REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 713/2020-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. T., zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine‟ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 16. studenog 2020. broj Ik I-579/2020-11, u sjednici održanoj 23. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e:
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11-I) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., dalje: ZIKZ), uvjetno otpustio zatvorenika V. T. s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od dvije godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 5. rujna 2019. broj K-665/2019-12 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 13. studenog 2019. broj Kž-477/2019-4, zbog kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d stavku 1. ZIKZ-a te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 2. lipnja 2021.
I Kž 713/2020-4
Nadalje je određeno da će boravak zatvorenika po izlasku na slobodu biti u Republici Litvi, P. Na temelju članka 163. ZIKZ-a, naloženo je da se uvjetno otpušteni zatvorenik obvezan javiti Policijskoj upravi, Policijskoj postaji, odmah po izlasku s izdržavanja kazne.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske žalbu prihvati i rješenje preinači, odnosno ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.
Na temelju članka 44. stavka 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika ispunjene pretpostavke iz članka 59. KZ/11-I koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
Ocjenjujući za uvjetni otpust odlučne okolnosti, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da se zatvorenik nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od dvije godine, od koje je izdržao više od jedne godine i šest mjeseci, dakle, sada 3/4 izrečene mu kazne. Osim toga, u pojedinačnom programu izvršavanja kazne zatvora procijenjen je uspješnim, pridržava se odredaba Kućnog reda te je primjerenog odnosa prema službenicima i drugim zatvorenicima, a kaznu izdržava na poluotvorenom odjelu. Zatvorenik nije stegovno tretiran, počinjenje kaznenog djela nekritički priznaje te kaznu prihvaća. Protiv zatvorenika u Republici Hrvatskoj nije u tijeku drugi kazneni postupak, dok ovdje nije ni ranije kažnjavan. Istovremeno, zatvorenik je zadržao podršku majke s kojom kontaktira telefonom, pismima i video posjetima, a postpenalni prihvat mu je osiguran u Republici Litvi, čiji je državljanin i gdje mu se obitelj nalazi.
Dovodeći u vezu brojnost i značaj izloženih pozitivnih, za uvjetni otpust bitnih činjenica te imajući u vidu činjenicu da je zatvorenik ranije podnosio molbu za transfer u Republiku Latviju gdje bi se, za slučaj uvjetnog otpuštanja, vratio, tada, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, činjenica da je u Republici Litvi ranije osuđivan i da se protiv njega tamo vodi kazneni postupak (prema podacima u spisu Republika Litva izdala je protiv zatvorenika europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog postupka), ne predstavljaju odlučujuću okolnost kod ocjene osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust. Ovo osobito kada se ima u vidu da je do sada zatvorenik izdržao ¾ kazne na koju je osuđen, dok je sukladno zakonu mogućnost primjene instituta uvjetnog otpusta predviđena već nakon izdržavanja jedne polovine kazne.
Kod takvog stanja stvari, a osobito cijeneći ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, duljinu kazne na koju je osuđen, do sada izdržani dio kazne, kao i činjenicu da se radi o državljaninu Republike Latvije koji u toj državi ima postpenalni prihvat, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je kod zatvorenika V. T. svrha kažnjavanja u cijelosti ostvarena, čime su ispunjeni uvjeti da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora.
I Kž 713/2020-4
Slijedom izloženog, ranije izložene pozitivne činjenice na strani zatvorenika, svojim značajem pretežu u korist odluke o uvjetnom otpuštanju, zbog čega žalbenim navodima državnog odvjetnika nije s uspjehom osporena pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Posljedično tome, nije doveden u dvojbu ni zaključak prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju na zakonu osnovana. Ovo osobito kada se ima u vidu da je zatvorenik, koji u Republici Hrvatskoj nema drugih postupaka u tijeku, izdržao više od ¾ izrečene mu kazne.
Stoga, a kako žalbom državnog odvjetnika osnovanost pobijanog rješenja nije s uspjehom osporena niti su istim ostvarene povrede na koje ovaj sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. prosinca 2020.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v. r.
