1

 

Poslovni broj 13 P-162/2023-30

 

 

 

   U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

              Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz G. K., OIB: … kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z.,  protiv tužene Općine Perušić sa sjedištem u Perušiću, Trg popa Marka Mesića 2, OIB: 29305655567 koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u R., , radi ispravka, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 8. ožujka 2024. i nakon objave dana 11. travnja 2024.

 

                                                                         p r e s u d i o   j e :

 

              I. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Gospiću da izvrši brisanje upisa prava vlasništva provedenog na kčbr. 7020 upisanoj u zk. ul. broj 2496 k.o. K. u korist Općine Perušić, Trg popa Marka Mesića 2, OIB: 29305600567 u 1/1 dijela uz istovremeni upis prava vlasništva J. K. iz G. K.,  OIB: … u 1/1 dijela.

 

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Gospiću da izvrši brisanje upisa prava vlasništva provedenog na kčbr. 7023 upisanoj u zk. ul. broj 2497 k.o. K. u korist Općine Perušić, Trg Popa Marka Mesića 2, OIB: 29305600567 u 1/1 dijela uz istovremeni upis prava vlasništva J. K. iz G. K., G. K. , OIB: … u 1/1 dijela.

 

III. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Gospiću da izvrši brisanje upisa prava vlasništva provedenog na kčbr. 7732 upisanoj u zk. ul. broj 2498 k.o. K. u korist Općine Perušić, Trg popa Marka Mesića 2, OIB: 29305600567 u 1/1 dijela uz istovremeni upis prava vlasništva J. K. iz G. K.,  OIB: … u 1/1 dijela.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.557,67 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

 

                                                                         Obrazloženje

 

1. U tužbi od 16. lipnja 2023. tužitelj je naveo da je rješenjem Općinskog suda u Gospiću poslovni broj Z-1020/2023 od 16. svibnja 2023. odbijen njegov prigovor

postojećim upisima provedenim u postupku osnivanja zemljišne knjige za katastarsku općinu K. na nekretninama oznake kčbr. 7020, 7023 i 7723 k.o. K. te je upućen da u roku od 30 dana podnese tužbu za ispravak. Tužitelj osporava vlasništvo tuženika na predmetnim nekretninama u cijelosti i tvrdi da su on i njegovi prednici u dugogodišnjem i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina. Ističe da za navedene nekretnine nije bilo nikakvih zemljišnoknjižnih podataka te da je upis prava vlasništva tuženika proveden samo na temelju prijedloga tuženika, ali bez ikakvog dokaza o pravu vlasništva. Tužitelj napominje da je u postupku katastarske izmjere koji je prethodio i bio temelj za provedbu zemljišnoknjižnih upisa bio naveden kao jedini posjednik nekretnina, a time posljedično i vlasnik nekretnina. Nadalje, uvidom u katastarski plan, jasno je vidljivo da čestica oznake kčbr. 7023 predstavlja jednu cjelinu sa česticom oznake kčbr. 7025 (u vlasništvu tužitelja u cijelosti) dok kčbr. 7020 predstavlja jednu cjelinu sa česticom oznake kčbr. 7022 (u vlasništvu tužitelja u cijelosti) i da između predmetnih nekretnina prolazi cesta. Budući da predmetne nekretnine tužitelj osobno i putem svojih prednika koriste dugi niz godina bez prigovora trećih osoba, predlaže da sud donese presudu kao u izreci i obveže tuženika da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

             

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio istaknutom tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Smatra da posjed tužitelja nije kvalificiran i da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Smatra da činjenica što između nekretnina u vlasništvu tužitelja i tuženika stoji ''samo cesta'' pa da bi stoga de facto i de iure nekretnina u vlasništvu tuženika trebala prijeći u vlasništvo tužitelja jer bi tako činila cjelinu predstavlja neživotnu i nelogičnu tvrdnju bez uporišta u bilo kakvoj pravnoj normi. Upravo suprotno, činjenica da između nekretnina stoji nerazvrstana cesta u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ovdje tuženika, nesporno znači da nekretnine nikako ne mogu biti cjelina u vlasništvu tužitelja budući da ''cesta'' predstavlja prirodnu granicu između tih nekretnina. K tome, jedinica lokalne samouprave sukladno pozitivnim propisima dužna je redovno održavati prometnice što dostatno govori o izvršavanju posjedovnih čini od strane tuženika na nekretnini u njegovu vlasništvu i time nemogućnosti objedinjavanja tj. postizanja cjeline od strane tužitelja. Obzirom na navedeno predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan uz obvezu tužitelja da nadoknadi tuženiku prouzročene parnične troškove.

 

              3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokazni postupak tijekom kojeg je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu i to izvadaka iz zemljišne knjige, identifikacije predmetnih nekretnina Područnog ureda za katastar G. i povijest promjena na katastarskim česticama. Izvršen je uvid u spis Područnog ureda za katastar G. KLASA: 932-04/19-01/02031, URBROJ: 541-18-01/3-21-1 (list 39-50 spisa). Proveden je očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina od strane sudskog vještaka geodetske struke te dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka N. F., J. F. i M. M.. Izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj Z-1020/2023.

 

              4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se Zemljišnoknjižnom odjelu u Gospiću naloži brisanje upisa prava vlasništva nekretninama kčbr. 7020, 7023 i 7732 k.o. K.  provedenog u korist Općine Perušić uz istodobni upis prava vlasništva navedenih nekretnina na ime i korist tužitelja. Dakle, radi se o tužbi za ispravak iz članka 197 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 - dalje: ZZK) koji se prema odredbi članka 241 stavka 1 Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19) primjenjuje u konkretnom slučaju. Radi se o tužbi koja je jedino pravno sredstvo koju osobe koje se smatraju oštećene upisima provedenim temeljem odluke donesene na raspravi za ispravak jer se protiv odluka suda donesenih na raspravi za ispravak ne može uložiti žalba (članak 194 stavak 3 ZZK). Ovlaštenje za podnošenje takve tužbe imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Budući da je tužitelj u zemljišnoknjižnom postupku poslovni broj Z-1020/2023 tvrdio da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekao dosjelošću to u konkretnom slučaju znači da je u ovom parničnom postupku potrebno ispitati jesu li ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama temeljem dosjelosti.

 

5. U postupku su utvrđene sljedeće nesporne činjenice:

 

              - da su nekretnine oznake kčbr. 7020, 7023 i 7732 k.o. Kosinj u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo tužene Općine Perušić u cijelosti;

 

              - da kčbr. 1386 k.o. G. K. u staroj izmjeri odgovara dijelovima katastarskih čestica 7012, 7020, 7021, 7023, 7446, 7701, 7724, 7730 i 7732 k.o. K. u novoj izmjeri;

 

              - da je osnivanjem knjižnog dijela operata za k.o. G. K. 1954. godine čestica 1386 upisana kao društveno vlasništvo, ; da se 1974. godine Sporazumom o podjeli imovine, prava i obveza bivšeg Narodnog odbora Općine Perušić mijenja upis na ime Općine Perušić;

 

- da je u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku kod ovog suda u predmetu poslovni broj Z-1020/2023 tužitelj kao predlagatelj podnio prigovor postojećim upisima u zemljišnoj knjizi i prijavu prijedloga za upis u zemljišnoknjižnim ulošcima broj 2496, 2497 i 2498 k.o. K. u kojem je naveo da predloženo stanje u navedenim ulošcima ne odgovara stvarnom stanju budući da su on i njegovi prednici u nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od 70 godina i nitko od uknjiženih vlasnika nije koristio predmetne nekretnine niti zahtijevao bilo kakvo pravo na istima sve dok nije pokrenut postupak osnivanja zemljišne knjige za katastarsku općinu K.; da je uvidom u katastarski plan jasno vidljivo da kčbr. 7023 predstavlja jednu cjelinu s kčbr. 7025 dok kčbr. 7020 predstavlja jednu cjelinu sa kčbr. 7022 k.o. K.; da je rješenjem zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-1020/2023 od 16. svibnja 2023. godine odbijen prigovor predlagatelja, ovdje tužitelja od 14. veljače 2023. kao neosnovan te je isti upućen da svoje pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak; 

 

              - da je na licu mjesta sudski vještak geodetske struke utvrdio da se na predmetne nekretnine dolazi s asfaltnog puta u selu P. na zemljani put na kčbr. 7012 kojim se dolazi do starog imanja koje je od asfaltnog puta udaljeno cca 150 metara; da se ispod zemljanog puta nalaze sporne nekretnine koje je tužitelj pokazao na licu mjesta počevši od kčbr. 7023 koja se nalazi u suhozidu, zatim u smjeru asfaltnog puta susjedovu kčbr. 7021, potom suhozid na dijelu kčbr. 7020 (koji je na snimci s Geoportala prikazan od točke 8 do točke 14), zatim nekretninu susjeda kčbr. 7724 koja je definirana i podzidom, zatim suhozid na dijelu kčbr. 7732 (koji je na snimci s Geoportala prikazan od točke 17 do točke 21), zatim u smjeru asfaltnog puta pokazuje kčbr. 7732 na čijem kraju ne postoji suhozid (točka 18 na skici definira parcelu); da sve tri čestice imaju međašne oznake - suhozide; da se na česticama nalazi stari zapušteni voćnjak šljiva, jabuka i krušaka te samonikle drenjine; da je zbog postojećih međa, starih plotova ii suhozida na licu mjesta vidljivo da su se sve tri čestice uživale i koristile; da je tužitelj sa sigurnošću pokazao granice predmetnih nekretnine koje je potvrdio susjed koji međaši s njim na kčbr. 7021 i 7724 k.o. K.; da je na skici tzv. preklopa stare i nove izmjere za predmetne čestice 7023, 7020 i 7732 vidljivo da su nastale od dijela stare kčbr. 1386 k.o. G. K.; da kčbr. 7023 i 7025 te kčbr. 7020 i 7022 sve k.o. K. ne čine jedinstvenu cjelinu jer ih dijeli zemljani put, ali su kčbr. 7023 i 7025 jedna ispod druge kao i kčbr. 7022 u odnosu na kčbr. 7020; objekti su na kčbr. 7025 i 7022, a sporne kčbr. 7023 i 7020 su ispod puta tzv. K.;

 

              - iz iskaza svjedoka N. F. starog 70 god. da su predmetne nekretnine bile u posjedu R. P. koja je iste koristila zajedno sa svojom obitelji unatrag 150 godina na način da je tu sadila vrt, a tu je bio i voćnjak; da je bio dijete dok je R. koristila predmetne nekretnine i da je ona već tada bila starija žena; da se tužitelj oženio s M. iz R. kuće, ali da se ne sjeća je li M. bila R. kćerka ili netko drugi, ali da su sigurno bile u rodu; da je R. živjela u susjednoj kući na kućnom broju 150, a on na kućnom broju 149; da je R. umrla prije više od 30 godina; da je nakon ženidbe tužitelj koristio predmetne nekretnine zajedno s R.; da su oboje sadili voćke na prijeporu; da nikada nisu smetani u posjedu; da je od starijih žena u selu čuo da su ove nekretnine u posjedu R. sigurno 150 godina; da su suhozidi na nekretninama već postojali dok je on bio dijete, ali ne zna tko ih je gradio; da tužitelju nitko nije osporavao pravo na posjed; da tuženik Općina Perušić nikada nije bila u posjedu predmetnih nekretnina; da tužitelj i dalje koristi predmetne nekretnine na način da ih čisti i kosi; da na tim nekretninama nekada rodi voće koje pobere tužitelj;

 

              - iz iskaza svjedoka J. F. starog 61 god. da je predmetne nekretnine prije posjedovala R. P. koje se sjeća još kao dijete; da je ovdje rođen te da je R. već tada bila starije životne dobi; da je R. umrla kad je on imao 8 ili 9 godina; da je R. na predmetnim nekretninama sadila voćke i kosila jer su tu bili pašnjaci; da je nakon R. smrti posjed nastavio tužitelj koji je uzdržavao R. i pomagao joj; da se tužitelj oženio iz R. kuće za M. K.; da je tužitelj predmetne nekretnine obrađivao na isti način kao i R.; da su suhozide vjerojatno napravili oni; da nikada nije čuo da su R. i tužitelj smetani u posjedu; da tužitelj živi u kući koja je udaljena oko 1 km od predmetnih nekretnina, a kuća u kojoj je živio s R. je na kbr. 150; da su predmetne nekretnine u posjedu tužitelja i R. više od 150 godina; da nikada nije čuo da je netko od strane Općine Perušić dolazio i polagao pravo na ove čestice; da je voćke na prijeporu sadio tužitelj, a prije njega R.; 

 

              - iz iskaza svjedoka M. M. starog 66 god. da tužitelja poznaje od rođenja i da zna da se oženio iz kuće na kbr. 150 za M. P.; da je Manda živjela s tetkom R. P.; da su živjele same i da je R. posjedovala puno nekretnina, između ostalih i predmetne nekretnine; da su na tim nekretninama bili voćnjaci i pašnjaci i da je tu R. čuvala ovce; da je R. rođena oko 1900. godine, a to zna jer je bila starija od njegove bake koja je rođena 1906. godine; da R. nije imala svoje djece; da je umrla 1974. ili 1975. godine u dobi od 74 ili 75 godina; da je R. naslijedila M. koja je nastavila posjedovati predmetne nekretnine na način da je održavala voćnjake i orala; da je R. bila živa kada se tužitelj oženio s M.; da nikada nije čuo da je R., M. i tužitelja netko smetao u posjedu niti da je Općina polagala pravo na ove nekretnine; da je predmetne nekretnine prije R. posjedovao njezin suprug I. koji je poginuo u Drugom svjetskom ratu; da mu je to ispričala R.; da s R. nije razgovarao o tome je li I. ove nekretnine naslijedio ili ih je kupio iako je siguran da ih je naslijedio od svojih roditelja jer se ovdje posjed prenosio s generacije na generaciju; da su predmetne nekretnine u posjedu tužitelja i R. najmanje 150  godina, a to zna po svom pradjedu koji je isto toliko posjedovao svoje nekretnine, a moguće i duže; da su zemljani put radili njihovi pradjedovi; da su mu majka i baka ispričale da je put postojao još dok je bio živ njegov pradjed koji bi sada imao 163 godine; da je siguran da su ove nekretnine posjedovali i njihovi šukundjedovi;

 

              - iz iskaza tužitelja da se s M. P. oženio 1960. godine; da je ona tada živjela na kbr. 150 s tetkom R. P.; da je R. imala muža Ivana, da nisu imali djece; da je I. je poginuo u ratu, a R. je umrla 1975. u dobi od više od 70 godina; da je R. poznavao i prije nego se oženio; da zna što je posjedovala od zemlje zato što je i sam posjedovao tu zemlju; da je R. sama radila na tim nekretninama dok je mogla, da je imala jednu kravu i ovce, a kasnije su brigu o njima preuzeli on i njegova supruga M.; da je R. na predmetnim nekretninama brala voće kad bi rodilo, da je od šljiva pekla rakiju i da je imala i vrt; da su suhozidi na predmetnim nekretninama već postojali kad se on oženio i da su tu sigurno već 200 godina; da je iza R. provedena ostavinska rasprava te je njezinom nasljednicom proglašena njegova supruga M.; da ih nitko nikada nije smetao u posjedu kao niti R.; da od strane Općine Perušić ovdje nitko nikada nije dolazio niti su ih tražili predaju nekretnina u posjed; da predmetne nekretnine nisu bile u društvenom vlasništvu; da i danas posjeduje predmetne nekretnine na način da ih održava, a voće pobere zajedno s djecom s time da zadnjih godina voćke rijetko rađaju; da je njegova supruga M. umrla 2019. te je on proglašen njezinim nasljednikom; da su predmetne nekretnine u posjedu njegovih prednika najmanje 100 godina; da je nastavio posjed svih nekretnina koje je do svoje smrti posjedovala R.; da mu od strane Općine nitko nije osporavao pravo vlasništva.

 

              6. Analizom provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

7. Odredba članka 388 stavka 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nesporno proizlazi kako se u konkretnom slučaju radi o dugogodišnjem, isključivom i neprekinutom posjedu tužitelja i ranije njegovih prednika i to supruge M. i ranije njezine pravne prednice R. P. te njezinog supruga I. koji su predmetne nekretnine aktivno obrađivali za potrebe vrta te kosili i na njima napasali stoku i brali voćke. Isključeno je da bi treće osobe ikada bile u posjedu ovih nekretnina uz tužitelja i njegove prednike pa tako i tuženik Općina Perušić.

 

9. Kako bi se vlasništvo steklo dosjelošću, mora između ostaloga biti ispunjena pretpostavka poštenja posjeda i to kako po odredbama članka 159 ZVDSP koji je na snazi u vrijeme podnošenja tužbe tako i prema odredbama članka 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, dalje: ZOVO) koji se primjenjivao od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine, te prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460) koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, broj 73/91) do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO.

 

10. Dakle, kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u vezi s tim i relevantne činjenice, treba cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi (pravna pravila bivšeg OGZ i ZOVO) s time da je nužna pretpostavka za dosjedanje prema svim navedenim zakonskim izvorima uvijek pošten posjed kao i potrebno vrijeme posjedovanja.

 

11. Prema odredbama članka 159 i članka 160 ZVDSP pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa su samostalni posjed nekretnine koja se stječe potrebnom kvalitetom, dakle, posjed mora biti barem pošten te je propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda ovisno o tome je li posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja; posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja; posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18 ZVDSP).

12. Prema odredbi članka 29 ZOVO koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29 ZOVO koja nije dopuštala sjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu.

 

13. ZVDSP-om koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine odredbom članka 388 stavka 4 bilo je propisano da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom od 17. studenog 1991. (Narodne novine broj 137/99) ukinuo navedenu odredbu članka 388 stavka 4 ZVDSP. Kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama ZVDSP (Narodne novine broj 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. i to odredbom članka 2 propisano je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Odredbom članka 388 stavka 3 ZVDSP propisano je da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2 ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu. Naime, za redovnu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu tada važeće odredbe članka 28 stavka 2 ZOVO potreban je savjestan i zakonit posjed i protek vremena od 10 godina neprekidnog posjedovanja, dok je za izvanrednu dosjelost u smislu odredbe članka 28 stavka 4 ZOVO potreban savjestan posjed i protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja. Prema ZOVO nije bilo razlike u stjecanju prava vlasništva dosjelošću redovnom odnosno izvanrednom dosjelošću na nekretninama koje su u društvenom vlasništvu.

 

14. Republika Hrvatska kao potpisnica Konvencije o zaštiti ljudskih prava i kao članica Europske unije dužna je primjenjivati europsko pravo, a time i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i protokole koji su sastavni dio Konvencije. Isto tako Republika Hrvatska dužna je primjenjivati odluke Europskog suda za ljudska prava koji je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji se tiču stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. Naime, u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. i Jakeljić protiv Republike Hrvatske iz 2016., sud je u ovakvoj pravnoj situaciji, stao na stajalištu da ukoliko treće osobe ne polažu pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, a u konkretnom slučaju takvih osoba osim tužitelja nema, tada tužitelj ne može snositi posljedice koje su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu članka 388 stavka 4 ZVDSP koja je do odluke tog suda 17. studenog 1999. omogućavala stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu protekom rokova i uz dokazivanje kvaliteta i kontinuiteta posjedovanja. Obzirom da se tužitelj i preko svojih prednika, u smislu rokova iz članka 159 stavka 4 ZVDSP-a i uz primjenu članka 160 stavaka 1 i 2 ZVDSP već nalazio u posjedu predmetnih nekretnina više od 40 godina, a najmanje 100 godina, to je u konkretnom slučaju valjalo primijeniti pravno shvaćanje Europskog suda za zaštitu ljudskih prava iz predmeta Trgo (zahtjev broj 35298/04) slijedom čega se može zaključiti da je tužitelj temeljem odredbe članka 388 stavka 4 ZVDSP postao vlasnik predmetnih nekretnina temeljem zakona, cijeneći činjenicu da su cijelo to vrijeme i ranije predmetne nekretnine bile u samostalnom, neprekidnom i isključivom posjedu tužitelja i njegovih prednika.

 

15. Dakle, u vrijeme dosjedanja je uračunato vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetnih nekretnina, a sukladno članku 388 ZVDSP i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženom u odlukama Trgo (Zahtjev broj 35298/04) i Jakeljić (Zahtjev broj 22768/12) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991. Ovakav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.).

 

16. Polazeći od naprijed navedenih odredbi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću te imajući u vidu da su prednici tužitelja i on sam u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina sigurno više od 100 godina dok tuženik nije dokazao nepoštenje na strani tužitelja odnosno njihovih prednika, tj. da bi ovi kao faktični posjednici na terenu posumnjali da im ove nekretnine ne pripadaju, ovo stoga jer nisu bili smetani niti im je itko branio posjedovanje, dapače smatrani su starosjediocima, primjenjujući odredbu članka 388 ZVDSP ovaj sud zaključuje da je tužitelj na navedenim nekretninama stekao vlasništvo dosjelošću koje se stječe kada se ispune zakonske pretpostavke čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno pa je slijedom toga valjalo udovoljiti tužbenom zahtjevu u cijelosti.

 

              17. Budući da je tužitelj uspio u parnici, tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnične troškove temeljem članka 154 stavka 1 i članka 155 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) pa su tako tužitelju priznati opravdani troškovi za zastupanje putem kvalificiranog punomoćnika - odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) prema označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.500,00 EUR (list 22 spisa) i to za sastav tužbe 100 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 7 t. 1 Tarife), za zastupanje na pripremnom ročištu održanom 19. listopada 2023. godine 50 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 125,00 EUR (Tbr. 9 t. 2. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom na licu mjesta 4. prosinca 2023. godine 100 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. i 7 Tarife), trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 649,48 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 8. ožujka 2024. godine 100 bodova uz pripadajući PDV od 25% što iznosi 250,00 EUR (Tbr. 9 t. 1. Tarife), trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,55 EUR dakle, sveukupno u iznosu od 1.557,67 EUR.

 

              18. Tužitelju nije priznat trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice i stvarni troškovi koje je punomoćnik imao za vrijeme izbivanja iz pisarnice radi zastupanja tužitelja na očevidu održanom 4. prosinca 2023. sukladno Tbr. 39 i Tbr. 49. Tarife. Naime, nije svrsishodno da druga stranka plaća povećane troškove dolaska odvjetnika koji nema sjedište ureda u mjestu sjedišta suda. Pravo je svake stranke da bira svog punomoćnika, ali u tom slučaju putni troškovi punomoćnika i izostanak iz pisarnice nisu svrsishodni troškovi koje bi morala platiti druga stranka ako izgubi spor (trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodila parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika u mjestu parničnog suda - Odluka Vrhovnog suda RH broj Rev 61/94 od 19. travnja 1994. i broj Gzz 2/94 od 23. veljače 1994.).

 

              19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

                                               U Gospiću, 11. travnja 2024.

                                                                                                            Sudac:

 

                                                                                                                             Mirjana Kosanović , v.r.  

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za  objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog  prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

 

Dna:

1. M. M., odvjetnik u Z., 
2. M. M.2, odvjetnik u R.,