REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Broj: Pn-177/2017

Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu tog suda Željku Gusiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. mldb. K. K., OIB: … S.,

zastupan po ocu D. K. i 2. N. K., S., OIB: …, oboje

zastupani po punomoćniku M. S., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. H. – d.o.o., OIB: …Z., E. S., S., 2. I. d.o.o.,

OIB: … S., zastupano po punomoćniku D. M.,

odvjetniku u S. i 3. I. B., vl. obrta za zemljane radove, građevinarstvo i usluge B.

I., OIB: … .S. - K., zastupan po punomoćnici N.

V., odvjetnici u S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d. d.,

Z., OIB: …, radi naknade štete, nakon javne glavne

rasprave zaključene dana, 12. listopada 2020. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika pod 1., zamjenika punomoćnika tuženika pod 2. M. J., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika pod 3., na ročištu za objavu presude dana, 21. prosinca 2020. godine,

p r e s u d i o j e :

I. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod 1. naknadu s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 8.000,00 kuna sa kamatom koja teče od 09. studenoga 2016. godine do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, dok se za više traženo u iznosu od 2.000,00 kuna, te u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata za razdoblje od 15. studenoga 2014. godine do 08. studenoga 2016. godine tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju pod 1. iz osnova imovinske štete za troškove liječenja, oštećenu odjeću i obuću iznos od 1.200,00 kuna sa kamatom koja teče od 21. prosinca 2020. godine do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, dok se za više traženo u iznosu od 300,00 kuna, te u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata za razdoblje od 15. studenoga 2014. godine do 20. prosinca 2020. godine tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima parnični trošak u iznosu od 2.016,98 kuna sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja 21. prosinca 2020. godine do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici pod 2. naknadu s osnova povrede prava osobnosti u iznosu od 3.000,00 kuna sa kamatom koja teče od 15.studenog 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 01.kolovoza 2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Dužni su tuženici solidarno u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici pod 2. iz osnova imovinske štete za oštećenu odjeću i obuću iznos od 1.500,00 kuna sa kamatom koja teče od 15.studenog 2014.g. do 31.srpnja 2015.g. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 % poena, a od 01.kolovoza 2015.g. do isplate sa zakonskom kamatom po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena."

Obrazloženje

Tužitelji su ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika radi naknade štete. U tužbi se u bitnom navodi da je dana 15. studenoga 2014. godine oko 11,00 sati u mjestu Č. kod S. došlo do štetnog događaja kada je tužitelj pod 1. mldb. K. K. upao u rupu koja je bila postavljena zbog ugradnje stupova za električnu energiju veličine približno 100 × 130 cm, da je prilikom štetnog događaja s tužiteljem pod 1 bila njegova majka tužiteljica pod 2. N. K., da dok su hodali uobičajenim putom do kuće iskop - rupa nije bila označena nikakvim signalima niti je igdje stajalo upozorenje o radovima, pa iako su tužitelji koristili dužnu pažnju i oprez zbog neadekvatnog ponašanja tuženika došlo je do štetnog događaja. U štetnom događaju tužitelj pod 1 zadobio je ozljede u vidu udarca u lice, ogrebotina na desnoj strani lica i čela, a iz uha mu je ispala cjevčica koju ima ugrađenu radi boljeg sluha. Kako je rupa iskop bila puna vode došlo je do gušenja tužitelja pod 1 uslijed čega je njegova majka tužiteljica pod 2 uskočila u rupu - iskop da ga izvadi.

U tužbi se dalje navodi da su tuženici pod 1., kao naručitelji radova, tuženik pod 2, kao izvođač, te tuženik pod 3, kao podizvođač u studenom 2014. godine kopali rupe na području Č. kod S. za postavljanje stupova električne energije na putu kojim prolaze pješaci ispred obiteljske kuće, da su se prema zapisniku o očevidu PU SD PP

S. od 17 studenog 2014. na spornom mjestu nalazile tri istovjetne rupe koje je iskopao tuženik pod 3, a koje nisu bile propisno označene upozorenjima. Zbog protupravnog ponašanja tuženika pod 1., 2. i 3. u vidu propusta i ugrožavanja tuženici su solidarno odgovorni za štetni događaj koji se dogodio tužiteljima. U štetnom događaju tužitelj pod 1. mldb. K. K. je zadobio brojne ozljede, a tužiteljica pod 2. N. K. je pretrpjela strašan šok, intenzivan strah, te je kod tužitelja, a osobito kod tužitelja pod 1. mldb. K. K. došlo do povrede prava osobnosti. Tužitelj pod 1. mldb K. K. je bio podvrgnut štetnim RTG snimanjima, te ima značajne zdravstvene tegobe, dugi period je trpio fizičke bolove, tužitelji pod 1 i pod 2 su u štetnom događaju pretrpjeli intenzivan strah, te je zaostalo značajno trajno smanjenje životnih aktivnosti, pa je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti. Stoga tužitelji zbog nastale štete potražuju iz osnove neimovinske štete određene novčane iznose precizirane u tužbenom zahtjevu, te s obzirom da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelju pod 1. bila potrebna tuđa pomoć njega, imao je troškove vezane uz liječenje, te mu je oštećena odjeća i obuća, a zbog uskakanja u rupu – iskop tužiteljica pod 2 je imala troškove oštećenja odjeće i obuće. U tužbi se nadalje navodi da su se tužitelji tuženicima obratili zahtjevom za naknadu štete i to tuženiku pod 1. 03. studenoga 2016. godine, tuženiku pod 2. 03. studenoga 2016. godine i tuženiku pod 3. 03. studenoga 2016. godine, upućenim zahtjevom preporučenim pošiljkama toga dana.

Ovaj sud je svojim rješenjem poslovni broj: Pn-177/2017 od 30. ožujka 2018. godine odbio prijedlog tužitelja za preinačenje tužbe u ovom predmetu tako da umjesto tuženika pod 1. H. E. S., H. – O. d. o. o. tužitelj tuži osobu H.

– O. d. O. O., E. S..

Na ročištu održanom dana 24. rujna 2018. godine tužitelj je povukao tužbu u odnosu na tuženika pod 1. H. E. S. - O. d.o.o.

Rješenjem ovog suda posl. br. Pn-177/2017 od 18. lipnja 2019. godine spojene su parnice ovog suda posl. br. Pn-177/2018 i Pn-549/2017 radi zajedničkog raspravljanja. Naime, s obzirom da se pred ovim sudom vode dva odvojena postupka u kojem su isti tužitelji protivnici istih tuženika, a u povodu istog događaja, te je za obadvije ove parnice predviđena ista vrsta postupka, pa je radi ekonomičnosti i efikasnosti postupanja odlučeno da se spoje predmetni parnični postupci sukladno odredbi čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13, 89/14, 70/19 - u nastavku: ZPP).

Podneskom od 29. kolovoza 2019. godine, zaprimljenim u ovom sudu dana, 04. rujna 2019. godine C. o. d. d. Z. je prijavila svoje sudjelovanje i prijedlog da bi se umiješala u parnicu na strani tuženika. Punomoćnici tužitelja i tuženika nisu se protivili da se C. o. d. d. Z. dopusti sudjelovanje u postupku kao umješaču na strani tuženika,

pa je rješenjem ovog suda od 5. rujna 2019. godine prihvaćeno sudjelovanje umješača C. o. d. d. Z. na strani tuženika, s obzirom da je sa tuženikom pod 1 sklopio policu osiguranja od odgovornosti zbog čega ima pravni interes umiješati se u predmetnu parnicu.

U odgovoru na tužbu koji je dan u spojenom spisu Pn-549/2017 tuženik pod 1. H. – O. d.o.o., E. S., osporava osnov i

visinu utuženog potraživanja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tuženik nije štetnik. Nadalje, u odgovoru na tužbu se navodi da je iz tužbe razvidno da je O. B. I. iskopao rupu koju zbog vremenske nepogode nije

ogradio i označio, da tuženik nije ni u kakvom pravnom odnosu sa O.,

B. I., da okvirni ugovor br. 44/14 o izvođenju radova na koji se

tužitelji pozivaju nije potpisao tuženik, da je tuženik sa tvrtkom I. d. o. o. sklopio okvirni sporazum broj S4-82/14 u kojem je propisano da ako prilikom izvođenja radova izvođač uzrokuje štetu trećim osobama, dužan je istu naknaditi. Tijekom postupka tuženik ističe da se u odnosu na tužitelja pod 1. Radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi – udarcu i oguljotini kože iznad jagodične kosti bez gubljenja svijesti, da nije potvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, da trajanje i intenzitet straha kod tužitelja ne upućuju da se radi o takvim povredama prava osobnosti koje bi uopće opravdavale dosuđivanje pravične novčane naknade. Tužbeni zahtjev za tužiteljicu pod 2. nije osnovan je ista nije pretrpjela povrede, te se radi o posrednoj šteti koja se potražuje (strah za malodobno dijete), a posredno oštećeni imaju pravo na naknadu štete izričito u slučaju kada je to zakonom predviđeno. Ujedno, tuženik ističe tijekom postupka da nije dokazano postojanje liječenja niti oštećenja odjeće i obuće kod tužitelja.

U odgovoru na tužbu tuženik pod 2. I. d.o.o., S., osporava u cijelosti navode iznijete u tužbi kao pravno neosnovane i netočne, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, navodi da tuženik pod 2. nije odgovoran za nastanak bilo kakve štete nanesene tužiteljima, te osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tijekom postupka tuženik pod 2. tvrdi da su za nastanak štetnog događaja krivi isključivo tužitelji ili su u većoj mjeri suodgovorni, jer je tužiteljica kao mještanka Č. kod S. sigurno bila upoznata sa izvođenjem radova iskopa rupa u ovom malom mjestu, te je očito da predmetne prigode nije na primjeren način nadzirala kretanje maloljetnog djeteta slijedom čega je nastupila štetna posljedica. Protivi se visini tužbenog zahtjeva i tijeku zatezne kamate po osnovi imovinske i neimovinske štete. Tuženik navodi da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu utuženog iznosa.

U odgovoru na tužbu tuženik pod 3. I. B., vl. O. B. I., u cijelosti se protivi kako osnovu, tako i visini tužbenog

zahtjeva, predlaže sudu da isti odbije kao neosnovan uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku parnični trošak. Nadalje, tuženik ističe da ne odgovaraju istini navodi iz t. 1. tužbe da su tužitelji navedene prigode postupali s povećanim oprezom, nego da je do nezgode došlo upravo iz razloga što tužitelji odnosno tužiteljica pod 2. koja je bila dužna brinuti se o svom malodobnom djetetu nije postupala oprezno i odgovorno, a posebno iz razloga što je znala da se u naselju već duže vremena obavljaju radovi u vidu iskopa rupa, te iz razloga što se rupa nije nalazila na samom putu nego i izvana asfaltne ceste, da rupa nije bila u ravnini ceste, nego je oko nje bio odložen materijal iz iskopa koji je služio kao fizička zaštita rupe, pa se u istu moglo upasti tek nakon penjanja na odloženi materijal. Tuženik pod 3. osporava tužbeni zahtjev i u dijelu zakonskih zateznih kamata pri čemu navodi da tužitelji uz zahtjev za naknadu štete nisu dostavili dokaze o okolnosti opsega štete koju trpe. Nadalje se navodi da pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelji mogu imati pravo na zatezne kamate od dana presuđenja kada će biti poznat opseg i visina štete koju tužitelji trpe zbog nezgode.

Tužba je u konačnici uređena podneskom tužitelja od 12. lipnja 2020. godine.

Tužba je djelomično osnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja pod 1. za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale tužitelju, a koja je prouzročena upadanjem tuženika u rupu-iskop dana, 15. studenoga 2014. godine, kao i zahtjev tužiteljice pod 2. za naknadu neimovinske i imovinske štete nastale tužiteljici pod 2. zbog šoka i intenzivnog straha kojega bi tužiteljica pod 2. pretrpjela zbog upadanja tužitelja pod 1. u rupu – iskop, te imovinske štete nastale tužiteljici pod 2. za oštećenu odjeću i obuću kritične prigode.

Nesporno je da je dana, 15. studenoga 2014. godine u mjestu Č. kod S. tužitelj pod 1. mldb K. K. upao u rupu - iskop koja je bila iskopana zbog ugradnje stupova za električnu energiju.

Nedvojbeno je u ovom postupku utvrđeno da je tuženik pod 1. H. – O. d.o.o., Z., E. S., S., bio naručitelj

predmetnih radova kopanja rupa – iskopa za postavljanje stupova za električnu energiju, da je tuženik pod 2. I. d.o.o., S., bio izvođač predmetnih radova, a tuženik pod 3. I. B.,

vl. O. B. I., da je bio podizvođač radova.

Naime, iz Sporazuma od listopada 2014. godine naručitelja H. – O. d. o. o. Z. i izvođača I. d. o. o., S. je utvrđeno da su predmet

tog sporazuma građevinski radovi na izgradnji i rekonstrukciji distribucijske elektroenergetske mreže na području E. S. – pogon S., O., I., da su potpisnici tog

sporazuma osim naručitelja, tuženika pod 1. i izvođač I. d. o. o., S. čija se ponuda od 18. lipnja 2014. godine odnosi, između ostalog, na iskop i zatrpavanje jame za stupove, sve prema tipizaciji H.-a.

Također, iz Okvirnog ugovora br. 44/14 od 07. 11. 2014. godine sklopljenim između tuženika pod 2. I. d. o. o., S., kao naručitelja i tuženika pod 3. O. B. I. proizlazi da je predmet tog Ugovora izvođenje građevinskih

radova na izgradnji rekonstrukciji i distribuciji elektromagnetske mreže na području E. S. – pogon S..

Ove činjenice nisu bile sporne među parničnim strankama.

Ujedno, iz iskaza svjedoka A. P. koji je zaposlenih firme I. d. o. o. proizlazi da je tuženik pod 2. I. d. o. o. S. bio nositelji ugovora sa H.-om, a obrt B. je bio njihov podizvođač. To su poslovi za održavanje i izgradnju različitih infrastrukturnih objekata za H.. Posao je organiziran tako da HEP u skladu sa svojim pravilima održavanja i izgradnje njima ispostavi narudžbu, a oni tu narudžbu proslijede podizvođaču, u ovom slučaju je to bio obrt B.. U konkretnom slučaju za zaštitu gradilišta bio je zadužen B., eventualno H., ako im je trebalo nešto naložiti.

Tuženik pod 3. I. B., saslušan kao stranka, je iskazao da je obrt kojega je on vlasnik podizvođač firmi I. koja ugovara poslove sa H.-om. U konkretnom slučaju oni su kao podizvođači za firmu I. izvodili građevinske radove, odnosno iskope za stupove za struju. Njihov poslovni odnos je takav da ih djelatnici H.-a uvedu u posao, njihovi djelatnici iziđu na lice mjesta i pokažu im stupna mjesta. Način na koji će se to iskopati, odnosno posao odraditi je stvar organizacije unutar njegovog obrta.

Iz iskaza tuženika I. B. proizlazi da su u konkretnom slučaju djelatnici njegovog obrta iskopali trupe za stupove za struju, da je nakon što su iskopane te rupe za stupove, došlo do nevremena, te su oni otišli i ostavili ih nezaštićene. Iskazao je da se radilo o asfaltiranom putu koji je u odnosu na mjesto uz put gdje su se kopale te rupe bio povišen cca 1 m, te rupe su širine u vrhu 1x1 m, a duboke do 1,5 m. Praksa je inače da se kada je rupa iskopana u potpunosti ona zaštiti sa zemljom od iskopa koja se ostavi oko rupe kao grudobran na koju se stavi paleta i označi crvenom trakom na drvenim kolčićima, tako da bude vidljiva i da netko ne može upasti. U konkretnom slučaju, to se nije napravilo, a zbog toga jer rupa nije bila u potpunosti završena. Dakle, već iz iskaza tuženika pod 3. I. B. proizlazi da je predmetna rupa – iskop koju su iskopali djelatnici njegovog obrta bila dimenzija 100x100 cm, dubine do 150 cm, te da su rupe – iskopi ostavljeni nepokriveni i bez sigurnosne crvene trake.

Iz iskaza svjedoka M. B. proizlazi da te rupe nisu bile ograđene, nisu bile pokrivene, nisu bile označene nikakvom trakom, a nije bilo ni oznaka da se radovi vrše. Ta rupa je bila duboka najmanje 1,5 m, u njoj je bilo bar 20 cm vode i blata, a dječak je upao na glavu jer mu je glava bila zamazana i blatnjava. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka M. B. jer je očevidac predmetnog događaja, živi iu neposrednoj blizini, njegov iskaz nije proturječan, a svjedok je nezainteresiran za ishod ovog postupka.

Iz zapisnika o očevidu PP S. od 17. studenoga 2014. godine sastavljenog u mjestu Č. ispred obiteljske kuće M. B. proizlazi da se uz asfaltirani put nalazi rupa nepravilnog oblika, odnosno iskop promjera 100 cm, dubine 130 cm, čije je dno prekriveno vodom i blatom, da su sa lijeve i desne strane vidljivi ostaci iskopa, odnosno zemlje i kamenja, da su niz put pronađene još dvije rupe za električne stupove i sve tri rupe su nezaštićene.

Dakle, iz iskaza tuženika, svjedoka M. B., te zapisnika o očevidu policije proizlazi da je predmetna rupa dimenzija 100 cm, dubine 130 cm, da nije bila zaštićena od mogućnosti upadanja u nju. Stoga je neprihvatljiv dio iskaza tuženika pod 3. da bi rupa bila zaštićena zemljom koja bi bila postavljena oko nje da se rupi ne može prići jer to ne potvrđuje niti jedan izvedeni dokaz.

Iz iskaza svjedoka M. B. koji je očevidac predmetnog događaja proizlazi da se radi o putu kroz selo, ljudi su tuda prolazili s autima i pješke. Oni te rupe nisu ogradili, nisu bile pokrivene, nisu bile označene nikakvom trakom, a nije bilo ni oznaka da se radovi vrše. Tog dana žena i on su sjedili ispred kuće i naišla je susjeda N. K. čija je kuća udaljena oko 300 m od mjesta tog događaja. Prolazila je tom cestom i dvoje djece je vodila za ruku, a drugih dvoje su išli za njom. Dolaskom do njihove kuće ona je sa dvoje djece prošla malo naprijed, a od ovih dvoje jedan dječak je upao u tu rupu. U rupi je bilo vode, bilo je blatnjavo, pa je on odmah skočio, izvukli su ga i kasnije oprali. To je bilo u prolazu, djeca se nisu zadržavala oko te rupe, te je on vidio da je dječak odjedanput upao u rupu. Vidio mu je samo noge izvan rupe. Nije bilo ničega na što bi dijete zapelo pa da bi dijete upalo u rupu. Djeca se nisu naguravala, nego je moguće da je dijete naišlo preblizu toj rupi oko koje je bilo škalje i kamena. Tuda su ljudi prolazili, djeca su prolazila, a tu je i kraći put za u dućan.

Iz iskaza vještaka dr. N. K. P. proizlazi da je dječak K. K.

15.11.2014.g. upao u rupu dubine cca 1,5 m, pri čemu je zadobio udarac u desnu stranu lica, točnije u jagodičnu kost, dijagnoze: kontuzio ex coiracio regio zigomatika lak deks, što znači udarac i oguljotina desne kože iznad desne jagodične kosti, da svijest nije gubio, pa se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi.

Iz iskaza vještaka psihijatra dr. N. S. proizlazi da je dana 15.11.2014. godine K. K. doživio nezgodu na način da je prilikom šetnje sa majkom upao u rupu dubine oko 1,5 m, da je tom prilikom zadobio ozljede koje je u svom nalazu opisao vještak somatske medicine, da iz daljnje medicinske dokumentacije nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je navedeni događaj doveo do razvoja određenih simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog psihičkog poremećaja, te da s obzirom na sve navedeno u medicinskoj dokumentaciji može dati mišljenje da je K. K. doživio primarni strah u trajanju oko 1 minutu, nastavio se sekundarni strah jačeg intenziteta slijedeća dva do tri sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedeća 24 sata, te strah blažeg intenziteta slijedeća dva do tri tjedna.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vještaka dr. N. K. P. i dr. N.

S. jer su dani stručno, nakon pregleda medicinske dokumentacije u spisu, te nisu proturječni.

Dakle, nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj pod 1. mldb K. K. kritične prigode upao u rupu – iskop dimenzija 100 cm, dubine 130 cm, koja je bila nezaštićena i bez vidljivih upozorenja, uslijed čega je zadobio lakše tjelesne ozljede udarac u desnu stranu lica jagodičnu kost i oguljotinu desne kože iznad desne jagodične kosti, te je uslijed toga doživio primarni strah u trajanju oko 1 minutu, sekundarni strah jačeg intenziteta slijedeća dva do tri sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedeća 24 sata, te strah blažeg intenziteta slijedeća dva do tri tjedna.

Rupa – iskop dimenzija 100 cm i dubine 130 cm realno predstavlja opasnu stvar, posebno kad je takav iskop dostupan mještanima s obzirom da se nalazi u naseljenom mjestu uz asfaltnu cestu kojom ljudi pješke prolaze i u neposrednoj blizini kuća. Stoga je bila dužnost tuženika organizirati predmetno gradilište na način da se zaštiti predmetne rupe – iskope kako ne bi došlo do upadanja ljudi u te rupe – iskope, sve u cilju sprječavanja nekontroliranog pristupa ljudi gradilištu.

Stoga se smatra da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, sukladno odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – u nastavku: ZOO). Prema tome tuženik za štetu nastalu tužitelju odgovora prema pravilima objektivne ili kauzalne odgovornosti, odnosno prema kriteriju uzročnosti.

Odredbama Pravilnika o zaštiti na radu za mjesta rada ("Narodne novine" br. 29/13, u nastavku: Pravilnik) između ostaloga je propisano: "čl. 8. (1) Odredbi ovog Pravilnika obvezni su pri izradi tehničke dokumentacije, građenju, odnosno rekonstrukciji građevine, pridržavati: – investitori, – pravne osobe registrirane za djelatnost projektiranja odnosno stručnog nadzora i projektantska društva koja izrađuju tehničku dokumentaciju,– izvođači radova, – korisnici objekata. Odredbom čl. 16. Pravilnika, je propisano: (8) Otvori, kanali i jame, koji se radi tehnoloških i pogonskih razloga, nalaze na mjestu gdje se kreću transportna sredstva i osobe, moraju biti pokrivene odgovarajućim čvrstim pločama ili ograđene čvrstim i sigurnim ogradama, (19) Opasna područja moraju biti jasno označena."

Odredbom čl. 1108. ZOO je popisano da naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Prema tome u konkretnom slučaju za štetu koja je nastala tuženiku odgovaraju solidarno tuženici. Također, već je i Sporazumom između tuženika pod 1. i tuženika pod 2. od listopada 2014. godine bilo ugovoreno da je naručitelj dužan pribaviti projektnu i drugu dokumentaciju, uručiti je izvođaču, te imenovati nadzor koji će vršiti nadzor na izvođenjem radova, te koji će davati izvođaču upute i dodatne ili izmijenjene nacrte koji su potrebni za izvođenje radova ili za popravak nedostataka, dok je se izvođač bio dužan pridržavati važećih propisa o sigurnosti i Zakona o zašiti na radu, te je dužan poduzeti mjere zaštite i postupati u skladu s uputama i pravilima zaštite na radu Naručitelja, poduzimati mjere sigurnosti građevine i radova, na mjestima i oko mjesta građenja, a osobito radova u blizini građevina pod naponom, prolaznika, sigurnog i neometanog odvijanja prometa. Ujedno, obveza pridržavanja pravila o zaštiti je propisana i Pravilnikom, kako je prethodno citirano i to investitora, naručitelja i izvođača radova.

Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Odredbom čl. 1046. ZOO je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Odredbom čl. 19. ZOO je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade tužitelju pod 1. mldb. K. K. sud je vodio računa o činjenici da je tužitelj dječak koji je u trenutku ozljeđivanja imao … godina, da je bio izvrgnut odlaskom na hitnu pomoć 17. 11. 2014.g., te nakon toga liječniku, da je zadobio udarac u desnu stranu lica jagodičnu kost i oguljotinu desne kože iznad desne jagodične kosti, te je uslijed toga doživio primarni strah u trajanju oko 1 minutu, sekundarni strah jačeg intenziteta slijedeća dva do tri sata, sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedeća 24 sata, te strah blažeg intenziteta slijedeća dva do tri tjedna, da je pri udarcu i zadobivanju ozljeda trpio i bolove, da su ga iz rupe morali izvlačiti majka i susjed, da je bio blatnjav i mokar od vode u rupi. Sve su to okolnosti koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Pri tome je sud vodio računa da institut novčane naknade neimovinske štete treba sagledati kao mogućnost novčane satisfakcije za pretrpljenu štetu, koja će oštećeniku tužitelju pomoći da lakše prebrodi duševnu krizu nastalu kao posljedicu štete i ublažiti osjećaj izgubljenog zadovoljstva u ljudskom življenju.

S obzirom na sve navedeno sud na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti tužitelju dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kuna.

U odnosu na zatraženu naknadu imovinske štete koja bi se odnosila na troškove liječenja i uništenu odjeću sud tužitelju dosuđuje iznos od 1.500,00 kuna. Naime, već je prema iskazu svjedoka M. B. odjeća djeteta od pada u rupu bila cijela uprljana, te je njegova majka iskazala da je odjeća bila neupotrebljiva jer je bila iskidana, blatnjava i to je sve bacila. Ujedno, iz medicinske dokumentacije priložene spisu se može utvrditi da su zbog ozljeđivanja mldb. K. K. išli na Hitnu medicinsku pomoć 17. 11. 2014.g., i kod liječnika pedijatra dr. V. J.. Stoga je sukladno odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13, 89/14, 70/19 - u nastavku: ZPP) o imovinskoj šteti odlučeno po slobodnoj ocjeni jer traženi iznos za odjeću i obuću maloljetnog dječaka u jesenskom periodu kada djeca imaju više odjeće na sebi nije previsoko postavljen, te su roditelji imali troškove odvoženja dječaka na hitnu pomoć i liječniku, što bi sveukupno po ocjeni ovog suda iznosilo 1.500,00 kuna.

Međutim, osnovan je prigovor tuženika o djelomičnom doprinosu nastanku štete kod tužitelja na strani roditelja maloljetnog tužitelja. Naime, tužiteljica pod 2. N. K., majka tužitelja mldb K. K. je iskazala da su prije par dana uz tu asfaltnu cestu počeli kopati rupe za stupove za struju, da su hodajući prošli pokraj tri tako iskopane rupe koje se nalaze na udaljenosti od cca 1 m uz cestu i niti jedna od njih nije bila ničim zaštićena, a niti je bila označena nikakvom crvenom trakom, da su najprije K. i ona išli sami, a onda im se pridružilo još troje djece, kada su došli do kuće susjeda M. B. vidjela je njega i ženu ispred kuće, javila im je se, a prije toga uhvatila dvoje najmlađe djece za ruku. Ne sjeća se da li su K. i I., njezina susjeda bili ispred ili iza nje. Nije smatrala potrebnim da ga tada drži za ruku, jer je inače miran. Dakle, takvo stanje stvari kada je vidjela da su rupe iskopane i da su nezaštićene nalagalo je roditelju veći nadzor nad kretanjem djeteta koji je očito neposredno pred nezgodu izostao zbog čega je odgovornost drugotužiteljice po utvrđenju ovog suda 20 %.

Stoga su utvrđeni iznosi dosuđene pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete nastale tužitelju pod 1. umanjeni za 20 %. Za pretrpljenu neimovinsku štetu tužitelju pod 1. mldb. K. K. se dosuđuje iznos od 8.000,00 kuna, a za imovinsku štetu u iznosu od 1.200,00 kuna.

Tužbeni zahtjev u odnosu na tužiteljicu pod 2. N. K. je odbijen. Tužiteljica pod 2. Nada Kelava je majka tužitelja pod 1. mldb. K. K..

Odredbom čl. 1101 st. 1. ZOO je propisano da u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) što nije slučaj u ovom predmetu. Stoga nema osnove za priznanje prava tužiteljici roditelju, kao posredno oštećenom, na naknadu štete zbog pretrpljenog straha izazvanog zbog opasnosti koja je nastala za dijete padom u rupu i njegovim ozljeđivanjem.

Nije osnovan ni tužbeni zahtjev tužiteljice pod 2. N. K. koji se odnosi na imovinsku štetu za oštećenu odjeću i obuću jer tužiteljica nije dokazala da bi do takve štete, uslijed izvlačenja maloljetnog djeteta iz rupe u koju je upalo, kod tužiteljice došlo, s obzirom da niti neposredni očevidac, svjedok M. B. nije iskazivao da bi tužiteljici zbog toga bila uništena odjeća.

U odnosu na tijek zateznih kamata na zatraženu neimovinsku štetu, odnosno dospijeće obveze pravične novčane naknade odredbom čl. 1103. ZOO je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Isto je više puta istaknuto i kroz sudsku praksu, pogotovo sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 1103. ZOO, a kako je to i odlučeno u brojnim odlukama tog suda i to baš: Rev-1550/09 od 5. prosinca 2012.; Rev-735/10 od 8. prosinca 2010.; Revr-269/11 od 1. lipnja 2011.; Rev-x 1351/10 od 10. siječnja 2012.; Rev - 1193/10 od 18. siječnja 2012.; Rev-1435/10 od 19. prosinca 2012.,).

S obzirom da je tužitelj dana, 08. studenoga 2016. godine predajom zahtjeva za naknadu štete preporučenom pošiljkom u pošti, tim danom podnio pisani zahtjev za naknadu štete tuženicima, od idućeg dana teku zatezne kamate na neimovinsku štetu. Datum predaje zahtjeva proizlazi iz preslike dostavnica u spisu upućenih tuženicima. Stoga je za zatraženo razdoblje tijeka zateznih kamata od 15. studenoga 2014. godine pa do 08. studenoga 2016. godine zahtjev odbijen kao neosnovan.

Odnosu na tijek zatezne kamate na imovinsku štetu za troškove liječenja i oštećenu odjeću i obuću valja reći da se naknada ovog oblika štete određuje sukladno propisu iz odredbe čl. 1089. st. 2. ZOO prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, pa se zatezne kamate na tako priznatu štetu obračunavaju također, od dana presuđenja. Naime, opseg naknade štete, kao novčana obveza, može biti poznat tek onda kad je na pravno obvezujući način izražen u novcu. Stoga je odbijen dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zatraženih zateznih kamata na imovinsku štetu za razdoblje od 15. studenoga 2014. godine do 20. prosinca 2020. godine, kao neosnovan. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP. Tužitelji su u postupku uspjeli 50 % u pogledu dokazivanja osnove jer dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tužiteljicu pod 2. nije pravno osnovan, a u pogledu visine konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i dosuđenog iznosa uspjeli su sa 58,125 %, pa je uspjeh tužitelja u postupku sveukupno u pogledu osnove i visine 54,062. Tuženici su u postupku uspjeli u postotku od 45,93%. Zatim je od postotka tužitelja koji su u većoj mjeri uspjeli oduzet postotak tuženika koji su u manjoj mjeri uspjeli što daje postotak od 8,124 %. Troškovi tužitelja koji su u većoj mjeri uspjeli u postupku odnose se na: sastav zahtjeva tuženicima -300 bodova, sastav tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištima 07. 09. 2017.g., 04. 11. 2019., 18. 05. 2020., 17. 06. 2020., 09.

07. 2020., 07. 09. 2020., 12. 10. 2020. po 100 bodova, zastupanje na ročištima 19. 10. 2017. -25 bodova (Tbr. 9. t. 5. Tarife), 24. 09. 2018. -50 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), 05. 09. 2019. – 50 bodova (Tbr. 9. t. 2. Tarife), podnesak 12. 06. 2020. -100 bodova, podnesak 17. 08. 2020. -100 bodova, podnesak 21. 09. 2020. -100 bodova. Nije osnovan dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu troška za sastav tužbe u predmetu Pn-549/17 jer je taj spis spojen sa predmetnim, a tužba je gotovo identična, te trošak za podnesak od 16. 10. 2017.g. jer je prijedlog iz tog podneska odbijen, odnosno nije prihvaćen rješenjem ovog suda Pn-177/2017 od 30. ožujka 2018. godine, kao ni pristup na ročište za objavu presude jer tužitelj nije pristupio na to ročište. Sveukupan trošak zbrojenih bodova tužitelja iznosi 1525 bodova, odnosno 15.250,00 kn, PDV od 25 % u iznosu od 3.812,50 kn daje sveukupan iznos od 19.062,50 kuna, trošak vještačenja u iznosu od 2.190,00 kn, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 1430,00 kn i na presudu u iznosu od 715,00 kuna daje sveukupan trošak tužitelja u iznosu od 24.827,50 kuna. Tužiteljima je odmjerena naknada dijela ovih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici, dakle koji odgovora postotku od 8,124 %, što iznosi 2.016,98 kuna. Troškovi tužitelja su obračunati temeljem Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 142/12, 103/14, 118/14), te Tar. br. 1. i Tar. br. 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/2019).

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci.

U Sinju, 21. prosinca 2020. godine

Sudac:

Željko Gusić, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.