Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Jž-594/2020

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog H. Č., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 130/11, 74/13, 69/17, 46/18) i čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine, broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/09, 84/11., 80/13. i 39/19), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, broj: 13. Pp 47/2020 od 1. ožujka 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 18. prosinca 2020.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj te ukida pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom okrivljeni H. Č. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, činjenično opisanog pod toč. 1. izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku temeljem istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od po 1.500,00 kuna za svakog potpomognutog stranca, odnosno, 6.000,00 kuna koju je dužan platiti odmah, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, činjenično opisanog pod toč. 2. izreke pobijane presude za koji je okrivljeniku temeljem istog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 dana, u koju kaznu je uračunato vrijeme oduzimanja slobode pa je okrivljeniku ostalo za izdržati 8 dana zatvora, time da se navedena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 6 mjeseci na počini isti ili istovrsni prekršaj za koji se može izreći ista ili teža kazna od izrečene. Okrivljenik je dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.

Istom presudom je, na temelju odredbe čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, od okrivljenika oduzet PVC smotuljak sa sadržajem droge Amfetamin – Speed, ukupna težine 0,6 grama.

Protiv dijela te presude kojom je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, ističući da je sud trebao okrivljeniku izreći kumulativno kaznu zatvora i novčanu kaznu, sukladno navedenoj odredbi te da sud nije imao razloga ublažiti okrivljeniku novčanu kaznu koja je izrečena znatno ispod zakonom propisanog točnog iznosa novčane kazne za taj prekršaj budući da nisu utvrđene posebno olakotne okolnosti, čime nije ostvarena svrha kažnjavanja, zatim da je sud potpuno ignorirao prijedlog tužitelja za oduzimanjem vozila kojim je okrivljenik predmetne zgode prevozio četvero stranaca te oduzimanjem mobitela. Zbog iznesenog predlaže preinačiti presudu, povisiti novčanu kaznu i izreći ju zajedno s kaznom zatvora te oduzeti od okrivljenika predmetno vozilo.

Žalba je osnovana.

Rješavajući o žalbi, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ) te je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. PZ-a, na koju povredu sadržajno u žalbi ukazuje žalitelj.

Naime, ispravno žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije u postupku obrazložio, odnosno, dao razloge zašto nije odlučio o prijedlogu tužitelja o oduzimanju motornog vozila marke Renault Megane i mobitela od okrivljenika. Ovakvim nepoštivanjem odredbe čl. 185. st. 7. PZ-a, prvostupanjski sud je počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1., toč. 11. PZ-a, zbog čega, ne prihvativši bez obrazloženja prijedlog tužitelja za oduzimanjem predmeta, presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.

Prvostupanjski sud u postupku treba utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta – motornog vozila i mobitela te dati jasno i konkretno obrazloženje, sukladno čl. 76.a st. 1. PZ-a. Navedenom odredbom je propisano da će se predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali njegovim počinjenjem, oduzeti ako postoji opasnost da će se ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, te da sud može oduzeti predmete kada je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga.

Navedeno je nužno osobito iz razloga što je oduzimanje predmeta izgubilo karakter zaštitne mjere te se radi o mjeri „sui generis“ za koju su uvjeti propisani u čl. 76.a PZ-a. Naime, prvostupanjski je sud bio dužan primjenom načela razmjernosti (koje se smislenim tumačenjem čl. 51.a PZ-a, osim na zaštitne mjere, odnosi i na posebnu mjeru oduzimanja predmeta koja je izmjenom PZ-a („NN br: 39/13) dobila zaseban karakter), paziti na postizanje pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite prava vlasništva okrivljenika te miješanje države "mora odgovarati težini povrede, a sankcija težini kaznenog djela čijem kažnjavanju je namijenjena .." (Boljević protiv Hrvatske,§ 44.), a što se stiče i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2313/2016 od 22. svibnja 2019.

Nadalje, u pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da u ovoj situaciji nije bilo zakonskih uvjeta za ublažavanje kazne jer prvostupanjski sud nije utvrdio niti jednu naročito olakotnu okolnost pa da bi postojala mogućnost ublažavanja novčane kazne. Odredbom čl. 225. st. 3. Zakona o strancima propisano je da će se kaznom zatvora do 60 dana i novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog potpomognutog državljanina treće zemlje kazniti fizička osoba koja pomaže strancu u nezakonitom prelasku, tranzitu i nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj. Odredbom čl. 36. st. 1. PZ-a propisana su opća pravila o izboru vrste i mjere kazne: „Izbor vrste i mjere kazne počinitelju prekršaja određuje sud u granicama koje su određene propisom za počinjeni prekršaj, a na temelju stupnja krivnje, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja“. St. 2. istog članka su propisane obveze suda u odnosu na okolnosti koje utječu da kazna bude po vrsti i mjeri lakša ili teža za počinitelja prekršaja te je propisano da će sud, određujući vrstu i mjeru kazne, osobito voditi računa o stupnju krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, na njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, a u slučaju izricanja novčane kazne sud će uzeti u obzir i imovno stanje počinitelja prekršaja.

Čl. 37. st. 1. PZ-a propisuje da sud može izreći kaznu blažu od propisane za određeni prekršaj kad to ovaj Zakon izričito propisuje, a st. 2. da blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, osobito ako se počinitelj pomirio s oštećenikom, ako mu je u potpunosti ili većim dijelom naknadio štetu prouzročenu prekršajem, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

Budući da u ovom konkretnom slučaju nije PZ-om izričito propisano da se kazna može ublažiti, to je za primjenu odredbe o ublažavanju kazne bilo nužno utvrditi postojanje “naročito olakotnih okolnosti“, zbog kojih se „svrha kažnjavanja može se postići i blažom kaznom od propisane.“ Prema obrazloženju pobijane presude prvostupanjski je sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz toč. 1. izreke ublažio novčanu kaznu za svakog potpomognutog državljana treće zemlje (10.000,00 kn), ispod posebnim zakonom propisane unaprijed utvrđene novčane kazne za tu vrstu prekršaja (23.000,00 kn), smatrajući da se i tako ublaženom novčanom kaznom može postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini ovakve prekršaje. Naime, prvostupanjski sud je primjenu odredbe o ublažavanju kazne opravdao olakotnim okolnostima na strani okrivljenika kao što su priznanje počinjenog prekršaja, nekažnjavanost, izostanak posljedica te njegovo imovno stanje. Međutim, utvrđene olakotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, odnosno, same za sebe ne predstavljaju “naročito olakotne okolnost“ za izricanje blaže kazne od propisane, te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, po ocjeni ovog suda, nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne.

Potrebno je ukazati da neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud bio dužan okrivljeniku za prekršaj iz čl. 225. st. 3. Zakona o strancima izreći kumulativno novčanu i zatvorsku kaznu. Odredbom čl. 31. st 3. PZ-a je propisano da se kazna zatvora može izreći samo kao stroža kazna, a čl. 31. st. 1. istog Zakona, alternativno kažnjavanje počinitelja novčanom kaznom ili kaznom zatvora, iz čega proizlazi da se počinitelju prekršaja ne može izreći kumulativno i zatvorska i novčana kazna.

Nadalje, treba istaknuti da se prvostupanjski sud u ponovljenom postupku mora držati ograničenja iz odredbe čl. 33. toč. 3. PZ-a, kojom je propisano da za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 100,00 kuna ni većem od 50.000,00 kuna.

Obzirom na navedeno, trebalo je prihvatiti je žalbu okrivljenika te ukinuti u cijelosti pobijanu presudu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, otkloniti naprijed istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

Slijedom iznesenog, temeljem čl. 206. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.

Zagrebu, 18. prosinca 2020.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Makarskoj, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.