Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-980/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drug stupnja, po sucu ovoga suda Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. L. iz Z., OIB: ..., zastupana po punomoćniku Z. V., odvjetniku u Odvjetničkom društvu V. & p. j.t.d., Z. i punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Bolnice, Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku M. P., dipl. pravnik, zaposleniku tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pr-15/2019 od 24. srpnja 2020., dana 21. prosinca 2020.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 27 Pr-15/2019 od 24. srpnja 2020. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kao i u točki II. izreke.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 12.088,93 kn s pripadajućim kamatama izuzev u djelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirez poreza na dohodak u kojem djelu je odbijen zahtjev.

Na ime troškova postupka sud je naložio tuženoj da isplati tužiteljici iznos od 9.500,00 kn dok je za više zatraženo u iznosu od 1.752,38 kn tužbeni zahtjev odbijen. Protiv ove presude žali se tužena i to u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o parničnom trošku predlaže da se presuda preinači a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje u pobijanom djelu.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tužene je neosnovana.

Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnova razlike plaće koji se odnose na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad. Između parničnih stranaka također nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao identične poslove i tijekom redovnog radnog vremena i prekovremenog rada, rada duže od redovnog radnog vremena i da mu tužitelj nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane razloge koji u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

Između parničnih stranaka nije sporno da je tužiteljica radila kod tuženika kao medicinska sestra.

Između parničnih stranaka nije sporno da za utuženi period tuženik je isplaćivao tužitelju dodatak za otežane uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi, te na znanstveni stupanj, ali samo za redovni rad a ne i za prekovremeni rad. Odredbama ovog Kolektivnog ugovora i to članka 45. jer utvrđeno da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini i umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci uvećanje plaća.

Neosnovano tužena osporava postojanje zakonske osnove za isplatu dodatka na plaću za vrijeme prekovremenog rada, jer kad postoje otežani uvjeti radom, postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Tužitelju pripada naknada za efektivno odrađene sate s osnova otežanih uvjeta rada i za iznimnu odgovornost i zdravlje ljudi te za znanstveni stupanj, te razliku naknade plaćanja tijekom godišnjeg odmora kao i dodatke za prekovremene sate odrađene u neradne dane, državne blagdane i praznike. Takvi uvjet rada postoje i u redovnom i prekovremenom radu. Tužitelju pripada naknada pozivom na odredbu članka 57. KU/13 i članka 55. KU/18, koji propisuju da radnik u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. U popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatke iz članka 57., odnosno članka 55. navodi se i radno mjesto tužitelja, a za redovne sate rada obračunava ga tužitelj i tuženik u tom razdoblju u postocima kako je to utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju i kako to proizlazi iz platnih lista, što neosnovano osporava tužena.

Ne postoji proturječnost između izvedenih dokaza koji bi ukazivani na neosnovanost tužbenog zahtjeva. Pozivanje na jasne stavove Vrhovnog suda u pogledu obveznog tumačenja zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.

Iz rezultata provedenog dokaznog postupka nije sporno da tužitelju nije isplaćivana pripadajuća naknada s osnova dodatka na posebne uvjete rada (članak 57. KU/13 i članak 55 KU/18) i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi temeljem članka 59. KU/13 (članak 57. KU/18) i dodatak I Kolektivnog ugovora i dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti temeljem članka 54. stav 2. temeljnog Kolektivnog ugovora.

Između parničnih stranaka također nije sporno da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao identične poslove i tijekom redovnog radnog vremena i prekovremenog rada, rada duže od redovnog radnog vremena i da mu tužitelj nije isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

Kod tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te pozivom na odredbe Kolektivnog ugovora koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelj obavljao rad pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

Poradi iznesenoga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP.

Pravilno je sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka iznad iznosa od 9.700,00 kuna, jer sve radnje koje je obavio tužitelj, a koje je odvjetnik potpisao nisu bile nužne za vođenje postupka. Radi se o takozvanim praznim podnescima kojima tužitelj nije istakao nove činjenice, nove dokaze ili neke druge radnje koje bi bile od značaja za daljnji tijek postupka, a koje već sudu nisu bile poznate. Pravna tumačenja, znanstveni članci na koje se poziva punomoćnik tužitelja u obrazloženju svojih pravnih stavova ne predstavljaju nužne radnje i potrebne radnje sudu, jer sud pozna pravo.

U Splitu 21. prosinca 2020.

Sudac:

mr. sc. Dražan Penjak, v. r.