REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 712/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. B., zbog kaznenog djela iz članka 119. stavak. 1. u svezi s člankom 118. stavak. 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. prosinca 2020. broj Ik I- 429/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2020.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu je na temelju članka 159. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZIKZ) i članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11-19) prihvaćen osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. B. te je zatvorenik M. B. otpušten na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju dvije godine i sedam mjeseci, koju izdržava temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu K-899/2018 od 23. siječnja 2019. zbog kaznenog djela iz članka 119. stavka 1. u svezi s člankom 118. stavka 1. KZ/11 i drugih.

Na temelju odredbe članka 60. stavka 2. u svezi s člankom 62. stavkom 2. KZ/11-19 zatvoreniku su određene obveze javljanja, i to sucu izvršenja Županijskog suda u Splitu, te II. Policijskoj postaji S., sve odmah po otpustu.

I Kž 712/2020-4

Na temelju članka 161. stavak 2. ZIKZ-a određeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik M. B. može promijeniti mjesto prebivališta samo uz suglasnost suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, no sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje, podredno da isto preinači na način da odbije prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

Na temelju članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. , 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08), a koji se primjenjuju u skladu s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsku odluku da se zatvorenik M. B. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik upire da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je zatvorenik od ranije osuđivana osoba, protiv kojega se i sada vode drugi kazneni postupci. Osim toga, tijekom izdržavanja kazne više puta je stegovno tretiran, a u pojedinačnom programu izdržavanja kazne zatvora ocijenjen je ocjenom "zadovoljava". Drži kako je prvostupanjski sud preveliku važnost dao zatvorenikovoj motiviranosti za dovršetak školovanja, smatrajući kako je ta činjenica nedovoljna u odnosu na ostale, negativne okolnosti na strani zatvorenika da bi mu se odobrio uvjetni otpust. Ocjenjujući iznesene okolnosti iz žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale rezultirati zaključkom da je odluka prvostupanjskog suda o odobrenom uvjetnom otpustu zatvorenika zakonski neutemeljena.

Naime, prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu podnesenog od strane zatvorenika osobno temeljem odredbe članka 159. stavka 3. ZIKZ-a u svezi s člankom 59. KZ/11-19, prvostupanjski je sud ispravno cijenio zatvorenikovu motiviranosti jer je u zatvorskim uvjetima završio srednju stručnu spremu, te je motiviran i za daljnje školovanje i zaposlenje. Osim toga, on je otac dvoje malodobne djece te ima osiguran postpenalni prihvat kod roditelja. Iako je ocjena pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjena ocjenom "zadovoljava", prvostupanjski sud je stava je do sada izdržana kazna postigla svrhu kažnjavanja, tim više što je puni istek kazne 29. prosinca 2020.

S obzirom da je sve iznijete okolnosti vezane uz izdržavanje kazne zatvorenika prvostupanjski sud pravilno utvrdio i dostatno vrednovao, uz činjenicu da je puni istek kazne koju zatvorenik izdržava 29. prosinca 2020., prema stavu ovog suda drugog stupnja, ispravno je prvostupanjski sud odlučio da uvjetno otpusti zatvorenika M. B. sa izdržavanja zatvorske kazne.

I Kž 712/2020-4

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2020..

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.