REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 526/2020-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ratka Šćekića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. T., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 19. studenog 2020. broj Kov-8/2020-54, o produljenju istražnog zatvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 18. prosinca 2020.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog I. T.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Osijeku, u postupku nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. T. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., na temelju članka 350. stavka 8. u vezi s člankom 127. stavkom 4. i člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. T. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni I. T. po branitelju, odvjetniku S. Š., s prijedlogom da se ,,napadano rješenje Županijskog suda u Osijeku oznake 4 Kov-8-2020-54 od 19. studenog 2020. god. ukida u cijelosti i preinačava na način, da se ukida istražni zatvor za okrivljenika I. T. iz A., OIB: …. te se istom određuje mjera opreza iz čl. 98. st. 2. t. 8. ZKP-a na način da mu se privremeno oduzima dozvola za upravljanje motornim vozilima broj … izdana 2016. god. u O. od PU …“.
II Kž 526/2020-4
Žalba nije osnovana.
Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, okrivljeni I. T. prije svega pobija ispravnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.
U tom pravcu žalitelj, nastojeći dovesti u pitanje pravnu kvalifikaciju terećenog kaznenog djela, u pretežitom dijelu žalbe daje detaljnu i opsežnu ocjenu te analizu u dosadašnjem tijeku predmetnog postupka provedenih dokaza, napose nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prometne struke D. J., a koji dokaz je predložio da se kao nezakonit izdvoji iz spisa predmeta. S tim u vezi žalitelj iznosi svoje viđenje odvijanja inkriminiranog događaja, posebice doprinosa oštećenika ishodu tog događaja, potkrjepljujući takve svoje navode nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prometne struke G. R., a koji je predložio da se kao dokaz uvrsti u spis predmeta.
Međutim, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljeni I. T. počinio kazneno djelo iz 227. stavka 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to upravo onih materijalnih i personalnih dokaza pobrojanih u obrazloženju pobijane odluke pa tako i nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. J. u odnosu na koji dokaz je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja ukratko iznio i razloge za neprihvaćanje stava obrane da se radi o nezakonitom dokazu.
Stoga, budući da je prilikom odlučivanja o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo, što je u konkretnom slučaju i ostvareno, iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja. Žalitelju se napominje da će ti prigovori biti predmetom odlučivanja prilikom razmatranja osnovanosti navoda okrivljenika iznesenih u žalbi podnesenoj protiv odluke prvostupanjskog suda o neprihvaćanju prijedloga obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza, dok će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika i o stupnju njegove krivnje, u slučaju potvrđivanja optužnice, donijeti raspravni sud na završetku dokaznog postupka.
Osporavajući, nadalje, pravilnost pobijanog rješenja, okrivljeni I. T. prigovara ispravnosti utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju onih osobitih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela.
U tom pravcu žalitelj ističe da je iz ,,evidencije nadležnog Ministarstva pravosuđa i uprave predmetnih potvrda, razvidno kako okrivljeni nije bio niti kazneno kažnjavan, a niti prekršajno (izuzev situacije sa malom količinom marihuane, koja ovdje nije predmetna)“ kao i da su službene zabilješke koje sadrže preslike mandatnih kazni zbog suprotnosti s odredbom članka 245. stavka 6. Prekršajnog zakona (,,Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17. i 118/18. – dalje PZ) u postupku nezakonito uporabljeni, zbog čega je i podnio prijedlog za izdvajanje iz spisa predmeta kao nezakonitih dokaza tih službenih zabilješki.
II Kž 526/2020-4
Međutim, iako je žalbom istaknutom odredbom članka 245. stavka 6. PZ-a doista propisano da ukoliko počinitelj prekršaja plati izrečenu novčanu kaznu i trošak vođenja postupka da se neće voditi prekršajni postupak niti će se izrečena kazna unositi u prekršajnu evidenciju dok se počinitelj prekršaja ne smatra osobom osuđenom za prekršaj, prvostupanjski je sud prilikom odlučivanja o postojanju opasnosti od ponavljanja djela s pravom imao u vidu prijašnji život okrivljenika u smislu neusklađenosti njegovog ponašanja sa zakonom i općeprihvaćenim normama ponašanja. Tako je sasvim opravdano svoj zaključak o postojanju konkretne i neposredne opasnosti da će okrivljenik boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo utemeljio na podacima iz Postaje prometne policije O. iz kojih proizlazi da je okrivljenik do sada u nekoliko navrata kažnjavan zbog prometnih prekršaja pa tako i zbog vožnje pod utjecajem alkohola te izazivanja prometne nesreće. Pri tome je tijekom 2020. počinio četiri prometna prekršaja, a posljednji svega dva tjedna prije počinjenja kaznenog djela za koje se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči. Dakle, radi se o osobi koja uporno krši prometne propise i na koju dosadašnje plaćene novčane kazne nisu utjecale na način da se suzdrži od daljnjih protupravnih radnji, već je, štoviše, njegovo ponašanje progrediralo, budući da se sada tereti da je kršenjem prometnih propisa i to upravljajući motornim vozilom pod utjecajem alkohola brzinom od 105 km/h u mjestu gdje je dopuštena brzina do 50 km/h, uzrokovao smrt mlade osobe.
Slijedom iznesenih okolnosti, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao krajnje i najstrože mjere, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, ista se svrha za sada ne bi mogla uspješno osigurati nekom od mjera opreza iz članka 98. ZKP/08. pa tako ni žalbom predloženom mjerom opreza privremenog oduzimanja dozvole za upravljanje motornim vozilima.
Na pravilnost pobijanog rješenja nisu od značaja žalbeni navodi da je okrivljeniku oduzet predmet počinjenja te da se ,,predmetna odluka može temeljiti i odnositi samo na odnosni automobil, ne i na druge automobile, prije svega kojih okrivljeni niti nema, pa je dodatno nevjerojatna špekulacija veća da on može uzeti bilo koji drugi automobil od bilo koga“, kao niti žalbenim tvrdnjama da mu je na jedan dan zabranjeno upravljanje motornim vozilima B kategorije te oduzeta vozačka dozvola koja mu do danas nije vraćena, slijedom čega nije u mogućnosti upravljati tim vozilom kao niti s bilo kojim drugim uz pomoć vozačke dozvole. Naime, iznesene okolnosti nisu zapreka da okrivljenik boravkom na slobodi bilo kojim drugim motornim vozilom pa i bez vozačke dozvole sudjeluje u cestovnom prometu i na taj način ponovi isto ili slično kazneno djelo.
U odnosu na ostale žalbene navode okrivljenika kojima upire na ,,animozitet i odioznost“ suca istrage A. K. i predsjednika optužnog vijeća suca M. Lj. prema branitelju okrivljenika, potom na podnošenje prijedloga za izuzeće suca M. Lj. zbog neobavljanja sudačke dužnosti u ovom kaznenom predmetu, koji zahtjev je odbijen, kao i na podnošenje kaznenih i stegovnih prijava protiv predsjednika optužnog vijeća, žalitelju se ukazuje da takvi prigovori eventualno mogu biti predmetom raspravljanja u drugoj vrsti postupaka.
S obzirom na obvezu suda da se u predmetima u kojem je određen istražni zatvor postupa osobito žurno (članak 122. stavak 3. ZKP/08.) te da sud svaka dva mjeseca nakon podizanja optužnice do izricanja nepravomoćne presude ispituje postoje li zakonski uvjeti za
II Kž 526/2020-4
daljnju primjenu istražnog zatvora (članak 133. stavak 3. ZKP/08.), promašeni su žalbeni prigovori okrivljenika kojima ističe svoje nezadovoljstvo time što je pobijano rješenje doneseno prije nego je pravomoćno odlučeno o njegovim prijedlozima za izdavanje iz spisa nezakonitih dokaza i uvrštavanje u spis novih dokaza, podnesenih 5. i 19. studenog 2020.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena neka povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 18. prosinca 2020.
Predsjednik vijeća:
Ratko Šćekić, v. r.
