REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-2236/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Draganu Ramljaku u pravnoj stvari tužitelja J. S. iz S., OIB: … zastupanog po punomoćniku
odvjetničko društvo K. & K.; M. K., protiv tuženika J. M. iz S., OIB:…, zastupanog po punomoćniku N. M., radi isplate, nakon
glavne i javne rasprave zaključene dana 5. studenoga 2020. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja J. T. i punomoćnika tuženika N. M., na ročištu za objavu 18. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženici J. M., OIB:… , da u roku od 15 dana isplati tužitelju J. S., OIB: …iznos od 14.925,00 kn sa zakonskom zateznom
kamatom koja na iznos od:
- 9.774,00 kn teče od 28. listopada 2018. godine
- 3.000,00 kn teče od 15. ožujka 2018. godine
- 2.166,67 kn teče od 15. ožujka 2018 godine
pa da isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže e tuženici da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak i to u iznosu od 12.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 18.12.2020 godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
Obrazloženje
U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 17. 05. 2019. godine tužitelj je naveo da su on i tuženica suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. 15/1 ZU 1737 K.O. S. i to tužitelj je suvlasnik ¼ i 1/6 suvlasničkog dijela a tužena suvlasnica 2/6 suvlasničkog dijela. Da se predmet nekretnina sastoji od zgrade i dvorišta te da zgrada nije bila legalizirana te da je tužitelj poduzeo odgovarajuće radnje kako bi ishodio rješenje o izvedenom stanju te da je legalizirao predmetnu zgradu. Da zbog navedenoga tužitelj je snosio troškove izrade predmetne dokumentacije za ishođenje rješenja o izvedenom stanju u iznosu od 9.000,00 kn te ishodio zabilježbu zemljišne knjige. Da je za predmetnu zgradu utvrđena visina komunalnog doprinosa u iznosu od 30.847,14 kn da iz rješenja o izvedenom stanju je trebalo platiti iznos od 29.320,24 kn a za zgradu na čest . zem 142/2 K.O. S. iznos od 1.542,90 kn da je rješenje formalno glasilo na G. B..
Također je navedeno da s obzirom da je tužitelj snosio cjelokupne troškove za ishođenje rješenja o izvedenom stanju za plaćanje komunalnog doprinosa i izrade elaborata o etažiranju to da je tuženica dužna podmiriti navedene troškove o visini svog suvlasničkog dijela za 2/6 pa je postavljen tužbeni zahtjev kako je to navedeno u izreci ove presude.
U svom odgovoru na tužbu od 01.10 2019 tužena je navela da je jedina gradnja koja se dogodila unazad par godina na čest. 15/1 K.O. S. koja je u suvlasništvu tužitelja i tuženice zajedno s trećom osobom je bespravna gradnja koju je tužitelj obavio na svom apartmanu u prizemlju na način da je na terasi izgradio betonski čvrsti objekt površine cirka 20 m2 bez valjane dozvole. Da tužitelj nije tražio od tužene suglasnost za izgradnju. Da je tužitelj bez prethodnog odobrenja tužene inicirao postupak legalizacije nekretnine kao poslovođa bez naloga svjesno zanemarujući činjenicu da je dio nekretnine u vlasništvu tužene izgrađen prije 1986. godine pa nije bio predmet o zakonjenju. Da se pretežiti troškovi legalizacije odnose na upravo na komunalnu naknadu. Tužena je također istakla i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je sve na ime legalizacije plaćala G. B.. Također je navedeno da stalni sudski vještak S. R. nije dostavio račun ni uplatnicu iz koje bi bilo razvidno da su predmetni troškovi podmireni. S obzirom na iznijeto predloženo je da tužbeni zahtjev bude odbiven uz osudu tužitelj na snošenje troškova postupka.
Tijekom dokaznom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao zemljišno knjižni izvadak za predmetne nekretnine priznanicu tvrtke R. j.d.o.o. za graditeljstvo, Rješenje O. S. od 7. studenoga 2015. godine, izjavu G. B., uplatnicu za komunalni doprinos, projekt etažiranja iz veljače 2018. godine., priznanicu tvrtke R. j.d.o.o., iskaz svjedoka S. R., iskaz tužitelja J. S., iskaz tužene J. M., zapisnik iz
spisa R1/548/18, iskaz svjedoka T. S., izjavu G. B. od 24.10. 2019. godine, vlasnički list za predmetne nekretnine, povijesno zemljišnoknjižni izvadak za predmetne
nekretnine.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Pun. tužitelja je potpisao parnični trošak.
Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik suvlasnici predmetne nekretnine a nisu sporni ni suvlasnički dijelovi. Iz ovako provedenog dokaznog postupka među parničnim strankama je sporno dali je predmetni objekt izgrađen prije 1968. godine te dali su opravdani troškovi legalizacije kao i etažiranja predmetnog prostora, sporna je i pasivna legitimacija.
U svom iskazu od 25. veljače 2020 godine svjedok S. R. je naveo da je vlasnik tvrtke R. j.d.o.o. je naveo da je njegova tvrtka navela po nalogu tužitelja projektnu dokumentaciju za ishođenje rješenja o izvedenom stanju i da se na to odnosi prva priznanica, da je njegova tvrtka napravila elaborat o etažiranju i da se na to odnosi druga priznanica. Te da je sve to platio J. S.. Također je naveo da što se tiče eleborata o etažiranju isti se plača 3 do 5 eura po metru kvadratnom da sve mora napraviti geodetski snimak a što se tiče etažiranja isti se naplaćuje od 2 do 4 eura po m2 uvećanom za troškove geodeta. Da je on izradio elaborat o etažiranju i da se na istom nalazi njegov pečat. Da prije izrade elaborata o etažiranju su njegovi djelatnici izašli na lice mjesta premjerili cjelokupni prostor i onda napravili elaborat o etažiranju. Također je naveo da je postojala projektna dokumentacija koju je dostavio tužitelj.
Iz iskaza svjedoka T. S. bi proizlazilo da je on razgovarao sa ocem tužiteljem da je potrebno izvršiti legalizaciju objekta a prije toga i samo etažiranje. Da je on prije toga osobno razgovarao sa I. M. i N. M. te da su oni odbili sudjelovati u
postupku etažiranja. Da je sve te poslove oko etažiranja legalizacije vodio upravo tužitelj. Da mu nije poznato dali je došlo do odstupanja od građevinske dozvole te da mu nije poznato stanje nekretnine od 1968 godine. Isto taka on je naveo da se predmetna nekretnina sastoji od prizemlja, kata, potkrovlja i podruma te da je njegov otac izgradio i nadstrešnicu. Isto tako svjedok je naveo da su N. M. i njegov brat I. odbili bilo kakvi razgovor vezan za postupak etažiranja i suglasnost za isto iz razloga što su potraživali zemljište odnosno da im svjedok daruje i prenese u vlasništvo jednu česticu zemlje.
Iz iskaza J. S. bi proizlazilo da je tužena njegova sestra te da su oni suvlasnici predmetne nekretnine i to on za ¼ i 1/6 cjeline a njegova sestra tužena za 2/6. Da je on platio komunalni doprinos od nekih 29.000,00 kn da je platio i troškove tvrtci R. za arhitektonski snimak u iznosu od 9.000,00 kn i za etažiranje 6.000,00 kn te da mu je tvrtka R. dala priznanicu ali nije ispostavila račun. Također je naveo kad je građena predmetna zgrada 1980 bilo odstupanja od građevinske dozvole. Prije izgradnje predmetne zgrade je bila jedna prizemna zgrada površine od 40 do 45 m2. Također je naveo da ne zna dali je od tužene tražio suglasnost za provođenje legalizacije ali da je obavijestio o postupku legalizacije i postupku etažiranja. Isto tako je naveo da je postupak legalizacije završen 2015. godine a tuženu da je pozvao u 2 mjesecu 2019. godine da podmiri dio troškova legalizacije. Također je naveo da je u zadnjih 5, 6 godina bila napravljana samo jedna nadstrešnica i to je sve bilo u postupku legalizacije.
U svom iskazu J. M. je navela da je objekt već bio na predmetnoj čestici izgrađen već 1968. godine i to prizemlje da je kompletan objekt izgradio njen pok. otac P. da je tužitelj nije obavijestio o bilo kakvom postupku legalizacije te da je za postupak legalizacije saznala tek kada je tužitelj dostavio obračun troškova legalizacije. Da nije proveden elaborat o etažiranju da ona u posjedu drži 2 apartmana u prizemlju te također je navela da joj nije poznata osoba S. G..
Člankom 1121. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08) propisano je da obavljanje tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi.
Člankom 1122. gore citiranog zakona propisano je i to sastavkom prvim da je poslovođa dužan što je moguće prije obavijestiti gospodara posla i nastaviti započeti posao ako mu je to razumno moguće, dok ovaj ne bude mogao preuzeti brigu o njemu.
Dok ja stavkom 2. propisano da nakon završenog posla on je dužan položiti račun i ustupiti gospodaru posla sve što je pribavio obavljajući njegov posao.
Sud u cijelosti poklanja vjeru iskazima svjedoka T. S., S. R. te iskazu tužitelja iz kojih iskaza bi nedvojbeno proizlazilo da je tužitelj podmirio dugovanje za izvršene usluge S. R. te s toga isti ima pravo potraživati od tužene kao suvlasnice podmirenje njenog dijela dugovanja. Također nije sporno da je tužitelj utužio iznos koji bi otpadao na tuženu prema njenom suvlasničkom dijelu nekretnine.
Prema mišljenju ovog suda da je podnošenje zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju bila zakonska obveza svih suvlasnika nekretnine u njihovim suvlasničkim idealnim dijelovima ne kao etažnim vlasnicima pa je tako tužena bila dužna podnijeti takav zahtjev.
Iz iskaza gore navedenih svjedoka i tužitelja bilo bi razvidno da je nekretnina bila izgrađena već 1980 - tih godina odnosno ista je odstupala od građevinske dozvole pa je jasno da je obveza podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju bila obveza svih suvlasnika pa tako i tuženika.
Pregledom izjave G. B. od 24.10.2019. godine bilo bi razvidno da se rješenje o izvedenom stanju vodilo na njeno ime iz razloga što je ona u roku podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju premda se navedeni zahtjev odnosio na druge čestice u K.O. S.. Također je u svojoj izjavi navela da je J. S. izvršio uplatu iznosa od 29.322,24 kn na ime komunalnog doprinosa iako je njeno ime bilo naznačeno na uplatnici.
S obzirom na sve izneseno zaključak je ovog suda da su stranke suvlasnici predmetne nekretnine da je proveden postupak legalizacije i etažiranja da je sve troškove oko postupka legalizacije i etažiranja snosio upravo tužitelj J. S., i to troškove rješenja o izvedenom stanju, geodetskog snimka, elaborata o izvedenom stanju i elaborata o etažiranju. U ukupnom iznosu od 35.8222,24 kn.
Iz iskaza svjedoka T. S. nedvojbeno proizlazi da prije nego što se krenulo u postupak legalizacije i etažiranja su obavljeni razgovori sa sinovima tužiteljice I. i N. M. koji su otklonili taj zahtjev da participiraju troškovima koji su gore navedeni.
S obzirom na iznijeto kako je tužitelj platio troškove legalizacije i etažiranja to mu je tužena dužna naknaditi dio tih troškova u svom suvlasničkom omjeru od 2/6 dijela a što proizlazi iz postavljenog tužbenog zahtjeva.
Nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije a što bi proizlazilo iz izjave G. B. da je ona samo formalno bila označena kao nositelj postupka legalizacije i to česticu koje je ona vlasnik dok su druge čestice suvlasništvo parničnih stranaka.
Iz ovako provedenog dokaznog postupka zaključak je ovog suda je da je postupak legalizacije bio opravdan jer je 1968. godine na mjestu današnje zgrade bio sagrađen jedan manji prizemni objekt površine 40 do 50 m2 dok je zgrada izgrađena 1980. 1981. godine i kada je došlo do odstupanja od građevinske dozvole da je postupak legalizacije bio nužan. U protivnom da nije proveden ovaj postupak legalizacije predmetna zgrada bi bila uklonjena od strane nadležnog tijela.
Sud u cijelosti poklanja vjeru priznanicama tvrtke R. j.d.o.o. iz koje je razvidno da je tužitelj, platio izradu projektne dokumentacije u iznosu od 9.000,00 kn te elaborat o etažiranju 6.500, 00 kn te troškove komunalnog doprinosa u iznosu od 29.322,24 kn. Zbog svega iznesenog tužbeni zahtjev se ukazuje u cijelosti osnovanim a istoga treba usvojiti odnosno odlučiti kao u izreci ove presude.
Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1 ZPP-a a isti troškovi se sastoje od sastava tužbe 100 bodova, sastava podneska od 04.09.2019. godine, 09.09.2019. godine, 21.10.2019. godine i 12.03.2020. godine svako po 100 bodova pristupa na ročište od 07.11.2019 . godine 25.02.2020.godine 01.09.2020.godine, 05.11.2020. godine, svako po 100 bodova odnosno ukupno 900 bodova što uz vrijednost bodova s paušalom od 10 kn daje iznos od 9.000,00 kn koji iznos je uvećan za 25 % PDV-a odnosno 2.250,00 kn sudskih pristojbi tužbe 500,00 kn sudski pristojbi presude 500,00 kn odnosno ukupno 12.250,00 kn. U Splitu, 18. prosinca 2020.
S U D A C
Dragan Ramljak, v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
3. u spis