REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 524/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnog R. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. studenog 2020. broj Kvm-56/2020-6 (K- 19/2020), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice i prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici održanoj 21. prosinca 2020.,

r i j e š i o  j e :

Žalba maloljetnog R. H. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. H. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. u vezi članka 34. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4.i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi članka 67. stavka 3. i članka 66. stavka 1. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. - dalje: ZSM), prema mlađem maloljetniku R. H. produljen je istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a pod točkom II. izreke određeno je da se mlađem maloljetniku R. H. u istražni zatvor uračunava vrijeme lišenja slobode od 22. svibnja 2020. nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik R. H. po branitelju, odvjetniku G. Z., s prijedlogom da se ukine istražni zatvor prema maloljetniku.

Žalba nije osnovana.

Osporavajući osnovanu sumnju žalitelj, kao i u ranijoj žalbi, ističe da je s obzirom na dokaze u spisu "upitno i samo obilježje kaznenog djela" koje se maloljetniku stavlja na teret, kao i da ne postoji materijalni dokaz koji bi upućivao da je maloljetnik s namjerom počinio inkriminirano kazneno djelo. Osim što žalba ne navodi koje bi to obilježje kaznenog djela bilo upitno, žalitelju se napominje da za zaključak o postojanju osnovane sumnje nije nužno

II Kž 524/2020-4

postojanje materijalnog dokaza za bilo koju od spornih činjenica. Ovaj sud ostaje kod prijašnjeg stajališta izraženog u ranijim rješenjima da je osnovana sumnja potkrijepljena u dovoljnom stupnju. Stoga nije dovedena u pitanje ovim žalbenim navodima.

Žalba dalje ističe da je maloljetnik (kojeg naziva osumnjičenikom i optuženikom) do sada nekažnjavan i da prema njemu nisu izricane mjere pa da je neosnovan zaključak suda da bi isti mogao ponoviti kazneno djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo. Također ističe da je isti u dobi od navršenih 15 godina, krhke građe, sramežljiv i da ostavlja dojam straha, a ne arogancije.

Međutim, podaci u spisu za sada opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora prema maloljetniku budući da okolnosti inkriminiranog kaznenog djela opisane u optužnom aktu upućuju na zaključak o naročitoj ustrajnosti svo troje optuženika u namjeri da se naudi oštećenom-žrtvi koji je, prema nalazu medicinskog vještaka, pretrpio najmanje deset udaraca i zadobio brojne teške ozljede. Osim toga, obitelj maloljetnika je prije događaja koji je predmet kaznenog djela bila u tretmanu Centara za socijalnu skrb L. i K., no unatoč tome se isti u ovom postupku pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio teško kazneno djelo. Stoga je za zaključiti da kontakt centra za socijalnu skrb nije ostvario svoju preventivnu svrhu i da je nužno prema maloljetniku primijeniti strožu mjeru kao što je istražni zatvor unatoč tome što ranije nije bio tretiran zbog činjenja kaznenih djela.

Suprotno žalbi, boravkom u istražnom zatvoru maloljetniku nije uskraćeno pravo na školovanje jer nema zapreke da isti, nakon ukidanja istražnog zatvora, nastavi svoje osnovnoškolsko obrazovanje, a bez obzira hoće li isti biti pušten na slobodu ili upućen u odgojni zavod.

Prema tome, žalbenim navodima maloljetnog R. H. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2020.

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.