokazati suprotno, odnosno da diskriminacije nema.
Kako je zbog pogrešnog pravnog stava prvostupanjski sud propustio raspraviti i utvrditi sve odlučne činjenice od kojih zavisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja, stajalište istog suda za sada se ne može prihvatiti pravilnim, a zbog čega se ni primjena odredaba materijalnog prava ne može ispitati.
Osim toga, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer su razlozi presude u suprotnosti s izvedenim dokazima (čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP).
Slijedom izloženog, po osnovi čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, raspravit će i utvrditi sve odlučne činjenice od koji ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužitelja glede uznemiravanja, te povrede njihova dostojanstva, imajući u vidu stajalište ovoga suda, a vodeći računa o relevantnim odredbama materijalnog prava.
Novom odlukom o glavnoj stvari sud će ujedno odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka.
U nepobijanom dijelu (toč. I./2. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Osijek, 30. prosinca 2020.
Predsjednik vijeća
Josip Frajlić, v.r.
