1

                            Poslovni broj Gž R-576/2020-5

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-576/2020-5

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. G., iz I., OIB:…., zastupane po punomoćniku I. Ć., odvjetniku u I., protiv tužene R. H., Ministarstvo, OIB:…., zastupane po O. državnom odvjetništvu u S., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-322/2017 od 21. travnja 2020., na sjednici vijeća 11. travnja 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

             

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-322/2017 od 21. travnja 2020. u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i u sadržajno odbijajućem dijelu te točke u odnosu na isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak na iznos glavne tražbine od ukupno bruto 1.789,00 kn/ 237,44 eur [1], te u točki II. izreke.

 

II. Djelomično se usvaja žalba tužiteljice i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 1.789,00 kn/ 237,44 eur bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, te se sudi:

 

Nalaže se tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 1.789,00 kn/ 237,44 eur bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koje teku:

 

- na iznos od 23,62 kn/3,13 eur od 16.06.2013. do isplate,

- na iznos od 25,88 kn/3,43 eur od 16.08.2013. do isplate,

- na iznos od 46,60 kn/6,18 eur od 16.09.2013. do isplate,

- na iznos od 75,15 kn /9,97 eur od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 74,25 kn/9,85 eur od 16.11.2013. do isplate,

- na iznos od 83,53 kn/11,09 eur od 16.12.2013. do isplate,

- na iznos od 61,20 kn/8,12 eur od 16.01.2014. do isplate,

- na iznos od 38,34 kn/5,09 eur od 16.02.2014. do isplate,

- na iznos od 20,94 kn/2,78 eur od 16.03.2014. do isplate,

- na iznos od 84,96 kn/11,28 eur od 16.04.2014. do isplate,

- na iznos od 56,95 kn/7,56 eur od 16.05.2014. do isplate,

- na iznos od 52,25 kn/6,93 eur od 16.06.2014. do isplate,

- na iznos od 70,13 kn/9,31 eur od 16.07.2014. do isplate,

- na iznos od 30,97 kn/4,11 eur od 16.08.2014. do isplate,

- na iznos od 36,74 kn/4,88 eur od 16.09.2014. do isplate,

- na iznos od 58,74 kn/7,80 eur od 16.10.2014. do isplate,

- na iznos od 58,14 kn/7,72 eur od 16.11.2014. do isplate,

- na iznos od 74,95 kn/9,95 eur od 16.12.2014. do isplate,

- na iznos od 56,26 kn/7,47 eur od 16.01.2015. do isplate,

- na iznos od 23,13 kn/3,07 eur od 16.02.2015. do isplate,

- na iznos od 25,24 kn/3,35 eur od 16.03.2015. do isplate,

- na iznos od 36,14 kn/4,80 eur od 16.04.2015. do isplate,

- na iznos od 3,31 kn/0,44 eur od 16.05.2015. do isplate,

- na iznos od 45,29 kn/6,01 eur od 16.06.2015. do isplate,

- na iznos od 24,56 kn/3,26 eur od 16.07.2015. do isplate,

- na iznos od 63,71 kn/8,46 eur od 16.08.2015. do isplate,

- na iznos od 12,80 kn/1,70 eur od 16.09.2015. do isplate,

- na iznos od 50,97 kn/6,76 eur od 16.10.2015. do isplate,

- na iznos od 59,07 kn/7,84 eur od 16.11.2015. do isplate,

- na iznos od 63,77 kn/8,46 eur od 16.12.2015. do isplate,

- na iznos od 40,86 kn/5,42 eur od 16.01.2016. do isplate,

- na iznos od 40,08 kn/5,32 eur od 16.02.2016. do isplate,

- na iznos od 65,72 kn/8,72 eur od 16.03.2016. do isplate,

- na iznos od 67,33 kn/8,94 eur od 16.04.2016. do isplate,

- na iznos od 72,21 kn/9,58 eur od 16.05.2016. do isplate,

- na iznos od 23,94 kn/3,18 eur od 16.06.2016. do isplate,

- na iznos od 41,27 kn/5.48 eur od 16.07.2016. do isplate,

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od osam dana.

 

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici trošak u povodu žalbe u iznosu od 62,50 eur u roku od osam dana, dok se zahtjev tužiteljice za više zatražen iznos tog troška te zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška odbijaju kao neosnovani.

 

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 17.488,86 kn/2.321,17 eur (bruto) sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose pobliže navedenim u izreci, dok je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za više zatraženi iznos od 1.789,00 kn/237,44 eur i za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu od 17.488,86 kn/2.321,17 eur. Točkom II. izreke je naloženo tuženici nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.750,00 kn/2.488,55 eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv presude žalbu su podnijele obje parnične stranke.

 

2.1. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen njen zahtjev za isplatu bruto iznosa od 1.789,00 kn/237,44 eur sa zateznim kamatama u točki I. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana preinači preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovno suđenje.

2.2. Tuženica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude u dosuđujućem dijelu točke I. izreke i točke II. izreke zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda, predlaže da se žalba tuženice odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.

 

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu neplaćenih sati rada ostvarenih radom u turnusima, u vremenskom razdoblju od svibnja 2013. do kolovoza 2016. u ukupnom novčanom iznosu od 19.277,86 kn/ 2.558,61 eur bruto sa zateznim kamatama.

             

6. U postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica M. R., na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod P. I., da je tužiteljica u predmetnom razdoblju radila u turnusima (12-24-12-48 sati). Sporno je pitanje ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za jedan sat rada duži od punog radnog vremena po svakom turnusu.

 

              7. U postupku je na temelju iskaza svjedoka i tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila na graničnim prijelazima kao kontrolor prelaska državne granice, da je do listopada 2013. bila u obvezi dolaziti pola sata, a nakon toga 15 minuta prije početka redovnog radnog vremena u Policijsku postaju u I. gdje bi se izvršila tzv. otprema službe, a od kud bi se službenim vozilom prevozila na granični prijelaz do kojeg bi se vozila od 15 min do pola sata, ovisno o kojem prijelazu se radi, te da je nakon završetka smjene na prijelazu, na kojem bi ponekad ostajala do pola sata duže, bila u obvezi vratiti se službenim vozilom u policijsku postaju i razdužiti se i tek tada, nakon što bi prošlo u prosjeku pola sata od završetka radnog vremena na prijelazu, bila bi slobodna otići kući. Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica u naznačenom razdoblju radila duže od punog radnog vremena koje je u prosjeku dulje za jedan sat od formalno propisanog radnog vremena te je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim primjenom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne novine br. 89/12, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16, 123/16-dalje: KU) u visini utvrđenoj prema varijanti 2 nalaza i mišljenja financijskog vještaka D. C. uvećanjem osnovne plaće tužiteljice za dodatak u turnusu u ukupnom iznosu od 17.488,86 kn, dok je za više zatraženi iznos od 1.789,00 kn (do iznosa od 19.277,86 kn) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

 

              8. Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda nije zahvaćena ovim povredama postupka. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nije zahvaćena ni bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

9. Tuženica u žalbi neosnovano osporava pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda, utemeljenog na prihvaćanju suglasnih iskaza tužiteljice i svjedoka, da je tužiteljica u naznačenom razdoblju obavljala rad na način da je radila jedan sat duže od punog radnog vremena. Naime, protivno tvrdnjama u žalbi prema sadržaju iskaza svjedoka i tužiteljice, tužiteljica je imala obvezu javiti se prije početka smjene te se sa završetkom radnog vremena u policijsku postaju vraćala službenim vozilom. Osim toga, svjedoci su suglasno potvrdili i to da po završetku radnog vremena, nakon odrađene smjene, policijski službenici ne mogu napustiti granični prijelaz dok ne dođu djelatnici druge smjene kako bi napravili primopredaju pa se nakon toga službenim vozilom moraju vratiti do policijske postaje kako bi vozač vozila razdužio vozilo.

 

10. Slijedom iznesenog, proizlazi pravilnim zaključak suda prvog stupnja da sukladno odredbi čl. 44. st. 1. KU tužiteljica ima pravo na razliku plaće za rad koji je za jedan sat duži od formalno propisanog radnog vremena te da se vrijeme stvarno provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora vrednovati, odnosno honorirati tužiteljici po osnovi rada u turnusima.

 

11. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kod utvrđenja visine pripadajućeg iznosa, zaključujući u bitnom da se ista utvrđuje na temelju osnovne visine satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu, a ne na osnovu prosječne vrijednosti bruto satnice uključujući i dodatke na plaću, zbog čega je odbio zahtjev tužiteljice u preostalom iznosu od 1.789,00 kn. Naime, odredbom čl. 44. KU propisano je da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada u određenom postotku i to za rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i na Uskrs, rad u drugoj smjeni, dvokratni rad s prekidom te rad u turnusu, s time da se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Dakle, iz navedenog proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata prava na dodatke na plaću koji se ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pa tako tužiteljica ima pravo kod utvrđivanja visine plaće za redovno radno vrijeme kao i za odrađeni sat nakon formalnog radnog vremena u visini koja uključuje dodatke, odnosno izračun na bazi prosječne bruto satnice u koju su uračunati svi dodaci na plaću iskazani u obračunskim listama, a ne samo dodatak za rad u turnusu, kako je to navedeno u varijanti. Stoga je uvaženjem žalbe tužiteljice trebalo preinačiti taj odbijajući dio prvostupanjske presude te tužiteljici dosuditi daljnji zatraženi iznos sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom na to da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće, pa je u tom dijelu zahtjev tužiteljice pravilno sadržajno odbijen kao neosnovan.

 

12. S obzirom na ishod žalbenog postupka, tužiteljica je u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom za isplatu razlike plaće, osim u dijelu isplate zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, pa je pravilna odluka o parničnom trošku tužiteljice u primjeni čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15-dalje:Tarifa), koje utvrđenje žalbenim navodima tuženice nije dovedeno u pitanje.

 

              13. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

              14. Tužiteljici je u primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a te odredbi Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. - dalje Tarifa/23) odmjeren trošak u povodu žalbe u iznosu od 62,50 eur prema Tbr. 10. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife/23, dok je za više zatraženu nagradu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan, kao i zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženica nije uspjela u ovom stadiju postupka.

 

              15. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom odbijajućem dijelu točke I. izreke, u odnosu na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržane u dosuđenom iznosu od 17.488,86 kn, ostaje neizmijenjena.

 

 

 

U Rijeci 11. travnja 2024.

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović, v.r.