REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 78 P-2225/2012-218

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja URIHO – USTANOVA …, Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici G. V., odvjetnici iz O. d. V. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika I., d.o.o., Z., OIB: …, iz Z., zastupan po punomoćnici G. G., odvjetnici iz O. d. G. i P., iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 24. studenog 2020. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice.tuženika, dana 28. prosinca 2020. godine

p r e s u d i o  j e

I./ Održava se na snazi rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-8176/98 od dana 07. rujna 1998. godine u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku I., d.o.o., Z., platiti tužitelju URIHO – USTANOVA…, Z., iznos u visini od 287.701,16 kn sa zateznom kamatom u smislu odredbe čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 21. lipnja 1999. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem, eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana.

II./ Ukida se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-8176/98 od dana 07. rujna 1998. godine u dijelu platnog naloga kojim je naloženo tuženiku I., d.o.o., Z., platiti tužitelju URIHO – USTANOVA …, Z., iznos u visini od od 1.073.095,27 kn (preko iznosa od 287.701,16 kn do iznosa od 1.360.796,43 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 1998. godine pa do isplate te za zateznu kamatu na iznos od 287.701,16 kn tekuću od 20. svibnja 1998. godine pa do 21. lipnja.1999. godine te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

III/ Nalaže se tužitelju URIHO – USTANOVA …, Z., da naknadi tuženiku I., d.o.o., Z., troškove parničnog postupka u iznosu

od 352.211,16 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. prosinca 2020. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

U ovoj pravnoj stvari rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv- 8176/98 od dana 07. rujna 1998. godine naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos u visini od 1.360.796,43 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 1998. godine do isplate, te mu naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 26.970,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 07. rujna 1998. godine do isplate.

Tuženik u pravovremeno podnesenom prigovoru osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ističe kako je uz prijedlog za ovrhu dostavljen račun broj 132/10000 od 29. travnja 1998. godine iako dostavljeni dokument nije račun u smislu odredaba Zakona o računovodstvu, a isti ne sadržava niti obračun kamata niti je naveden osnov za obračun kamate ni visina kamatne stope. Navodi da iz dostavljenog dokumenta - računa ne vidi se koju metodu obračuna kamata je tužitelj primjenio. Tuženik ističe kako tužitelju ne duguje ništa, niti da ga je tužitelj teretio za bilo kakve kamate. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i naložiti tužitelju da mu naknadi trošak ovog postupka. Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-8176/98 od 20.01.1999. stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-8176/98 od 07.09.1998. te je postupak nastavljen po pravilima parničnog pstupka (list 177 spisa).

Nakon provedenog dokaznog postupka sud je presudom poslovni broj P-5687/99 od dana 18. prosinca 2007. godine naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos u visni od 146.248,53 EUR-a sa zateznom kamatom i to iznos od 1.828,83 EUR-a u protuvrijednosti kuna na ime glavnice sa zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 1999. godine pa do isplate i iznos od 144.419,70 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s osnova nepodmirene zatezne kamate sve uz naknadu troškova parničnog postupka. Sud je odbio protutužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kupoprodaji od dana 20. prosinca 1996. godine i Sporazuma od dana 28. svibnja 1997. godine, te je utvrđen kao neosnovan prigovor prijeboja tuženika. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6199/08-2 od dana 28. prosinca 2011. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda ovog suda u stavku II. i III. izreke presude, dočim je rješenjem ukinuta presuda ovog suda pod stavkom I. izreke presude kao i odluka o trošku. U obrazloženju odluke Županijskog suda navodi se da je pravilan zaključak ovog suda da su u konkretnom slučaju stranke u Ugovoru o kupoprodaji kao i u Sporazumu samostalno ugovorile primjenu kamatne stope od 8% a koja je stopa dopuštena te nije protivna moralu, a pozivom na odredbu čl. 299.st.2. ZOO-a. Navodi se da je sud prekoračio tužbeni zahtjev obzirom da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.021.667,92 kn sa zateznom kamatom počam od 21. lipnja 1999. godine pa do isplate kako je to tužitelj specificirao podneskom od 07. svibnja 2007. godine a sud je dosudio iznos u visini od ukupno 146.248,53 EUR-a. Županijski sud u Zagrebu u svojoj uputi navodi i da sud treba ocijeniti prigovor zastare koji je istaknuo tuženik tijekom postupka.

U ponovljenom suđenju sud je pročitao račun broj 132/10000 od 29.04.1998. (list 3 i list 6 spisa), kupoprodajni ugovor o kupnji nekretnine od 20.12.1996. i sporazum od 28.05.1997. (list 19- 27, list 92-100, list 101-105 spisa), nalaz i mišljenje vještaka I. T. od 27.04.1998. (list 28- 33 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Z. R. od 30.04.2000. i analizu i procjenu štete vještaka D. Št. od mjeseca svibnja 2000. (list 39-49 spisa), dopis tužitelja od 29.04.1998. (list 57 spisa), nalaz i mišljenje i dopunu nalaza vještaka i dopunsko očitovanje vještaka A. Č. (list 64-70, list 77-82, list 112-113, list 115-116 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje vještaka I. T. od 26.11.2004. (list 141-145 spisa), stanje uplata i ugovor o cesiji (list 153- 161, list 176 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrv-121235/2004 od 02.02.2005. (list 178 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 179-185, list 358-359 spisa), ugovor o cesiji od 11.12.1997. (list 187-188 spisa), stručni članak (list 201-211, list 483-485 spisa), dopunski nalaz vještaka I. T. od 06.03.2007. i dopunsko očitovanje vještaka (list 222-234, list 253-254, list 325-326 spisa), tečajnu listu NBH na dan 29.04.1998. (list 240 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Z. R. od 17.04.2013. i dopunsko financijsko vještačenje od 28.06.2013. i od dana 13.05.2014., dodatno financijsko vještačenje na okolnost visine zateznih kamata od 11.03.2015. i od 15.07.2015. (list 337-339, list 348-349, list 379-380, list 399-403, list 420-425 spisa), dopunsko financijsko vještačenje Z. R. od 22.03.2016. (list 452-453 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Z. R. (list 524-530 spisa) kojeg vještaka je sud dopunski saslušao (list 540-541 spisa), sud je saslušao svjedoke M. O., B. P., D. J., S. V. i D. B.

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj "

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa u visini od 1.360.796,43 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 1998. godine. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.021.667,92 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 1999. do isplate (konačno specificirani tužbeni zahtjev do donošenja prvostupanjske presude poslovni broj P-5687/99 od dana 18. prosinca 2007. godine, koje potraživanje proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 1996. i Sporazuma od 28. svibnja 1997., a zbog zakašnjenja plaćanja ugovornih obveza u odnosu na ugovorenu dinamiku plaćanja od strane tuženika).

Između stranaka nije sporno da su sklopile Ugovor o kupoprodaji dana 20. prosinca 1996. godine i Sporazum dana 28. svibnja 1997. godine

Između stranaka sporan je osnov i visina tužbenog zahtjeva. Između stranaka sporna je visina kamatne stope koja se primjenjuje na zakašnjelo plaćanje ugovorenih obveza imajući u vidu ugovorenu dinamiku plaćanja kupoprodajne cijene, dospijeće ugovorenih obveza, valutu glavnice na koju se obračunava ugovorena kamata te da li su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac ugovorili da je tuženik kao kupac u obvezi platiti na zakašnjelo plaćanje ugovorenih obveza i ugovorenu kamatu i zakonsku zateznu kamatu. Tuženik u tijeku postupka ističe prigovor zastare tražbine tužitelja.

Tužitelj ističe kao u ovoj pravnoj stvari zahtjeva isplatu ugovorene kamate na glavnicu koja je plaćena sa zakašnjenjem, a koje kamate su obračunate u visini od 8% godišnje (ugovorena kamata) te sukladno članku 279.st.2. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO) te potražuje na iznos neisplaćene kamate (uglavničena kamata) od strane tuženika zakonsku zateznu kamatu od dana kada je podnio prijedlog za ovrhu tj. od dana 20.05.1998. godine (podnesak tužitelja od 23.06.2000. godine). Tužitelj ističe kako je čl.5.2. Kupoprodajnog ugovora ugovorena redovna kamata po stopi od 8% godišnje koja teče od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa iz čl. 5.1. točka C pa do konačne isplate, te su stranke ugovorile čl. 5.3. način obračuna odnosno plaćanje ugovorene redovne kamate i usuglasile se da se ista obračunava za razdoblje koje prethodi uplati nove rate i isplaćuje se zajedno sa slijedećom ratom. Tužitelj u podnesku od 18.03.2002.g. i od dana 06. studenog 2003. godine (list 124-127 spisa) ističe kako je predmet ovog spora isplata ugovorene redovne kamate od 8% za zakašnjelo plaćanje ugovorene obveze, a da potražuje od tuženika zakonsku zateznu kamatu na neplaćeni račun broj 132/10000 na iznos od 1.360.796,43 kn od dana predaje ovršnog prijedloga sve to imajući u vidu čl. 279.st.2. ZOO-a. Navodi kako zahtijeva isplatu ugovorene kamate u kunama jer se takav zahtjev temelji na tumačenju odredbe čl. 15. i čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju iz kojih odredbi proizlazi da se plaćanja i naplate u Republici Hrvatskoj mogu obavljati samo u kunama, a ne u stranoj valuti time da je i tuženik zakašnjela plaćanja izvršio u kunama kako je i ugovoreno a da kamata iz točke 5.2. citiranog Kupoprodajnog ugovora obračunava se u deviznom iznosu i pretvara u protuvrijednost kuna na dan isplate, a na utuženi iznos ne može teći procesna kamata u stranoj valuti već samo zakonska zatezna kamata. Ostaje kod navoda da je predmet ovog spora utuženi iznos s osnova ugovorene kamate jer je tuženik sa zakašnjenjem ispunio svoju ugovornu obvezu a koja kamata je obračunata po stopi od 8% (ugovorena kamata). Tuženik u tijeku postupka tvrdi ako je ugovorena novčana obveza u stranoj valuti, a valuta plaćanja je valuta Republike Hrvatske tada se kamata obračunava na ugovorenu stranu valutu po stopi koja vrijedi za tu valuta, a ako je ugovorena veća kamata od dopuštene primijenit će se najveća dopuštena kamatna stopa koja u nedostatku posebnog zakona predstavlja kamatnu stopu koja se u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju. Tuženik navodi kako se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje odredba čl. 399.st.4. ZOO-a, te da eventualnu tražbinu tužitelja u ovoj pravnoj stvari treba sagledavati polazeći od činjenice da su ugovorene strane ugovorile ispunjenje obveze u stranoj valuti pa se primjenjuje visina kamatne stope koju banka u mjestu ispunjenja plaća na štedne uloge po viđenju na DEM a ne visina kamatne stope od 8%. Navodi kako ugovor o kupoprodaji nije ugovor iz privrede jer je tužitelj ustanova i nema svojstvo trgovačkog društva, pa se ne može u ovom konkretnom slučaju primijeniti visina kamatne stope od 8% koja je ugovorena. Ujedno se protivi povišenju tužbenog zahtjeva imajući u vidu utuženi iznos od 1.360.796,43 kn navodeći kako je riječ o objektivnoj preinaci tužbe. Osporava navode tužitelja da se mogu obračunavati kamate kao da se radi o kunskom potraživanju samo iz razloga jer je tuženik kao kupac svoju obvezu u vrijeme ispunjenja izvršio konverzijom DEM u kune, ističe da je potraživanje s osnova kamata akcesorno potraživanje pa pravni režim koji vrijedi za glavno potraživanje vrijedi i za zatezne kamate koje mogu biti izražene samo u valuti DEM. Na takve navode tužitelj ističe kako je u konkretnom slučaju ugovorena kamatna stopa od 8% a koja nije zelenaška kamata i da tužitelj ima pravo potraživati od tuženika zakonsku zateznu kamatu od trenutka preračunavanja visine ugovorene kamate iz DEM u domaću valutu te stoga isti ima i pravo na procesnu kamatu po stopi koja vrijedi za kunsko potraživanje. Tuženik ističe prigovor zastare.

U tijeku ovog postupka tužitelj ističe kako je zahtijevao isplatu ugovorene kamate u visini od 8% na zakašnjelu ispunjenu obvezu tuženika kako je ugovorena između stranaka sukladno čl. 5.2. Kupoprodajnog ugovora o kupnji nekretnine od 20. prosinca 1996. godine, a koju visinu ugovorene kamatne stope od 8% tuženik se obvezao platiti za vremensko razdoblje koje predstavlja dopušteno prekoračenje. Navedeni iznos kamata za zakašnjelo ispunjenje obveze u razdoblju dopuštenog prekoračenja tuženik je trebao pribrojiti idućem dospjelom obroku i platiti, a u slučaju ako tuženik ne isplati mjesečni obrok od 1.000.000,00 DEM kako je ugovoreno zajedno sa ugovorenom kamatom u obvezi je platiti i zateznu kamatu tekuću od dana dospijeća obroka pa do isplate. Tuženik ističe kako je obveza plaćanja zatezne kamate dospijevala tek nakon isteka dopuštenog prekoračenja (60 dana) time da se ne može primijeniti ugovorena kamata po stopi od 8% već samo zatezna kamata koju su banke plaćale u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju (čl.399.st.1. ZOO-a). U odnosu na navode tuženika da je bio u obvezi plaćati visinu kamatne stope po stopi zatezne kamate koju su banke plaćale u mjestu ispunjenja na štedne uloge po viđenju sud je takve navode tuženika ocijenio kao neosnovane. Tužitelj kao prodavatelj nekretnine i tuženik kao kupac su samostalno ugovorili primjenu kamatne stope od 8% a koja je stopa dopuštena te nije protivna moralu (čl. 299.st.2. ZOO-a) a koje stajalište je potvrdio i Županijski sud u Zagrebu kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-x 1166/2015-2 od dana 30. rujna 2020. godine.

Između stranaka je sporno koju visinu kamatne stope treba primijeniti na zakašnjelo plaćanje mjesečnih obroka u visini od 1.000,000,00 DEM (ugovorena zatezna kamata po stopi od 8% ili po stopi zakonske zatezne kamate koja se obračunava na valutu u DEM kako to tvrdi tuženik) te da li je tuženik u obvezi platiti ugovorenu i zateznu kamatu u vremenskom razdoblju dopuštenog prekoračenja. Sporno je između stranaka da li je tuženik zakasnio s ispunjenjem svoje obveze imajući u vidu ugovoreno dopušteno prekoračenje.

U odnosu na osnov tužbenog zahtjeva sud je na okolnost utvrđivanja relevantnih činjenica proveo dokaz saslušanjem svjedoka i izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži u spisu. Svjedokinja M. O. u svom iskazu navodi da su tužiteljem ugovorili dinamiku plaćanja kupoprodajne cijene, a isto tako je ugovoreno plaćanje zatezne kamate na zakašnjelo plaćanje računajući od dana dospjelosti pojedinog obroka do konačne isplate, da je bila ugovorena kamata od 8 % godišnje te je to bila visina zatezne kamate u času sklapanja pravnih poslova koji su predmet spora, dakle visinu zatezne kamate po stopi do 8% naveli su u ugovoru o kupoprodaji i Sporazumu iz 1997.g. da će platiti tuženik kao ugovorenu kamatu od 8 % a koja visina je u stvari predstavljala propisanu zateznu kamatu. Navodi da nisu ugovarali posebno visinu kamatne stope na zakašnjelo plaćanje već je bilo ugovoreno plaćanje zatezne kamate, da je navedena visina stope od 8 % koju je u obvezi tuženik platiti s osnova redovne kamate, ali su u stvari pod ovom redovnom kamatom po godišnjoj stopi od 8 % podrazumijevali zakonsku zateznu kamatu, dakle imali su na umu zakonsku zateznu kamatu ali ne i ugovorenu, a koju su bili u obvezi platiti zateznu kamatu od dana dospijeća do konačne isplate. Iskazuje da su ugovorene mjesečne obroke trebali platiti u roku od 60 dana od dospijeća, a ako ne bi u tom roku platili mjesečni obrok onda je prodavatelj mogao zahtijevati raskid ugovora. Navodi u odnosu na mogućnost da kupac može maksimalno 60 dana od dospijeća zakasniti s plaćanjem podrazumijevalo se da od dana dospijeća svakog pojedinog obroka kupac je mogao zakasniti 60 dana, pa prodavatelj nije mogao tražiti raskid ugovora u ovom periodu dopuštenog zakašnjenja i za ovaj period od 60 dana dopuštenog zakašnjenja računajući od dana dospijeća do nastupa dana isteka 60 dana kupac je trebao platiti ugovorenu kamatu od 8 %. Nadalje navodi ako je recimo bio ugovoren plaćanja za mjesečni obrok 10.09.1997.g. pa je dopušteno zakašnjenje bilo 60 dana na obrok od 1.000.000 DEM onda bi se za ovaj vremenski period od 60 dana obračunala kamata u visini od 8 % time da bi ako je plaćen navedeni iznos 26.12.1997.g. nakon proteka dopuštenoga roka zakašnjenja tj. od recimo 10.11.1997.g. do 26.12.1997.g. trebala obračunati redovna zatezna kamata na ovaj mjesečni obrok koji tuženik plaća sa zakašnjenjem. Nadalje pojašnjava da nije bilo ugovoreno da tuženik sam obračunava i ugovorenu i redovnu kamatu i dodaje je na drugi mjesečni obrok koji dospijeva pa bi to onda morali platiti s idućim obrokom već je obračun kamata trebao dostaviti prodavatelj (tužitelj). Svjedokinja iskazuje da je tuženik ostao dužan cca 1000 do 2000 DEM a koji iznos nije plaćen jer je započeo postupak u ovoj pravnoj stvari.

Iskazu saslušane svjedokinje sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo i međusobno je sukladan s dokumentacijom koja prileži u spisu (Kupoprodajni ugovor i Sporazum) osim u dijelu da je ugovorena istovjetna stopa od 8% na ugovorenu i zateznu kamatu.

Svjedok B. P. u svom iskazu navodi je u vrijeme sklapanja ugovora bio ravnatelj tužitelja, da su sklopili ugovor s tuženikom, ugovoreno je plaćanje u mjesečnim anuitetima kupoprodajne cijene, rate su prvo redovno uplaćivane a potom se nije plaćalo kako je ugovoreno. Navodi kako se ne sjeća što su ugovarali u pogledu plaćanja kamata na zakašnjelo plaćanje mjesečnih obroka niti se sjeća da bi se davao neki poseban rok za beskamatno plaćanje. Svjedok D. J. navodi da je u vrijeme sklapanja Kupoprodajnog ugovora bio predsjednik uprave tuženika i da je potpisao Kupoprodajni ugovor, sjeća se da su ugovorili kupoprodajnu cijenu u valuti DEM time da se na dan isplata obračunavala isplata obroka u HRD- ima, da su ugovorili plaćanje redovne kamate u visini od 8 % za obročno plaćanje, a u slučaju zakašnjenja plaćanja obroka plaćala se kamata u visini redovne kamate banke na oročena sredstva devizna. Nadalje iskazuje ako bi se primjerice zakasnilo kod obročne otplate ostatka kupoprodajne cijene od 8.000.000,00 DEM tada bi tuženik plaćao kamatu koju je banka obračunavala u vidu redovne kamate na oročena sredstva u devizama tj. u DEM. Nakon što mu svjedoku predočen sadržaj čl. 5 spornog Kupoprodajnog ugovora iskazuje da su ugovorili ovih 8.000.000,00.DEM koje su trebali platiti u 8 jednakih mjesečnih obroka time da je bio razmak plaćanja između mjesečnih obroka 30 dana. Za odgodu plaćanja zadnjeg obroka plaćanja ugovorili su obračun kamate po stopi od 8 %, a ta kamata se obračunavala na iznos obroka računajući od dana dospijeća do dana isplate ako ne bi uplatiti na ugovoreni rok od 30 dana kada je obrok dospijevao time da su plaćali zateznu kamatu. Navodi da se ne sjeća da li su obračunali ugovorenu kamatu od 8 % na mjesečni obrok od 1.000.000,00 DEM pa ga pridodali tom obroku kojeg su morali platiti pa onda na taj iznos ugovorene kamate i mjesečni obrok, ali u slučaju zakašnjenja plaćali su zateznu kamatu prema kamati banke na oročena devizna sredstva. Navodi da se ne sjeća da bi ugovarali neke dodatne rokove od 60 dana za beskamatno plaćanje. U odnosu na ugovornu odredbu iz čl. 5.3. koja spominje 60 dana, a koja se odnosi na obračun kamate od 8 % navodi da je to ugovorena kamata na ove obročne otplate iz točke B) pa sve to do konačne isplate, dakle oni nisu ugovorili plaćanje zatezne kamate za ove periode obročne otplate već samo u zakašnjenju plaćanja se plaćala kamata u visini kamate koju je banka plaćala. Ako su kasnili s isplatom obroka od 1.000.000,00 DEM iz čl. 5.1. C onda bi se ova ugovorena kamata obračunala i dodala mjesečnom obroku i oni su to trebali uplatiti kako je ugovoreno. Dakle ta ugovorena kamata se u svakom slučaju morala platiti za ovo razdoblje odgode plaćanja.

Iskazu saslušanog svjedoka sud je poklonio vjeru jer je isti iznijet logično i uvjerljivo i međusobno je sukladan s dokumentacijom koja prileži u spisu (Kupoprodajni ugovor i Sporazum) osim u dijelu da je u slučaju zakašnjenja plaćanja obroka plaćala se kamata u visini redovne kamate banke na oročena devizna sredstva.

Iskaz svjedokinje S. V. i svjedoka D. B. sud nije posebno ocjenjivao jer svjedoci ne iskazuju o relevatnim činjenicama za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na spornu činjenicu obveze tuženika plaćanja zatezne kamate i u vremenskom razdoblju kada je ugovoreno dopušteno prekoračenje (60 dana) a u kojem se roku obvezao tuženik platiti ugovorenu kamatu po stopi od 8% koja prema stajalištu tužitelja je osnovana, a prema stajalištu tuženika tužitelj ne može zahtijevati za istovjetno vremensko razdoblje i ugovorenu kamatu i zakonsku zateznu kamatu sud je izvršio uvid u Kupoprodajni ugovor o kupnji nekretnine od 20. prosinca 1996. godine (dalje: Kupoprodajni ugovor) i Sporazum 28. svibnja 1997. godine. Tužitelj u tijeku postupka ističe kako ugovorne strane tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac nisu izmijenili članak 5. Kupoprodajnog ugovora već da su sklopili Sporazum dana 28. svibnja 1997. godine jer je tuženik bio u zakašnjenju s ispunjenjem obveze pa da se isključi primjena odredbe čl. 10. Kupoprodajnog ugovora o raskidu ugovora sklopljen je citirani Sporazum. Tuženik tvrdi da je Sporazum sklopljen kako bi ugovorne strane regulirale svoje obveze u pogledu plaćanja kupoprodajne cijene. Dakle sporno je da li su stranke sklapanjem Sporazuma od 28. svibnja 1997. godine izmijenile odredbu čl. 5. Ugovora o kupoprodaji u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje kamate na zakašnjelo ispunjenje obveze.

Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 20. prosinca 1996. godine sud je utvrdio da je predmet prodaje kuća popisni broj … i gospodarske zgrade koje se nalaze u Z. u V. kbr. …, sagrađene na kat.čest. …, upisane u z.k.ul. … k.o. G. Z. s pravom korištenja zemljišta ukupne površine od 1.746 m2 (članaka 3. Kupoprodajnog ugovora), te je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 10.500.000,00 DEM kunske protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH važećem na dan plaćanja. Člankom 5. Kupoprodajnog ugovora stranke su ugovorile da će kupoprodajnu cijenu kupac isplatiti prema ugovorenoj dinamici i to iznos kupovnine u protuvrijednosti od 1.000.000,00 DEM kao kaparu u roku od 8 dana od potpisa ugovora (čl. 5.1. A). Daljnji iznos kupovnine u protuvrijednosti od 1.500.000,00 DEM kupac (tuženik) se obvezao isplatiti prodavatelju u roku od 60 dana od ovjere potpisa ugovora (čl.5.1. B), a iznos kupovnine u protuvrijednosti od 8.000.000,00 DEM kupac se obvezao isplatiti u osam (8) jednakih mjesečnih obroka svaki u iznosu protuvrijednosti od 1.000.000,00 DEM tako da prvi obrok dospijeva 30 dana od isplate obroka iz čl. 5.1. točka B, a svaki slijedeći u daljnjem roku od 30 dana od prethodnog obroka. Imajući u vidu ugovorene rokove plaćanja tuženik kao kupac bio je u obvezi isplatiti 1.000.000,00 DEM u roku od 8 dana od potpisa ugovora tj. dana 28. prosinca 1996. godine, a daljnji iznos kupovnine iz članka 5.1. točka B u iznosu od 1.500.000,00 DEM u roku od 60 dana računajući od dana ovjere potpisa ugovora. Iznos u visini od 8.000.000,00 DEM tuženik se obvezao platiti tužitelju kao prodavatelju u jednakim mjesečnim obrocima (1.000.000,00 DEM) i to 1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna na dan plaćanja tako da prvi obrok dospijeva 30 dana od isplate obroka iz čl. 5.1. točka B. Svi daljnji obroci su dospijevali u daljnjem roku od 30 dana od prethodnog obroka. U odnosu na plaćanje kamata na zakašnjelo ispunjenje obveze tužitelj i tuženik kao ugovorne strane u čl. 5. Kupoprodajnog ugovora točka 5.2. ugovorile su da će kupac (tuženik) platiti redovnu kamatu po stopi od 8% godišnje za iznos naveden u članku 5.1. C (mjesečni obroci po 1.000.000,00 DEM) a koja redovna kamata po stopi od 8% godišnje teče od dospjelosti iznosa iz članka 5.1. točka B do konačne isplate utvrđene dinamikom prema članku 5.1. C. Nadalje točkom 5.3. stranke su ugovorile da kamata iz točke 5.2. obračunava se za razdoblje koje prethodi uplati nove rate i isplaćuje se zajedno sa slijedećom ratom kupoprodajne cijene počev od 60 dana od dana ovjere potpisa ovog ugovora, a obračunava se u deviznom iznosu te pretvara u protuvrijednost kuna na dan isplate.

Sporazumom sklopljenim dana 28. svibnja 1997. godine stranke su suglasno utvrdile da kupac (tuženik) nije platio 1.000.000,00 DEM koji je iznos dospio dana 10. travnja 1997. godine, te su ugovorne strane suglasno utvrdile dospijeće daljnjih nedospjelih obroka kupoprodajne cijene prema slijedećoj dinamici:

-1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna do 10. svibnja

1997.g. -1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna do 10.

lipnja 1997.g. -1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna do

10. srpnja 1997.g.

-1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna do 10. kolovoza 1997.g. -1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna do 10. rujna 1997.g.

-1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna do 10. listopada 1997.g. -1.000.000,00 DEM u protuvrijednosti kuna do 10.

studenog 1997.g.

Člankom 2. točka 2.3. strane su ugovorile da u smislu odredbe čl. 5.2. Kupoprodajnog ugovora postoji obveza kupca platiti redovnu kamatu po godišnjoj stopi od 8% na iznose kupoprodajne cijene iz članka 5.1. točka B do konačne isplate, a u slučaju dopuštenog zakašnjenja u smislu odredbe čl. 10.1. postoji obveza kupca platiti zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do plaćanja Člankom 10.1. Kupoprodajnog ugovora ugovoreno je da se ugovor smatra raskinutim ako kupac ne plati prvu ratu kupoprodajne cijene u rokovima iz čl. 5.1. A, te ako ne plati drugu ratu iz točke 5.1. B u roku od 9 mjeseci od dana zaključenja ugovora i ako isti padne u zakašnjenje sa isplatama kupoprodajne cijene a prema dinamici navedenoj pod 5.1.C kupoprodajnog ugovora više od 60 dana.

Tužitelj tvrdi da mu pripada pravo na ugovorenu kamatu po stopi od 8% u vremenskom razdoblju dopuštenog zakašnjenja (60 dana) pa do isplate, ali i na zateznu kamatu računajući od dana dospijeća pojedinog mjesečnog obroka koji je tuženik isplatio sa zakašnjenjem sve do dana isplate mjesečnog obroka. Tuženik ističe da tužitelju ne pripada pravo za isto vremensko razdoblje i ugovorena kamata po stopi od 8% i zakonska zatezna kamata time da u odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva zateznu kamatu ističe prigovor zastare. Sud je prihvatio navode tuženika kao osnovane. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo stranke su suglasno ugovorile kamatu po stopi od 8% za zakašnjelo ispunjenje obveze tuženika kao kupca, pa su neosnovani navodi tužitelja da nije izmijenjen čl. 5. točka 5.1.C i da je sklopljen Sporazum 1997. godine kako ne bi došlo do raskida ugovora. Sporazumom u članku 2. stranke su sporazumno utvrdile visinu neplaćenih mjesečnih obroka i utvrdile su novi rok dospijeća, pa imajući u vidu sadržaj članka 2. Sporazuma po mišljenju ovog suda nije životno logično da bi stranke utvrđivale nove rokove dospijeća kako ne bi došlo do raskida ugovora zbog zakašnjelog plaćanja obveze tuženika, jer u takvom slučaju stranke su mogle samo ugovoriti da rok ispunjenja obveza u odnosu na prestali iznos od 8.000.000,00 DEM nije fiksni rok i da će za zakašnjelo plaćanje tuženik platiti kamate kako je ugovoreno čl. 5. Kupoprodajnog ugovora. Naime kako su stranke ugovorile dospijeće mjesečnih obroka u visini od 1.000.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju NBH na dan plaćanja s dospijećem do 10. u mjesecu za vremensko razdoblje od svibnja pa do zaključno studenog 1997. godine te je ugovoreno dopušteno prekoračenje za plaćanje mjesečnih obroka od 60 dana to po stajalištu ovog suda tuženik je bio u obvezi platiti ugovorene mjesečne obroke do 10. u mjesecu od svibnja do studenog 1997. godine prema Sporazumu iz svibnja 1997. godine. Ukoliko tuženik nije platio mjesečni obrok kako je ugovoreno tada mu je bilo dopušteno prekoračenje od 60 dana u kojem vremenskom razdoblju računajući od dana kada je trebao platiti mjesečni obrok od 1.000.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, ali je bio u obvezi i platiti ugovorenu kamatu po stopi od 8%, i isti iznos obračunate kamate pribrojiti glavnici (mjesečnom obroku) a ako je bio u zakašnjenju preko dopuštenog prekoračenja od 60 dana tada je bio u obvezi platiti i zakonsku zateznu kamatu računajući od 60. dana dopuštenog prekoračenja do dana plaćanja i taj iznos zatezne kamate uz ugovorenu kamatu pribrojiti mjesečnom obroku i platiti tužitelju sve u kunskoj protuvrijednosti time da se kamata ugovorena po stopi od 8% obračunavala u deviznom iznosu i pretvarala u protuvrijednost kuna na dan isplate kako je ugovoreno točkom 5.3. Kupoprodajnog ugovora koje stranke nisu mijenjale Sporazumom od 28.05.1997. godine. Nadalje sud ističe kako osnovano tuženik tvrdi da tužitelju ne pripadaju i ugovorene i zatezne kamate za isto vremensko razdoblje tj. od dana dospijeća do dana plaćanja bez obzira na dopušteno prekoračenje (u kojem je trebao platiti kamatu po stopi od 8%. Odredbom čl. 277.ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom (st.1.) dočim stavak 2. čl. 277. propisuje ako je ugovorna kamata više od stope zatezne kamate ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja. Tužitelj i tuženik kao ugovorne strane su ugovorile plaćanje kamatne stope u visini od 8% (ugovorna kamata) u vremenskom razdoblju od 60 dana (dopušteno prekoračenje), a nakon toga zateznu kamatu što proizlazi i iz iskaza svjedoka M. O. i D. J., ali i iz sadržaja članka 2. točka 2.4. Sporazuma iz svibnja 1997. godine.

U odnosu na prigovor tuženika na dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate sud je ocijenio prigovor zastare kao osnovan. Tužitelj specificiranim tužbenim zahtjevom predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 1.021.667,92 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 1999. godine do isplate, a koji iznos je protuvrijednost 286.037,27 DEM (nalaz i mišljenej vještaka I. T.). Tuženik ističe prigovor zastare jer je tužitelj podneskom od 07.05.2007. godine preinačio osnov tužbenog zahtjeva. Sud je ocijenio prigovor zastare tuženika kao osnovan. Naime u tijeku ovog postupka tužitelj podneskom od 18. ožujka 2002. godine, podneskom od 06. studenog 2003. godine i podneskom od 09. ožujka 2005. godine ističe kako zahtjeva isplatu iznosa uz primjenu ugovorene kamate po stopi od 8% (čl. 313. ZOO-a). Ostaje kod navoda da zahtjeva isplatu ugovorenih kamata na zakašnjelo ispunjenje obveze tuženika, a zateznu kamatu zahtjeva na utuženi iznos od dana podnošenja prijedloga za ovrhu tj. 20. svibnja 1998. godine, time da zahtjeva isplatu iznosa u kunama u visini od 1.360.796,43 kn (list 124-127 spisa). Tužitelj je svojim podnescima, a nakon provedenih vještačenja zahtijevao isplatu iznosa s osnova glavnog duga i ugovorene kamate. Tuženik je zadnju uplatio izvršio dana 21.06.1999. godine. Tužitelj je objektivno preinačio tužbeni zahtjev tako da zahtjeva uz isplatu ugovorene kamate od 8% na zakašnjelo plaćanje ugovorenih obveza i iznos glavnice (dijela kupoprodajne cijene), a koji iznos neplaćene glavnice nije utužio pa je za tražbinu tužitelja s osnova neplaćene glavnice u visini od 3.576,88 DEM (1.828,83 EUR) na koju teče daljnja kamata od 21.06.1999.g. do isplate nastupila zastara jer je tužitelj kao osnov tužbenog zahtjeva naznačio i dio neplaćene glavnice koji iznos zahtjeva podneskom iz 2007. godine. Sud pri tome ističe kako je tužitelj sve do 2007. godine isticao da je osnov tužbenog zahtjeva ugovorena kamata u visini od 8% na zakašnjelo ispunjenje obveze prema Ugovoru o kupoprodaji te kako je tužitelj promijenio osnov tužbenog zahtjeva svojim podneskom od 07.05.2007. godine to je sud ocijenio prigovor zastare kao osnovan u dijelu potraživanja koje se odnosi na neplaćenu glavnicu u visini od 3.576,88 DEM (1.828,83 EUR-a) budući je zastara nastupila s danom 21.06.2004. godine za isplatu dijela glavnice time da početak zastarnog roka teče od dana 21. lipnja 1999. godine kada je tuženik izvršio zadnju uplatu (dan zadnje uplate utvrđen je prema nalazu i mišljenju vještaka I. T. i Z. R.). Naime u odnosu na dio potraživanja koji tužitelj zahtijeva svojim tužbenim zahtjevom u koji je uračunao i iznos neplaćene glavnice je neosnovan i u zastari jer prema podnescima tužitelja iz 1999.g., 2002.g. 2003.g. i 2005. g. tužitelj navodi kao osnov tužbenog zahtjeva obračun kamata za zakašnjelo plaćanje ugovorenih iznosa prema dinamici plaćanja ugovorenog Ugovorom o kupoprodaji a koju visinu kamatne stope naznačuje u visini od 8% (ugovorena kamata), ali ne i neotplaćeni dio glavnice.

Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnio ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave radi isplate iznosa u visini od 1.360.796,42 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 1998. godine. Predmet spora je prvotno tužitelj podnio radi isplate iznosa od 1.021.667,92 kuna sa zateznim kamatama od 21. lipnja 1999. do isplate (konačno specificirani tužbeni zahtjev do donošenja prvostupanjske presude poslovni broj P-5687/99 od dana 18. prosinca 2007. godine), koje potraživanje proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji od 20. prosinca 1996. i Sporazuma od 28. svibnja 1997., a zbog zakašnjenja plaćanja ugovornih obveza u odnosu na ugovorenu dinamiku plaćanja od strane tuženika).

Sud je na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveo dokaze knjigovodstveno financijskim vještačenjem. Sud je u tijeku postupka proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku I. T. kojeg vještaka je sud dopunski saslušao te je proveden dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Z. R. kojeg vještaka je sud dopunski saslušao. Sud nije posebno ocjenjivao nalaz i mišljenje vještaka i dopunsko očitovanje vještaka A. Č. jer je po prijedlogu tužitelja i tuženika proveden novi dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem, a tužitelj je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtijevao isplatu prema nalazu i mišljenju vještaka I. T.

Ukupan iznos duga tuženika prema nalazu i mišljenju vještaka I. T. od 27. travnja 1998. godine (list 28-33 spisa) iznosi 380.983,38 DEM po srednjem tečaju NBH na dan plaćanja sa 01. svibnja 1998. godine a za daljnja zakašnjenja primjenjuje se 8% kamata godišnje. U mišljenju nadalje se navodi kako je ukupno potraživanje tužitelja na ime naknade pune štete sa 15.04.1998. godine iznos od 99.097,35 kn.

Sud nije posebno ocjenjivao u dokaznom postupku nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem je utvređna visina s osnova naknade štete jer tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao tijekom postupka osnov štete, a ista nije niti predmet ovog spora. Tužitelj podneskom od 18.01.2000.g. (list 36-37 spisa) zahtjeva isplatu iznos od 1.360.796,43 kn sa zateznom kamatom tekućom od 20.05.1998. godine sve s osnova kamate na zakašnjelo ispunjenje ugovorne obveze po stopi od 8% (ugovorena visina kamatne stope 8% godišnje). U nalazu i mišljenju vještak I. T. (nalaz i mišljenje od 26. studenog 2004. godine- list 141-145 spisa) navodi da je izrađen obračun kamata po stopi od 8% godišnje uz primjenu odredbe čl. 313. ZOO-a tj. prvo su se namirivale dospjele kamate a potom glavnica time da se kamata nije pripisivala glavnici. Vještak navodi kako u jednoj varijanti je obračunata ugovorena kamatna stopa od 8% godišnje i da prema navedenom obračunu tuženik duguje iznos 379.656,82 DEM (378.280 DEM s osnova ugovorene kamate + 1.376,02 DEM s osnova glavnice), a što iznosi ukupno 194.115,44 EUR sa kamatom od 15. travnja 1998. godine, dočim u varijanti obračuna kamata po stopi koju Z. b. d.d. Z. plaća na a vista štednju ukupan je dug u visini od 117.601,86 DEM (60.128,88 EUR) sa kamatom od 15.04.1998. godine do isplate. Vještak ističe da u obje varijante ostatak duga se odnosi na dio glavnice jer je kamata podmirena obavljenim plaćanjima zbog primjene odredbe čl. 313. ZOO-a, pa se ne bi radilo o tužbi radi nepodmirenja kamata te iz tih razloga kamata na dug teče od dana zadnjeg plaćanja, do kada je kamata obračunata a ne od dana utuženja.

Vještak I. T. u nalazu i mišljenju od 06.ožujka 2007. godine navodi nakon što je tuženik dostavio dokumentaciju o uplatama prema Kupoprodajnom ugovoru da je sačinio obračun u četiri varijante. Iz nalaza vještaka sud je utvrdio kako je tuženik zadnju uplatu izvršio dana 21. lipnja 1999. godine u visini iznosa od 1.880,36 DEM (7.305,18 kn prema srednjem tečaju HNB). Vještak navodi u mišljenju da prema podatcima iz nalaza mišljenja je da je nepodmireno na ime predmetne ugovorene otplate u ratama:

1. u varijanti uz a vista kamatu i primjenu odredbe čl. 313. ZOO-a ukupno 13.552,16 DEM (6.929,11 EUR) na ime nepodmirene glavnice na koju teče daljnja kamata od 21.06.1999. godine do isplate,

2. u varijanti uz a vista kamatu bez primjene odredbe čl. 313. ZOO-a ukupno 13.429,64 DEM (6.866,47 EUR) i to:

- 3.576,88 DEM (1.828,83 EUR) na ime glavnice na koju teče daljnja kamata od 21.06.1999.g. do isplate, i

- 9.852,76 DEM (5.037,64 EUR) na ime nepodmirene zatezne kamate obračunate do 21.06.1999. godine na koju daljnja kamata ne teče

3. u varijanta uz ugovorenu kamatnu stopu i uz primjenu čl. 313. ZOO-a ukupno 323.610,01 DEM (165.459,17 EUR) i to

- 301.786,73 DEM (154.301,10 EUR) na ime glavnice na koju teče daljnja kamata od 21.06.1999. godine do isplate,

- 21.823,28 DEM (11.158,07 EUR) na ime nepodmirene zatezne kamate obračunate do 21.06.1999. godine na koju daljnja kamata ne teče

4. u varijanta uz ugovorenu kamatnu stopu i bez primjene čl. 313. ZOO-a ukupno 286. 037,27 DEM (146.248,53 EUR) i to

- 3.576,88 DEM (1.828,83 EUR) na ime glavnice na koju teče daljnja kamata od 21.06.1999.g. do isplate

- 282.460,39 DEM (144.419,70 EUR) na ime nepodmirene zatezne kamate obračunate do 21.06.1999. godine na koju daljnja kamata ne teče.

Tužitelj u podnesku od 07. svibnja 2007. godine (list 237-2340) ističe kako nema mjesta primjeni odredbe čl. 313. ZOO-a jer je postupak pokrenut na temelju klasičnog obračuna kamata, time da prihvaća varijantu IV. dopune nalaza i mišljenja vještaka. Tuženik ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Sud je dopunski saslušao na primjedbe tuženika vještaka I. T. koji navodi kako je i u jednoj i drugoj varijanti sačinio obračun uz primjenu čl. 313. ZOO-a po kojem je na dan zadnjeg plaćanja ostao nepodmiren dug samo na ime glavnice, pa bi na glavnicu tekla procesna kamata od tog zadnjeg dana plaćanja pa nadalje. Navodi da kada se primjenjuje odredba čl. 313. ZOO-a ostatak duga je glavnica, a ako je utužena kamata tada se ne primjenjuje čl. 313. ZOO-a, pa je iz toga razloga izračunao samo kamate bez primjene čl.313. ZOO-a za ostatak duga koji se odnosi samo na kamate. Navodi da osim obračuna kamata na plaćene iznose glavnice ostao je i dio glavnice na koji kamata teče od dana dospijeća pa do dana isplate. Navodi kako je Sporazumom od 28.05.1997. godine ugovoreno dopušteno zakašnjenje redovne kamate a koja kamata nije predmet ovog postupka, a kako je ugovoreno plaćanje kupovnine u ratama, uz ugovorenu kamatu to znači da je uz svaku ratu dospjela i kamata na tu ratu, a koja kamata prema navedenoj odredbi se mogla platiti uz dopušteno prekoračenje, time da redovna kamata na svaku pojedinu ratu po ugovorenoj stopi od 8% nije zaračunata jer nije predmet ovog postupka, već je predmet ovog postupka zatezna kamata zbog nepravovremenog plaćanja rata čija je dinamika plaćanja ugovorena, dakle radi se o zateznoj kamati, a koje su obračunate u varijanti stope ugovorene kamate. Navodi da ne može odgovoriti da li je imao u vidu dopušteno zakašnjenje tuženika do 60 dana i da li je uopće tuženik bio u zakašnjenju.

U ponovljenom suđenju sud je saslušao dopunski vještaka I. T. koji navodi na primjedbe tuženika na nalaze i mišljenja da je izradio obračun kamate uz primjenu odredbe čl. 313. ZOO-a i bez primjene čl. 313. ZOO-a, da je sačinio varijantu 3. i 4. dopune nalaza i mišljenja te obračunao kamatu prema ugovorenoj kamati koja je veća od zakonske zatezne kame, pa se ugovorna kamata primjenjuje i nakon dospijeća, time da je pravno pitanja kada postoje raznorodne obveze da li dužnik može birati što plaća ili je to propisano čl. 313. ZOO-a. Navodi da je pravno tumačenje odrebe čl. 5.3. Ugovora o kupoprodaji jer je ispunjenje obveze pomiješano sa obvezom na ime kamata, dakle ugovorena kamata obračunava se kako je to ugovoreno, ali kada se stopa ugovorne kamate koristi kao stopa zatezne kamate obračun se obavlja prema propisima po metodi zakonske zatezne kamate. Nakon dopunskog očitovanja vještaka po mišljenju suda su otklonjene sve primjedbe tužitelja i tuženika.

Sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, dopune nalaza i mišljenja I. T. budući da vještak navodi da nije prilikom obračunu kamate imao u vidu dopušteno zakašnjenje tuženika do 60 dana a koje su stranke (tužitelj i tuženik) sporazumno ugovorile, te nije utvrdio da li je tuženik sa zakašnjenjem ispunio svoju obvezu. Nadalje kako je tužitelj odredio predmet spora tj. da potražuje u ovoj konkretnj pravnoj stvari ugovorenu kamatu po stopi od 8% to vještak neosnovano polazi od stajališta da bi bila utužena zatezna kamata po stopi od 8% koje se obračunava od dana dospijeća pa do dana ispunjenja obveze, te da stranke nisu ugovorile i plaćanje ugovorene i zatezne kamate na zakašnjelo ispunjenje obveze.

U tijeku postupka nakon dopunskog nalaza i mišljenja i dopunskog očitovanja vještaka I. T. tužitelj navodi u odnosu na Dopunu nalaza i mišljenja od 06. ožujak 2007. godine kako prihvaća varijantu IV dopune nalaza i mišljenja (list 222-234 spisa) a prema kojoj varijanti vještak u mišljenju navodi da uz ugovorenu kamatnu stopu i bez primjene čl. 313. ZOO-a tuženik duguje ukupno 286.037,27 DEM (146.248,53 EUR) i to 3.576,88 DEM (1.828,83 EUR) na ime glavnice na koju teče daljnja kamata od 21. lipnja 1999. godine do isplate i iznos od 282.460,39 DEM (144.419,70 EUR) na ime nepodmirene zatezne kamate obračunate do 21. lipnja 1999. godine na koju daljnja kamata ne teče (podnesak tužitelja od 07. svibnja 2007. godine). Tuženik ističe prigovor zastare. Navodi kako je tužitelj utužio ugovorenu kamatu u visini od 8% na zakašnjelo ispunjenje ugovorne obveze tuženika, a ne i neisplaćene glavnice. Kako je tužitelj zahtijevao isplatu glavnice u visini od 3.576,88 DEM (1.828,83 EUR-a) podneskom od 07. svibnja 2007. godine, a do 2007. godine tužitelj nije zahtijevao isplatu nepodmirenog dijela glavnice to je sud utvrdio da je nastupila zastara tražbine tužitelja za iznos od 1.828,83 EUR tj. 3.576,88 DEM kako je prethodno navedeno i obrazloženo. Naime iz nalaza i mišljenja vještak proizlazi da je tuženik izvršio zadnju uplatu dana 21. lipnja 1999. godine i da se glavnici nije pripisivala kamata. Kako je dakle zadnju uplatu glavnice tuženik izvršio 21. lipnja 1999. godine to je nastupila zastara tražbine s osnova glavnice a za koji zahtjev za isplatom glavnice tužitelj je podnio dana 06.ožujka 2007. godine (zastara nastupila dana 21. lipnja 2004. godine). Sud pri tome ističe kako je tužitelj sve do 2007. godine isticao da je osnov tužbenog zahtjeva isplata ugovorene kamate po stopi 8%, a na zakašnjelo ispunjenje obveze tuženika koja obveza se odnosi na isplatu mjesečnih obroka od 8.000.000,00 DEM. Slijedom navedenog sud je vezan činjeničnim navodima tužbe pa kako je tužitelj preinačio tužbu i tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova glavnog duga isplatu iznos od 1.828,83 EUR- a to je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao pod točkom II. izreke presude. Nadalje sud je ocijenio kao neosnovane navode tužitelja da se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari kod utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva ne primjenjuje odredba čl. 313. ZOO-a. Naime odredba 313. ZOO-a propisuje ako dužnik pored glavnice duguje kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako da se prvo otplaćuju troškovi, potom kamate i posljednja glavnica. Tužitelj i tuženik su sporazumno ugovorili člankom 5.3. da se kamata obračunava za razdoblje koje prethodi uplati nove rate (dijela glavnice) i isplaćuje se zajedno sa slijedećom ratom kupoprodajne cijene. Odredba čl. 10. ZOO-a propisuje da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu. Kako je odredba čl. 313. ZOO-a prisilne naravi to tužitelj neosnovano ističe kako se u ovoj pravnoj stvari prilikom obračuna kamata isključuje primjena odredbe čl. 313. ZOO-a, jer je tuženik bio u obvezi obračunati kamatu za kašnjenje u ispunjenju obveze, isti iznos u stranoj valuti dodati mjesečnoj rati i potom u cijelosti isplatiti, pa ako je eventualno tuženik platio manji iznos koji čini zbroj mjesečnog obroka i obračunate kamate tada se od uplaćenog iznosa prvo isti umanjuje za kamatu a potom od glavnice tj. iznosa od 1.000.000 DEM koliko je iznosila mjesečna rata.

Tuženik u tijeku postupka ističe kako nalazom i mišljenjem i dopunama nalaza i mišljenja vještaka I. T. nije izvršen obračun ugovorene kamate niti je tužitelj dostavio obračun ugovorene kamate a tužitelj nije dostavio takav obračuna ali potražuje iznos u visini od 1.360.796,43 kn, pa stoga nije utvrđen u tijeku postupka iznos s osnova obračuna ugovorene kamate. Navodi da je ugovorena kamata od 8% ugovorena isključivo za isplatu iznosa od 8.000.000,00 DEM a njezin iznos se naplaćuje prilikom nove rate, sve do isplate zadnje rate, i obračunava se u devizama. Ističe kako je nastupila zastara u odnosu na potraživanje tužitelja kojeg prihvaća iz dopune nalaza i mišljenja vještaka i to varijantu IV a kojom varijantom je izračunata ne ugovorena kamata već zatezna kamata, pa kako je tužitelj podneskom od 07. svibnja 2007. godine specificirao tužbeni zahtjev prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka od 06. ožujka 2007. godine to je preinačen tužbeni zahtjev jer tužitelj zahtjeva isplatu zatezne kamate obračunate po stopi od 8% koja je ugovorena samo razdoblje isplate dinamike plaćanja prema čl. 5.2. i 5.3. Ugovora o kupoprodaji.

Sud je na prijedlog tuženika proveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po vještaku Z. R. Vještak u nalazu i mišljenju od 17. travnja 2013. godine (list 337-339 spisa) navodi da je izrađen nalaz u odnosu na okolnost visine tužbenog zahtjeva u skladu s odredbama o ugovorenim kamatama prema čl. 5.2. i 5.3. Ugovora o kupoprodaji te sukladno ugovorenoj dinamici obročnog plaćanja kupoprodajne cijene prema čl. 2. stavaka 4. Sporazuma od 28. svibnja 1997. godine. Vještak u mišljenju navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, mišljenja je da ugovorene kamate po stopi od 8% godišnje, obračunate u skladu s odredbama Sporazuma, iznose ukupno 80.547,95 DEM. Iskazano u valuti EUR, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja važećeg od 01. siječnja 1999. godine (1 EUR=1,95583 DEM) radi se o iznosu od 41.183,51 EUR.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužitelj ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka Z. R. jer isti odstupa u bitnom od nalaza i mišljenja vještaka I. T., u odnosu na iznos kamate kao i u metodi obračuna te korištenja dokumentacije time da je nalaz i mišljenje sačinjen isključivo temeljem Ugovora o kupoprodaji od dana 20.12.1996. godine i Sporazuma od dana 28. svibnja 1997. godine bez uvida u dokumentaciju iz koje bi bila vidljiva dinamika uplata izvršenih od strane tuženika.

Na primjedbe tužitelja vještak je sačinio dopunu financijskog vještačenja dana 28. lipnja 2013. godine (list 348-349 spisa) u kojem navodi da dinamika pojedinih uplata nije odlučna već su odlučni datumi početka i završetka tijeka ugovornih kamata, a potraživanje tužitelja odnosi se na zateznu kamatu na zakašnjela plaćanja tuženika. Navodi kako je prema zadatku suda izračunao visinu tužbenog zahtjeva prema odredbama o ugovornim kamatama sadržanim u čl. 5.2. i 5.3. Ugovora o kupoprodaji. Dopunskim očitovanjem vještaka Z. R. po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja jer je vještak izradio nalaz i mišljenje kako je sud odredio zadatkom vještaku.

Tužitelj podneskom do 15. srpnja 2013. godine (list 356-359 spisa) pojašnjava osnov potraživanja koji je predmet ovog postupka te ističe da je obveza kupca prema Ugovora o kupnji nekretnine od 20.12.1996. godinu u čl. 5. ugovorena dinamika plaćanja ugovorene kupoprodajne cijene te je utvrđena obveza kupca da prodavatelju isplati redovnu kamatu po stopi od 8% godišnje za iznos kupovnine u protuvrijednosti od 8.000.000,00 DEM koja teče od dospjelosti iznosa od 1.500.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti (60 dana od dana ovjere potpisa na ugovoru tj. 10.01.1997.g.) dakle od dana 10.03.1997.g. do konačne isplate utvrđene ugovorenom dinamikom. Navodi da je čl. 10. Kupoprodajnog ugovora utvrđeno da se isti raskida ukoliko kupac ne isplati prvu ratu kupoprodajne cijene u ugovorenom roku, te ako isti padne u zakašnjenje s isplatama kupoprodajne cijene s više od 60 dana stranke su regulirale Sporazumom od dana 28. 05.1997. godine na način da su u čl. 2.4. utvrdile postojanje obveze kupca da prodavatelju plati redovnu kamatu po godišnjoj stopi od 8% a te u slučaju dopuštenog zakašnjenja i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do plaćanja, pa kako tuženik nije poštivao ugovorenu dinamiku plaćanja kupovnine to tužitelj u ovoj konkretnoj pravnoj stvari zahtjeva isplatu ugovorene kamate kako na redovnu kamatu po stopi od 8% godišnje tako i zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog ugovorenog iznosa kupovnine do dana plaćanja. Na navode tužitelja podneskom od 19.09.2013.g. (list 360-364 spisa) tuženik ističe da je tužitelj tijekom postupka u više navrata podnescima preinačio tužbu i tužbeni zahtjev kako u odnosu na visinu tako i u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva. Navodi da je u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva tužitelj na ročištu održanom dana 30. studenog 2012. godine i u podnesku od 20.05.2013. godine izričito naveo da je osnov tužbenog zahtjeva uglavničena kamata zbog zakašnjelog plaćanja po kupoprodajnom ugovoru da bi konačno podneskom od 15.07.2013. godine tužitelj navodio u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva kako se isti odnosi na ugovorene kamate kako na redovne kamate po stopi od 8% godišnje tako i na zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog ugovorenog iznosa kupovnine do dana plaćanja, iz čega proizlazi da je osnov tužbenog zahtjeva nakon 13 godina vođenja postupka naznačen od strane tužitelja i to s osnova ugovorene kamate i zatezne kamate. Navodi kako je Sporazumom od 28.05.1997. godine izmijenjena dinamika dospijeća plaćanja 7 obroka svaki po 1.000.000,00 DEM koji nisu plaćeni prema odredbi čl. 5.1. točka C te su određeni novi rokovi dospijeća od 10. svibnja do 10. studenog 1997. godine, pa su tako čl.2.4. Sporazuma stranke utvrdile da postoji obveza kupca platiti redovnu kamatu po godišnjoj stopi od 8% na iznose kupoprodajne cijene iz čl.5.1. točka B ugovora do konačne isplate, a u slučaju dopuštenog zakašnjenja u smislu odredbe čl. 10.1. postoji obveza kupca platiti zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do dana plaćanja. Tuženik u svom podnesku od 19.09.2013.g. detaljno obrazlaže pojam redovne kamate, ugovorne kamate i zatezne kamate pa je pitanje da li su stranke ugovorile kamatnu stopu od 8% za redovne kamate ili su ugovorile stopu zatezne kamate. Ističe kako tuženik imajući u vidu sadržaj Sporazuma iz mjeseca svibnja 1997. godine nije bio u zakašnjenju s ispunjenjem ugovorne obveze u odnosu na ugovorenu dinamiku plaćanja. Ostaje kod navoda da se u ovoj konkretnoj pravnoj stvari treba primijeniti visina kamatne stope na ugovorenu valutu DEM, a ne ugovorena visina kamatne stope od 8% niti zakonska zatezna kamata na kunski iznos (preračunat iznos prema dinamici plaćanja) time da je potrebno da tužitelj odredi koji iznos potražuje s osnova ugovorene kamate a koji iznos potražuje s osnova kamate kao zatezne kamate. Ističe prigovor zastare. Sud je ocijenio prigovor zastare tuženika na potraživanje s osnova zatezne kamate kao osnovan. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo tužitelj i tuženik kao ugovorne strane ugovorile su i ugovornu kamatu po stopi od 8% u slučaju dopuštenog prekoračenja od 60 dana te plaćanje i zatezne kamate od dospijeća obroka do dana isplate. Kako je tužitelj tek podneskom od 15.07.2013. godine naznačio u odnosu na osnov tužbenog zahtjeva kako se isti odnosi na ugovorene kamate kako na redovne kamate po stopi od 8% godišnje tako i na zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća svakog pojedinog ugovorenog iznosa kupovnine do dana plaćanja, to je imajući u vidu odredbu čl. 191. ZPP-a preinačen tužbeni zahtjev. Člankom 372. st.1. ZOO-a propisano je da dospjela pvoremena potraživanja među inim i kamata zastarijevaju u roku od 3 godina, pa imajući u vidu da je tuženik izvršio zadnju uplatu 21. lipnja 1999. godine, a tužitelj zahtjeva preinačenim tužbenim zahtjevom iz podneska iz 2013. godine i zateznu kamatu to je zastara nastupila s osnova zateznih kamata s danom 21. lipnja 2002. godine time da je zastara nastupila i prema općem zastarnom roku od 5 godine dana 21. lipnja 2004. godine.

Vještak Z. R. u dopunskom očitovanju na prigovore tuženika iz podneska od 19.03.2013.g. (list 379-380 spisa) navodi da je u osnovnom nalazu i mišljenju te dopuni nalaza i mišljenja vrlo detaljno naveo ugovorne odredbe iz Kupoprodajnog ugovora i Sporazuma od 28.05.1997. godine. Nadalje navodi da se vještak razlikuje od onoga što navodi tužitelj i to upravo u dijelu koji se odnosi na iznose na koje se obračunavaju redovne kamate jer tužitelj ističe da su ugovorene kamate koje se računaju na ugovoreno obročno plaćanje iznosa od 8.000.000 DEM dok je Sporazumom ugovoreno nešto drugo, a kako je Sporazum sklopljen kasnije te je njime regulirano stanje kakvo je bilo u vrijeme sklapanja citiranog Sporazuma izračune je sačinio prema odredbama Sporazuma od 28.05.1997. godine. Navodi da nije bio zadatak vještaka da se izračuna zatezna kamate, već je sud odredio u zadatak vještaku izračunati ugovorene kamate u visini od 8% na zakašnjelo plaćanje. Ovakvim dopunskim očitovanjem po mišljenju suda otklonjene su sve primjedbe tužitelja i tuženika na nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunu nalaza i mišljenja. Tužitelj predlaže da sud pozove vještaka da sačini dopunu nalaza i mišljenja sukladno njegovim primjedbama. Tužitelj predlaže da sud pozove vještaka da sačini obračun kamata u kojem će se utvrditi obračunom ne samo redovna kamata po stopi od 8% godišnje na iznose ugovorene kupoprodajne cijene već i zakonska zatezna kamata na zakašnjelo plaćanje, odnosno ukupno dugovanje tuženika s navedenih osnova.

Vještak u dodatnom financijskom vještačenju od 11. ožujka 2015. godine (list 399-403 spisa) navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz dodatnog nalaza vještak je mišljenja da zatezne kamate obračunate na zakašnjelo plaćene obroka ugovorene kupoprodajne cijene iznose 28.348,99 DEM (14.494,61 EUR).

Pismenu dopunu nalaza i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tuženik navodi kako iz dostavljenog obračuna vještaka nije vidljivo da li je vještak prilikom obračuna imao u vidu odredbe čl. 2.3. Sporazuma, a kojom odredbom je tuženiku dozvoljeno pasti u zakašnjenje s plaćanjem dijelova kupoprodajne cijene prema dinamici predviđenoj u čl. 2.1. i 2.2. Sporazuma maksimalno 60 dana od dana dospijeća (dopušteno zakašnjenje) što je trebalo uzeti u obzir prilikom izračuna zatezne kamate. Tužitelj stavlja primjedbe na dopunu nalaza i mišljenja vještaka kojim je utvrđena visina zatezne kamate, jer je vještak trebao na zakašnjelo plaćanje obračunati zateznu kamatu u visini od 8%.

Na primjedbe tužitelja i tuženika vještak Z. R. je sačinio drugo dodatno financijsko vještačenje na okolnost visine zateznih kamata (dopuna nalaza i mišljenja od 15.07.2015.g. – list 420-425 spisa). Vještak u mišljenju navodi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz dodatnog nalaza u odnosu na zatezne kamate mišljenja je da zatezne kamate obračunate na zakašnjelo plaćene obroke ugovorene kupoprodajne cijene iznose:

- ukupno 282.614,61 DEM ako se izračun obavlja primjenom stope od 8% godišnje za cijelo razdoblje obračuna iskazano u valuti EUR primjenom fiksnog konverzijskog tečaja radi se o iznosu od 144.498,56 EUR ili

- ukupno 635.882,94 DEM ako se izračun obavlja primjenom propisane stope zateznih kamata za domicilnu valutu (18% godišnje za cijelo razdoblje obračuna) što iskazano u valuti EUR iznosi ukupno 325.121,78 EUR-a.

Dopunu nalaza i mišljenja vještaka na obračun zateznih kamata sud nije posebno ocjenjivao jer je ocijenjen prigovor zastare za potraživanje tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zatezne kamate kao osnovan kako je prethodno navedeno i obrazloženo. Tuženik osporava dopunu nalaza i mišljenja jer je obračun zateznih kamata sačinjen u odnosu na valutu DEM prema stopi od 8% kao i u dijelu u kojem je sačinjen obračun zateznih kamata prema valuti DEM po stopi od 18% godišnje, jer je ugovorena valutna klauzula kako bi se tužitelja štitilo od inflacije, pa isti nema pravo potraživati zateznu kamatu po stopi od 18% koja je bila propisana za kunsko plaćanje. Ostaje kod primjedbi da vještak nije imao u vidu kod izračuna zatezne kamate dopušteno zakašnjenje od 60 dana tj. vještak se ne izjašnjava da li je prilikom obračuna kamata tuženik bio u zakašnjenju sa plaćanjem ugovorenih rata odnosno ako je bio u kojem iznosu se tada radi budući da za to vrijeme nije tekla zatezna kamata. Tužitelj predlaže da sud pozove vještaka da sačini dopunu nalaz i mišljenja tako da isti izračuna visinu ugovorenih kamata od dana 04.04.2013. godine te visinu zateznih kamata od 05.03.2015.godine, te visinu zateznih kamata od dana 03.07.2015. godine time da obračun kamata iskaže u domaćoj valuti. Tuženik navodi kako ističe prigovor prekluzije za ugovorenu tako i za zateznu kamatu budući tužitelj istu potražuje nakon proteka roka u kojem je mogao istaknuti takva zahtjev, podredno ističe prigovor zastare jer je tužitelj više u puta mijenjao činjeničnu i pravnu osnovu svog zahtjeva (čl.372. ZOO-a).

U dopunskom financijskom vještačenju od 29.03.2016. godine (list 452-453 spisa) vještak se očitovao na primjedbe tužitelja i tuženika. U odnosu na primjedbe tužitelja vještak ističe kako su stranke ugovorile da se kamata iz točke 5.2. obračunava za razdoblje koje prethodi uplati nove rate, i isplaćuje se zajedno sa slijedećom ratom kupoprodajne cijene počev od 60 dana od dana ovjere potpisa citiranog Ugovora, a obračunava se u deviznom iznosu te pretvara u protuvrijednost kuna na dan isplate. Vještak ističe da prema ugovornoj volji tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca iznosi se pretvaraju u domicilnu valutu s danom isplate (čl.5.3. Ugovora o kupoprodaji). U odnosu na primjedbe tuženika vještak ističe da su stranke odredbom čl. 2. stavak 4. Sporazuma iz mjeseca svibnja 1997. godine ugovorile tuženikovu obvezu plaćanja zateznih kamata i u razdoblju dopuštenog zakašnjenja, a što proizlazi iz odredbe čl. 10. 1. kojom je ugovoreno da u slučaju dopuštenog zakašnjenja u smislu odredbe čl. 10.1. postoji obveza kupca platiti zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do plaćanja, pa slijedom navedenog zatezna kamata se obračunava za vrijeme dopuštenog zakašnjenja. Vještak ostaje kod nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja. Tužitelj ostaje kod svih primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja vještaka. Na primjedbe tužitelja i tuženika vještak Z. R. u pismenoj dopuni nalaza i mišljenja od 15. siječnja 2018. godine (list 524-530 spisa) navodi kako su skladu s utvrđenjima i izračunima kao i svih prijašnjih pisanih i usmenih očitovanja mišljenje je da je tuženik svaki pojedinačni mjesečni obrok platio sa zakašnjenjem i to ne samo računajući od originalno ugovorenog datuma dospijeća nego i računajući od datuma dospijeća pomaknutog za 60 dana od originalog datuma dospijeća, dakle niti jedan dio niti jednog ugovorenog obroka nije plaćen u razdoblju računajući od dana dospijeća do dana isteka dopuštenog zakašnjenja. Nadalje navodi da tuženik nije podmirio sve ugovorene obroke, odnosno nepodmirena je ostala protuvrijednost iznosa od 2.200,86 DEM (1.125,28 EUR). Vještak u mišljenju navodi da zatezne kamate izračunate od dana dospijeća na taj dio obroka do dana plaćanja imajući u vidu utvrđeni rok dospijeća prema isteku 60 dana od ugovorenog roka plaćanja, iznosi ukupno 57.767,51 DEM (29.536,06 EUR).

Tužitelj ističe primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te navodi da je sudski vještak sačinio obračun zateznih kamata od datuma dospijeća uvećanog za 60 dana pa do datuma izvršen uplate, osporava visinu kamatne stope koju je primjenio vještak.

Sud je dopunski saslušao vještaka Z. R. na primjedbe tužitelja. Vještak Z.

R. na primjedbe tužitelja da je već obračunavao zateznu kamatu po viđenju po stopi Z. b., a da je u zadnjem nalazu i mišljenju primijenio zateznu kamatu po viđenju po stopi C. b. odgovara da je to povoljnije za tužitelja, a osim toga zakon ne propisuje koju bi se banku trebalo odabrati pa je u tom smislu u ovom nalazu odabrao kamatne stope C. b., što ima i dodatni razlog a to je što su u dijelu predmetnog razdoblja kamatne stope na štednju po viđenju Z. b. d.d. iznosile 0,00 % godišnje. Nadalje navodi imajući u vidu da je u posljednjem pisanom očitovanju u ovom predmetu iskazan iznos zateznih kamata od 29.536,06 EUR, i to za razdoblje kraće nego što je to bilo obuhvaćeno dodatnim pisanim nalazom i mišljenjem od 11.03.2015.g. a kojim su zatezne kamate iskazane u ukupnom iznosu od 14.494,61 EUR, navodi da se razlika odnosi prvenstvo na odabir kamatne stope, a to je vidljivo iz činjenice da u ranijem izračuna sve do zaključno 30.11.1997.g. je primijenjena kamatna stopa od 0,00 % godišnje pa kada se u posljednjem pisanom očitovanju zbroje iznosi kamata za to razdoblje vidljivo je da se upravo tu krije razlika u visini obračunatih zateznih kamata. Po mišljenju suda usmenim dopunskim očitovanjem vještaka otklonjene su sve primjedbe tužitelja i tuženika na nalaz i mišljenje vještaka, a koje očitovanje kao i dopunski nalazi i mišljenja vještaka u odnosu na utvrđenje visine zatezne kamate nisu relevantni za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer je ocijenjen prigovor zastare na dio potraživanja s osnova zateznih kamata kao osnovan.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom ugovorene kamate u visini od 8% na zakašnjelu ispunjenu obvezu tuženika za ugovorenu obročnu otplatu kupoprodajne cijene u visini od 8.000.000,00 DEM. Kako je prethodno navedeno i obrazloženo u odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva a koju je sud dopustio i to u dijelu u kojem zahtijeva isplatu s osnova zatezne kamate i glavnice sud je ocijenio prigovor zastare tuženika kao osnovan.

U tijeku ovog postupka sud je u bitnom utvrdio da su tužitelj i tuženik kao ugovorne strane ugovorile da se kamata iz točke 5.2. Kupoprodajnog ugovora obračunava za razdoblje koje prethodi uplati nove rate, ista se pribraja mjesečnom obroku od 1.000.000,00 DEM te se isplaćuje zajedno sa slijedećom ratom kupoprodajne cijene počev od 60 dana od dana ovjere potpisa citiranog Ugovora . Ugovorne stranke su ugovorile da se kamata na zakašnjelo plaćanje obračunava u deviznom iznosu te pretvara u protuvrijednost kuna na dan isplate. Nadalje je utvrđeno da su tužitelj kao prodavatelja i tuženik kao kupac ugovorili da se iznosi koje je u obvezi platiti tuženik ako kupac pretvaraju u domicilnu valutu s danom isplate (čl.5.3. Ugovora o kupoprodaji). Tužitelj i tuženik su sklopili Sporazum dana 28.05.1997. godine kojim su suglasno utvrdili obvezu tuženika kao kupca (neplaćeni visinu kupoprodajne cijene) te su odredbom čl. 2. stavak 4. Sporazuma iz mjeseca svibnja 1997. godine ugovorile tuženikovu obvezu plaćanja ugovorenih kamata po stopi od 8% i zateznih kamata i u razdoblju dopuštenog zakašnjenja, a što proizlazi iz odredbe čl. 10. 1. kojom je ugovoreno da u slučaju dopuštenog zakašnjenja u smislu odredbe čl. 10.1. postoji obveza kupca platiti zakonsku zateznu kamatu od dospijeća do plaćanja. Iz nalaza i mišljenja vještaka Z. R. kao i dopunskog pismenog i usmenog očitovanja sud je utvrdio da tuženik svoje obveze je ispunjavao sa zakašnjenjem odnosno niti jedan mjesečni obrok nije platio u ugovorenom roku. Kako je tuženik se obvezao da će platiti ugovorenu kamatu po stopi od 8% godišnje za iznos mjesečnih rata u visini od 1.000.000,00 DEM (čl.5.1.točka C Kupoprodajnog ugovora, a koje dospijeće je određeno čl. 2.stavak 2. Sporazuma) to je tuženik u obvezi platiti ugovorenu kamatu koja teče od dospjelosti iznosa do konačne isplate utvrđene dinamikom prema članku 2. stavak 4. Sporazuma.

Tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zahtjeva od tuženika isplatu iznos u visini od ukupno 286.037,27 DEM (146.248,53 EUR) i to s osnova glavnice u visini od 3.576,88 DEM (1.828,83 EUR) na koju teče daljnja kamata od 21.06.1999.g. do isplate i iznos od 282.460,39 DEM (144.419,70 EUR) na ime nepodmirene zatezne kamate obračunate do 21.06.1999. godine na koju daljnja kamata ne teče sve prema varijanti IV nalaza i mišljenja vještaka I. T. od 06. ožujka 2007. godine (konačno specificirani tužbeni zahtjev od 28. rujna 2017. godine specificiran prema nalazu i mišljenju vještaka T. točka IV mišljenja a koji tužbeni zahtjev je bio specificiran i prije donošenja prvostupanjske presude poslovni broj P-5687/99).

Sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Z. R. utvrdio da visina ugovorene kamate po stopi od 8% godišnje, obračunate u skladu s odredbama Sporazuma, iznose ukupno 80.547,95 DEM, a iskazano u valuti EUR, primjenom fiksnog konverzijskog tečaja važećeg od 01. siječnja 1999. godine (1 EUR=1,95583 DEM) radi se o iznosu od 41.183,51 EUR. Kako je tuženik bio u obvezi platiti s osnova ugovorenih kamata po stopi 8% kunsku protuvrijednost na zakašnjelo plaćanje u ispunjenju obveze to je sud primjenom srednjeg tečaja HNB na dan podnošenja prijedloga za ovrhu utvrdio da je tuženik u obvezi s osnova ugovorenih kamata za zakašnjelo ispunjenje obveze dužan platiti tužitelju iznos u visini od 287.701,16 kn. Sud ističe kako je tužitelj konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 28. rujna 2017. godine kao i podnesku od 07. svibnja 2007. godine zahtjevao protuvrijednost utvrđenog iznosa u valuti DEM prema srednjem tečaju NBH na dan podnošenja prijedloga (list 237-240 spisa i list 502-504 spisa) sa zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 1999. godine pa do isplate. Sud je održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-8176/98 od dana 07. rujna 1998. godine na snazi za iznos od 287.701,16 kn sa zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 1999. godine pa do isplate kao pod točkom I. izreke presude. Sud je ukinuo platni nalog kao pod točkom II. izreke presude za iznos od 1.073.095,27 kn (preko iznosa od 287.701,16 kn do iznosa od 1.360.796,43 kn) sa zateznom kamatom tekućom od 20. svibnja 1998. godine pa do isplate te za zateznu kamatu na iznos od 287.701,16 kn tekuću od 20. svibnja 1998. godine pa do 21. lipnja 1999. godine.

Sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu budući je djelomično usvojen tužbeni zahtjev kao pod točkom I. izreke presude.

Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku donesena je temeljem čl. 154. st. 3., a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT) te prema vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

Tuženiku je priznat trošak prigovora protiv rješenja o ovrsi od 10.12.1998. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 19.06.2000. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 18.09.2001. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 15.09.2002. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 13.02.2003 u iznosu od 5.108,35 kn (Tbr. 9. točka 2 OT-a), pristup na ročište dana 16.06.2003 u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 10.02.2004. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 14.10.2005. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 14.10.2005. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 08.12.2005. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 19.12.2005. u iznosu od 10.216,67 kn, žalba protiv presude od 18.12.2007. u iznosu od 12.770,00 kn, revizija na presudu od 07.05.2012. u iznosu od 15.325,00 kn, pristup na ročište dana 02.10.2012. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 30.11.2012. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 30.11.2012. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 15.07.2013. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 19.09.2013. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 24.01.2014. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 28.04.2104. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 08.06.2014. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 08.09.2014. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 29.09.2014. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 28.11.2014. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 10.04.2015. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 29.06.2015. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 01.09.2015. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 08.01.2016. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 08.01.2016. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 24.04.2016. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 27.09.2016. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 10.01.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 16.05.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 12.09.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 12.09.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 23.10.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 20.11.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 24.10.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 22.11.2017. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 19.02.2018. u iznosu od 500,00 kn, pristup na ročište dana 22.02.2018. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 23.04.2018. u iznosu od 5.108,35 kn (Tbr. 9. točka 2. OT-a), pristup na ročište dana 24.09.2018. u iznosu od 10.216,67 kn, sastav podneska od 10.02.2020. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 18.02.2020. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 13.07.2020. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 19.10.2020. u iznosu od 10.216,67 kn, pristup na ročište dana 24.11.2020. u iznosu od 10.216,67 kn, ukupno 478.128,51 kn, te je priznat porez u iznosu od 119.532,12 kn, ukupno 597.660,63 kn, priznat je trošak vještačenja u iznosu od 4.600,00 kn, trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 5.000,00 kn, ukupno 607.260,63 kn, a razmjerno uspjehu u parnici (58%), tuženiku je priznat ukupan trošak u iznosu od 352.211,16 kn.

Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na prigovor na rješenju o ovrsi u iznosu od 5.000,00 kn, sudsku pristojbu na protutužbu i sudsku pristojbu na presudu, svaki u iznosu od 5.000,00 kn jer tuženik nije platio sudske pristojbe. Nadalje nije priznat priznat trošak sastava podneska od 12.04.2017. u iznosu od 500,00 kn i sastav podneska od 16.12.2017. u iznosu od 500,00 kn, jer isti nisu bili neophodni.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl.30.st.2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 i 94/14). Zatezne kamate od 1. srpnja 2015. do isplate temelje se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15).

U Zagrebu, 28. prosinca 2020. godine

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DN-a:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku