REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 139 P-2580/19-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Tihani Cišper u pravnoj stvari tužiteljice L. P., OIB: …, C., koju zastupa punomoćnica D. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik H. Lj., odvjetnik u O. d. L. i p. u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2020. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice D. P., odvjetnice u Z. i zamjenika punomoćnika tuženika J. D., odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 23. prosinca 2020.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 11.817,44 kune sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- 61,23 kuna od 1.9.2007. do isplate

- 60,52 kuna od 1.10.2007. do isplate

- 60,44 kuna od 1.11.2007. do isplate

- 61,04 kuna od 1.12.2007. do isplate

- 61,02 kuna od 1.1.2008. do isplate

- 61,74 kuna od 1.2.2008. do isplate

- 137,43 kuna od 1.3.2008. do isplate

- 139,00 kuna od 1.4.2008. do isplate

- 135,23 kuna od 1.5.2008. do isplate

- 134,59 kuna od 1.6.2008. do isplate

- 135,18 kuna od 1.7.2008. do isplate

- 133,02 kuna od 1.8.2008. do isplate

- 133,58 kuna od 1.9.2008. do isplate

- 133,86 kuna od 1.10.2008. do isplate

- 146,56 kuna od 1.11.2008. do isplate

- 138,80 kuna od 1.12.2008. do isplate

- 145,57 kuna od 1.1.2009. do isplate

- 148,80 kuna od 1.2.2009. do isplate

- 150,62 kuna od 1.3.2009. do isplate

- 147,93 kuna od 1.4.2009. do isplate

- 147,24 kuna od 1.5.2009. do isplate

- 145,27 kuna od 1.6.2009. do isplate

- 144,23 kuna od 1.7.2009. do isplate

- 144,13 kuna od 1.8.2009. do isplate

- 145,41 kuna od 1.9.2009. do isplate

- 143,21 kuna od 1.10.2009. do isplate

- 144,62 kuna od 1.11.2009. do isplate

- 149,05 kuna od 1.12.2009. do isplate -

149,95 kuna od 1.1.2010. do isplate - 151,86

kuna od 1.2.2010. do isplate - 151,86 kuna od

1.3.2010. do isplate - 153,46 kuna od 1.4.2010.

do isplate - 154,89 kuna od 1.5.2010. do isplate

- 154,89 kuna od 1.6.2010. do isplate -

158,46 kuna od 1.7.2010. do isplate - 163,81

kuna od 1.8.2010. do isplate - 165,31 kuna od

1.9.2010. do isplate

- 169,36 kuna od 1.10.2010. do isplate -

172,28 kuna od 1.11.2010. do isplate - 174,23

kuna od 1.12.2010. do isplate - 169,75 kuna od

1.1.2011. do isplate - 172,14 kuna od 1.2.2011.

do isplate - 174,02 kuna od 1.3.2011. do isplate

- 181,19 kuna od 1.4.2011. do isplate -

185,52 kuna od 1.5.2011. do isplate - 192,76

kuna od 1.6.2011. do isplate - 195,91 kuna od

1.7.2011. do isplate - 184,20 kuna od 1.8.2011.

do isplate - 183,38 kuna od 1.9.2011. do isplate

- 183,74 kuna od 1.10.2011. do isplate -

185,65 kuna od 1.11.2011. do isplate - 188,48

kuna od 1.12.2011. do isplate - 152,88 kuna od

1.1.2012. do isplate - 152,88 kuna od 1.2.2012.

do isplate - 186,84 kuna od 1.3.2012. do isplate

- 187,54 kuna od 1.4.2012. do isplate -

188,87 kuna od 1.5.2012. do isplate - 187,99

kuna od 1.6.2012. do isplate - 187,01 kuna od

1.7.2012. do isplate - 187,29 kuna od 1.8.2012.

do isplate - 186,70 kuna od 1.9.2012. do isplate

- 187,80 kuna od 1.10.2012. do isplate -

183,36 kuna od 1.11.2012. do isplate - 184,87

kuna od 1.12.2012. do isplate - 186,25 kuna od

1.1.2013. do isplate - 186,25 kuna od 1.2.2013.

do isplate - 186,25 kuna od 1.3.2013. do isplate

- 187,92 kuna od 1.4.2013. do isplate -

186,26 kuna od 1.5.2013. do isplate - 183,26

kuna od 1.6.2013. do isplate - 181,23 kuna od

1.7.2013. do isplate - 183,12 kuna od 1.8.2013.

do isplate - 184,23 kuna od 1.9.2013. do isplate

- 186,58 kuna od 1.10.2013. do isplate

- 185,64 kuna od 1.11.2013. do isplate i to od dospijeća do 31. prosinca 2007. prema stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96., 72/02. i 153/04.), od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu 9.175,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. prosinca 2020. do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine od nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

Tužiteljica u tužbi navodi da je, kao korisnica kredita, sklopila s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu broj … koji je solemniziran 28. rujna 2006.

kod Javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege pod brojem OU-652/06, a kojim je odobren i stavljen na raspolaganje iznos od 32.144,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na dan korištenja kredita. Člankom 6. Ugovora ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca s početnim anuitetom od 457,35 CHF. U članku 4. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužiteljica dužna tuženiku platiti redovnu kamatu koja je promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika, a ugovorena je početna kamatna stopa od 5,20%. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Predmetne odluke i pravna stajališta potvrđeni su i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. Navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede prava i interesa tužiteljice kao potrošača te u pogledu utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Budući je tuženik mijenjao kamatnu stopu i na temelju tako promijenjene kamatne stope obračunavao i naplaćivao povišene iznose anuiteta, tužiteljica smatra da joj pripada preplaćeni novčani iznos razlike između iznosa uplaćenih anuiteta nakon povišenja kamatne stope i anuiteta koje je doista bila dužna platiti po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20%. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku da joj isplati razliku više uplaćenih iznosa i to u ukupnom iznosu od 11.164,27 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje ne preplaćene mjesečne iznose teku od uplata pojedinih anuiteta kao i da joj tuženik nadoknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

Tužiteljica je podneskom od 1. rujna 2020. (stranica 72-75 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, precizirala tužbeni zahtjev na način da potražuje preplaćeni iznos s osnove promjenjive ugovorne kamatne stope u iznosu 11.817,44 kune sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da joj tuženik nadoknadi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti prvenstveno ističući prigovor neurednosti tužbe, jer tužba ne sadrži deklaratorni tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa tužiteljica nema pravni interes za podnošenje kondemnatornog zahtjeva. Tužiteljica se ne može pozivati na presudu iz kolektivnog postupka zaštite potrošača Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13, jer se njezin tužbeni zahtjev ne odnosi na naknadu štete, već na isplatu. Predmetni Ugovor o kreditu je solemniziran, ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i time predstavlja odraz stvarne volje ugovornih strana. Osim toga, tužiteljica je poslovno sposobna osoba koja niti jedan dio ponuđenog Ugovora nije izdvojila kao sporno i nije tražila razjašnjenja ugovornih obveza, već je svojom slobodnom voljom pristupila sklapanju Ugovora. Pogrešno tužiteljica tumači presudu u kolektivnom sporu na način da zaključuje da bi se radilo o fiksnoj kamatnoj stopi, jer sud nije dovodio u pitanje legitimno pravo da se u ugovorima o kreditu ugovara promjenjiva kamatna stopa. Tuženik tvrdi da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje mijenjati kamatnu stopu nije nepoštena, niti je obveza temeljem takve kamate neodrediva, a ugovorena kamata svakako nije viša od zakonom dozvoljene i mijenjana je sukladno tržišnim kriterijima i elementima čije oscilacije su izvan nadzora tuženika te je tužiteljica izričito pristala na klauzulu o promjeni kamatne stope. Kamatna stopa je mijenjana sukladno odgovarajućim regulatornim propisima Hrvatske narodne banke i usklađeno je s zahtjevima Zakona o potrošačkom kreditiranju. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve potraživane iznose s dospijećem unazad tri godine od podnošenja tužbe. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnih troškova.

Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (stranica 6-8 spisa), otplatnu tablicu s prikazom efektivne kamatne stope (stranica 9 spisa), plan otplate (stranica 10 spisa), pregled uplata (stranica 11-13 spisa), Opće uvjete poslovanja s građanima (stranica 31-35 spisa), Informaciju o načinu promjene kamatnih stopa po kreditima građana promjenjivih temeljem odluka nadležnih tijela Banke (stranica 36-39 spisa) i proveo je financijsko vještačenje po vještaku R. v. d.o.o. (stranica 61-65 spisa).

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.-dalje: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati razliku između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi i anuiteta koje je tuženik obračunavao prema promjenjivoj kamatnoj stopi, jer tužiteljica tvrdi da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi kojom je povrijeđeno njezino potrošačko pravo.

Na temelju priložene dokumentacije utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik 28. rujna 2006. sklopili Ugovor o kreditu u iznosu kunske protuvrijednosti od 32.144,35 CHF (stranica 6-9 spisa),

- da je ugovorena redovna godišnja kamata od 5,20% koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila (članak 4. ugovora),

- da je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 84 jednaka mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici (članak 6.2. Ugovora),

- da je namjena kredita kupnja vozila (članak 2.1. Ugovora),

- da je kredit otplaćen 14. siječnja 2013.

U odnosu nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P-1401/2012. kojom je utvrđeno da je tuženik (kao II. tuženik) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03.) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija ovdje tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu.

Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ove pravne stvari), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita (uključujući i tužiteljicu) sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa.

Sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan je za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate. U tom pravcu nije potrebno provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. Zakona o zaštiti potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate. Stoga nije bilo potrebe za saslušanje osobnog bankara V. S. i javnog bilježnika na okolnost pregovaranja o pojedinim odredbama Ugovora. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a. Stoga nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak, jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-3142/2018.-2 od 19. ožujka 2019.).

Neosnovan je prigovor zastare, jer je podnošenjem tužbe u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo do prekida zastare u smislu članka 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje ZOO). Potraživanje tužiteljice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a i tužiteljica je mogla od prvog naplaćenog anuiteta, u roku 5 godina, tražiti od tuženika povrat iznosa naplaćenog na temelju ništetne ugovorne obveze. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži isplatu za razdoblje od 1. rujna 2007. do otplate kredita 14. siječnja 2013. U odnosu na prvo (najstarije) potraživanje došlo je do prekida zastare 4. travnja 2012. i zastara u odnosu na preplaćenu kamatu iznova počinje teći 14. lipnja 2014. (zbog toga što je 13. lipnja 2014. donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13 kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, a koja odluka obvezuje sud u ovom sporu). Člankom 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Tužiteljica je tužbu podnijela 9. svibnja 2019. iz čega slijedi da prigovor zastare nije osnovan (pravni stav zauzet u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi. Odnosno, sukladno članku 323. ZOO-a. tuženik je dužan vratiti tužiteljici sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to zbog obračunate promjenjive redovne kamatne stope.

Okolnost što tužiteljica nije postavila deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu odlučne za predmet ovog spora, jer o ništetnosti sud odlučuje kao o prethodnom pitanju i to pozivajući se na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je ovakva tužba neuredna i nepodobna za raspravljanje zbog nedostatka postavljanja deklaratornog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti.

Radi utvrđenja visine preplaćenih iznosa sud je proveo financijsko vještačenje po R. v. d.o.o. Vještak je u nalazu i mišljenju naveo da razlika u isplatama mjesečnih anuiteta koje je platila tužiteljica u odnosu na mjesečne anuitete da kamatna stopa nije bila promjenjiva za utuženo razdoblje iznosi 2.155,44 CHF, odnosno 11.817,44 kune.

Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik prigovara da se nalaz i mišljenje bazira na pogrešnoj premisi da je između stranaka ugovorena fiksna kamatna stopa, pa se na temelju takvog nalaza kao dokaza ne može prihvatiti tužbeni zahtjev i da vještak treba dopuniti vještačenje tako da utvrdi kolika bi bila realna kamatna stopa, odnosno povećanje kamatne stope i da pri tome uzme u obzir kretanje parametara za određivanje kamatne stope. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a. Prigovori koje iznosi tuženik su pravne naravi o kojima je sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja. Stoga takvi prigovori tuženika ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer je vještak nalaz i mišljenje izradio u skladu sa zadatkom suda te je odbijen prijedlog tuženika da se provede dopunsko financijsko vještačenje kao nepotrebno.

Slijedom navedenog, sud je tužiteljici dosudio preplaćenu kamatu u mjesečnim iznosima kako je to tužiteljica precizirala sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a u ukupnom iznosu od 11.817,44 kune. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužiteljici pripadaju zakonske zatezne sukladno članku 1115. ZOO-a i to od kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka te točke 6. Ugovora o kreditu. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom zahtjevu, zbog čega tužiteljici pripada trošak u cijelosti. Priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastava podneska od 8.7.2019. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na pripremnom ročištu 16.7.2019. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 1.9.2019. (Tbr. 8/1-100 bodova), zastupanja na ročištu 3.12.2020. (Tbr. 9/1-100 bodova) i pristup ročištu za objavu presude (Tbr. 9/3-50 bodova), što iznosi 550 bodova. Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a trošak iznosi 6.875,00 kuna. Također joj je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu 1.500,00 kuna, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 400,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu 400,00 kuna pa ukupno dosuđen trošak iznosi 9.175,00 kuna.

Na dosuđeni trošak tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO/05 tekuće od presuđenja do isplate.

Tužiteljici, sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a, nije priznat trošak sastava podneska od 13. svibnja 2019. i 6. kolovoza 2019., jer ovi podnesci nisu bili potrebni radi raspravljanja i donošenja sudske odluke.

Zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova je odbijen budući je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom.

Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 23. prosinca 2020.

Sutkinja

Tihana Cišper

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 od objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po pun.