Poslovni broj P-1983/19-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola, po sutkinji toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. J. iz P., T. …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. B. V., odvjetnica iz P., protiv tuženika G. P.-P., F. …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika 11. studenog 2020., na ročištu za objavu presude održanom 23. prosinca 2020. objavio i

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Ovrha Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno, posl.br. Ovr- … temeljem zahtjeva za naplatu podnesenog od strane G. P. dana 14. listopada 2019. radi naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. C. posl.br. Ovrv-… od …. proglašava se nedopuštenom.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.800,00 kn roku od 15 dana“

Obrazloženje

Tužitelj je 27. prosinca 2019. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi kako je zaključkom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna Služba u Rovinju-Rovigno, posl.br. Ovr-… ovršenik, ovdje tužitelj, upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja, ovdje tuženika G. P.-P., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U tužbi navodi da je 17. listopada 2019. FINA zaprimila zahtjev za naplatu ovrhovoditelja G. P. kojim se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine s računa ovršenika temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. C. posl.br. Ovrv-… od …. Radi se o potraživanju ovrhovoditelja, ovdje tuženika, u iznosu od 55.009,63 kn na ime glavnice s pripadajućim kamatama na pojedinačne iznose od 1.146,52 kn. Kako je vidljivo iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. C. prijedlog za ovrhu je podnesen 21. studenog 2008., a rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno i ovršno 20. lipnja 2009., dok je zahtjev za naplatu podnesen 14. listopada 2019. Dakle, od dana pravomoćnosti isprave koja je temelj zahtjeva za izravnu naplatu proteklo je više od 10 godina. Tužitelj smatra da je potraživanje ovrhovoditelja zastarjelo zbog proteka roka od 10 godina (čl. 233. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Zbog navedenog tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se ovrha proglašava nedopuštenom.

Tuženik se u pisanom odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da ga je nakon što je predmetno rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-… postalo pravomoćno i ovršno, 25. kolovoza 2009., dostavio na provedbu tadašnjem poslodavcu tužitelja L. d.o.o. sve sukladno čl. 152. tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine" 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08). Dakle tuženik da je postupio po predmetnom rješenju na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. C. te se predmetno rješenje još uvijek nalazi na naplati kod poslodavca L. d.o.o. koji nikada nije obavijestio tužitelja o eventualnoj nemogućnosti izvršenja predmetnog rješenja. Zbog navedenog smatra kako je razvidno da u trenutku podnošenja zahtjeva za naplatu FINA-i tražbina nije bila u zastari budući da je tuženik dostavom rješenja na provedbu poslodavcu prekinuo zastaru te od tog dana, cijelo vrijeme dok traje naplata, zastara ne teče. Stoga predlaže obijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spis Ovr-… javnog bilježnika A. C., pročitao zahtjev za naplatu list 10 spisa, zaključak Ovr-…, presliku prijedloga za ovrhu (list 12-14 spisa), karticu dužnika (list 16 spisa), dopis od 25. kolovoza 2009. (list 24 spisa), dostavnicu (list 25 spisa), potvrdu HZMO-a (list 33 spisa), ugovor o radu na određeno vrijeme (list 34 spisa) te elektronički zapis HZMO-a (list 36-40 spisa).

Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

Među strankama nije sporno da je Javni bilježnik A. C. pod posl. brojem

Ovrv-… na prijedlog tuženika izdala rješenje o ovrsi 24. studenog 2008., a nije sporna niti činjenica da je tuženik to rješenje dostavio poduzeću L. d.o.o. Z., 2. rujna 2009., radi provedbe na plaći tužitelja.

Među strankama je sporno je li nastupila zastara potraživanja tuženika.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ovrha temeljem zahtjeva tuženika, a radi naplate novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. C. posl. br. Ovrv-… od ... nedopuštena.

Iz elektroničkog zapisa HZMO-a o radnom stažu tužitelja sa str. 36-40 spisa utvrđeno je da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca L. d.o.o. Z. od 3. srpnja 2009. do 31. kolovoza 2009. te da se nakon toga 25. travnja 2013. zaposlio kod poslodavca A. H. G. d.d. Dakle u trenutku dostave predmetnog rješenja o ovrsi na provedbu poslodavcu L. d.o.o. Z. dana 2. rujna 2009. (preslika dostavnice str. 25 spisa) tužitelj više nije bio zaposlenik tog poduzeća.

Činjenica da je tužitelj 14. rujna 2009. dobrovoljno djelomično podmirio predmetnu tražbinu uplatom iznosa od 726,00 kn ne dovodi tuženika u pravno povoljniju poziciju.

Čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 25/11 i 78/15; dalje ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugom nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Naime, pravomoćno rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave koje donosi javni bilježnik smatra se javnobilježničkim aktom te stoga njime utvrđena tražbina zastarijeva za deset godina.

Obzirom na utvrđenu činjenicu da je tužitelj zadnju uplatu izvršio dobrovoljno 14. rujna 2009., a da je od tada do dostave predmetnog rješenja o ovrsi FINA dana 17. listopada 2019. proteklo više od deset godina, sud je utvrdio da je potraživanje tuženika zastarjelo.

Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Nije dovoljno dostaviti rješenje na provedbu poslodavcu dužnika i potom ne poduzimati nikakve radnje za naplatu tražbine posebno ako se ima na umu nesporna činjenica da od 14. rujna 2009. do 17. listopada 2019. nije bilo nikakvih uplata. Tuženik je taj koji je radi naplate svog potraživanja trebao aktivno sudjelovati i provjeriti zbog čega poslodavac ne postupa po rješenju o ovrsi, tada bi pravovremeno utvrdio da ovaj to nije niti bio dužan činiti jer je radni odnos tužitelja kod tog poslodavca prestao 31. kolovoza 2009., dakle prije no što je poslodavac zaprimio rješenje o ovrsi na provedbu. Kako je razvidno iz elektroničkog zapisa HZMO-a o radnom stažu tužitelja, on se nakon toga zapošljavao i to se potraživanje tuženika moglo naplatiti dostavom rješenja o ovrsi na provedbu novom poslodavcu tužitelja. Obzirom na propisani zastarni rok od deset godina i činjenicu da je on protekao računajući od posljednje uplate tužitelja 14. rujna 2009. do dostave rješenja o ovrsi FINA-i radi prisilne provedbe na novčanim sredstvima tužitelja dana 17. listopada 2019., sud je utvrdio da tuženik svoju tražbinu više ne može prisilno naplatiti od tužitelja. Tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je osnovanim na temelju čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima te je stoga odlučeno kao u izreci ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku budući je tužitelj uspio u ovoj parnici tuženik mu je dužan naknaditi parnični trošak. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to za slijedeće radnje: sastav tužbe Tbr. 7/1 100 bodova, zastupanje na ročištu 6. listopada 2020, 30. listopada 2020. i 11. studenog 2020. Tbr. 9/1 (3x100 bodova) ukupno 400 bodova uvećano za vrijednost boda i PDV-a iznosi 5.000,00 kn. Osim navedenog tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu 400,00 kn i presudu 400,00 kn odnosno ukupno 800,00. Sveukupni trošak tužitelja kojeg je dužan naknaditi tuženik stoga iznosi 5.800,00 kn.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Puli 23. prosinca 2020.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku