REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 76 Pž-5144/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Tomljenović, predsjednika vijeća, Mirne Maržić, suca izvjestitelja, i Marine Veljak, člana vijeća, u stečajnom postupku povodom prijedloga predlagatelja SBERBANK d.d., Zagreb, Varšavska 9, OIB 78427478595, kojeg zastupaju punomoćnici Trpimir Gugić i Lovro Kovačić, odvjetnici u Gugić, Kovačić i Krivić, Odvjetničkom društvu d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52/VII, za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom FELICITER d.o.o., Sesvete, Marina Studina 40, OIB 33362149552, kojeg zastupa Ivan Kaleb, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ećimović i Kaleb d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 20, odlučujući o predlagateljevoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1365/2019-22 od 27. listopada 2020. i o dopunskom rješenju poslovni broj St-1365/2019-25 od 9. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 17. prosinca 2020.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1365/2019-22 od 27. listopada 2020. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. Ukida se dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1365/2019-25 od 9. studenog 2020.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog predlagatelja Sberbank d.d. za otvaranje stečajnog postupka nad Feliciter d.o.o. kao nedopušten.

U obrazloženju prvostupanjski sud navodi i iz podataka u spisu proizlazi:

- da je predlagatelj Sberbank d.d. podnio prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad Feliciter d.o.o. temeljem odredbe članka 7. i članka 109. stavka 3. Stečajnog zakona („Narodne novine” broj 71/15 i 104/17; dalje: SZ),

- da Sberbank d.d. u prijedlogu navodi da prema dužniku Feliciter d.o.o. ima dospjelo nepodmireno potraživanje po osnovi Ugovora o kreditu 500894 od 27. studenog 2007. u iznosu od 10.815.148,76 kn s zateznim kamatama od 24. svibnja 2013., što da na dan 4. lipnja 2019. ukupno iznosi 13.905.149,55 kn, kao i nepodmireno potraživanje po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 102.037,50 kn,

- da se navedeno potraživanje temelji na ovršnoj ispravi, Ugovoru o kreditu 500894 od 27. studenog 2007. s aneksima (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu 500894) i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranog po Javnom bilježniku Obreniji Ribarić 27. studenog 2007. pod brojem OV-18524/07 (dalje u tekstu: Sporazum o zasnivanju založnog prava),

- da je predlagatelj, temeljem Sporazuma o zasnivanju založnog prava uknjižio založno pravo na nekretninama dužnika Feliciter d.o.o. upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sesvetama, zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina],

- da je predlagatelj 23. srpnja 2013. podnio prijedlog za ovrhu na navedenim nekretninama radi namirenja njegove tražbine,

- da je u ovršnom postupku pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj Ovr-2171/2013, zaključkom od 20. srpnja 2017. utvrđena vrijednost svih nekretnina na kojima predlagatelj ima upisano založno pravo u ukupnom iznosu od 3.552.186,40 kn pa da je očito da se prodajom navedenim nekretnina neće namiriti niti dio glavnice njegovog dospjelog potraživanja,

- da je 28. veljače 2020. prvostupanjski sud pokrenuo prethodni postupak radi utvrđivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Feliciter d.o.o. zbog prezaduženosti budući da je predlagatelj Sberbank d.d. učinio vjerojatnim postojanje novčane tražbine prema dužniku, postojanje razlučnog prava na njegovim nekretninama i nemogućnost namirenja novčane tražbine iz vrijednosti tih nekretnina, a u prethodnom postupku trebalo se utvrđivati postoji li prezaduženost kao stečajni razlog, točan iznos predlagateljeve tražbine, s obzirom na to da je dužnik isti osporavao te je valjalo odlučiti o svim pravnim i činjeničnim pitanjima o kojima ovisi ocjena ispunjenja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka.

Prvostupanjski sud navodi da u ovom postupku nema mjesta utvrđivanju postojanja meritornih pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka (prezaduženosti kao jednog od stečajnih razloga), dakle da nema mjesta utvrđivanju osnovanosti prijedloga za otvaranje stečajnog postupka, u smislu odredbe članka 128. stavak 6. SZ-a, jer smatra da prijedlog nije dopušten.

Svoje uvjerenje obrazlaže činjenicom da je nad dužnikom Feliciter d.o.o. prethodno vođen predstečajni postupak, sukladno odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi („Narodne novine“ broj:108/12, 144/12, 81/13 i 112/13; dalje: ZFPPN), koji je okončan sklapanjem predstečajne nagodbe između dužnika i njegovih vjerovnika, odobrene pravomoćnim rješenjem poslovni broj Stpn-205/2015 od 18. siječnja 2016.

Predlagatelj Sberbank d.d. prijavio je u navedenom postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom Feliciter d.o.o. tražbinu u iznosu od 169,55 kn po osnovi Ugovora o otvaranju i vođenju kunskog računa za obavljanje poslova platnog prometa te je podnio obavijest o postojanju razlučnog (založnog) prava na nekretninama dužnika upisanima u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sesvetama, u zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina] temeljem ovršne isprave, Sporazuma o zasnivanju založnog prava, koje da osigurava njegovu tražbinu u iznosu od ukupno 12.071.920,84 kn po osnovi Ugovora o kreditu 500894, radi namirenja koje tražbine je pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalnoj službi u Svetom Ivanu Zelini, pod poslovnim brojem Ovr-2171/2013 te je izjavio, sukladno odredbi članka 59. stavka 1. ZFPPN-a, da se ne odriče prava na odvojeno namirenje svoje tražbine po osnovi Ugovora o kreditu 500894 iz vrijednosti nekretnina na kojima ima upisano založno pravo, sukladno ovlaštenju iz odredaba članka 56. stavka 1. i članka 59. stavka 1. ZFPPN-a.

Navodi da izjava o odricanju od prava na odvojeno namirenje obvezuje razlučnog vjerovnika samo tijekom trajanja postupka predstečajne nagodbe i obvezuje ga na propuštanje pokretanja odvojenog namirenja iz predmeta založnog i drugog prava koji predmet je sastavni dio imovine dužnika dok postupak predstečajne nagodbe traje i za vrijeme do dužnikovog kašnjenja u ispunjenju obveze dužnika prema tom vjerovniku iz sklopljene i odobrene predstečajne nagodbe, a ako postupak predstečajne nagodbe bude obustavljen, izjava o odricanju od prava na odvojeno namirenje prestaje obvezivati razlučnog vjerovnika danom objave rješenja o obustavi postupka, sukladno odredbi članka 59. stavka 2. ZFPPN-a.

Nadalje navodi da se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres - jamcima (članak 81. stavak 1. ZFPPN-a). Nakon sklapanja predstečajne nagodbe nije dopušteno pokretanje ovršnog, upravnog ili parničnog postupka protiv dužnika, radi utvrđenja i ostvarenja tražbine koja je nastala prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a u tom postupku nije prijavljena od strane vjerovnika niti je tu tražbinu dužnik uvrstio u popis obveza (članak 81. stavak 2. ZFPPN-a). Ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu, dok ovršne isprave razlučnih vjerovnika ne gube pravnu snagu glede namirenja na predmetu na kojem postoji razlučno pravo (članak 84. stavci 4. i 5. ZFPPN-a).

Budući da se predlagatelj Sberbank d.d. nije odrekao prava na odvojeno namirenje svoje tražbine iz predmeta razlučnog prava, već je nastavio voditi ovršni postupak na nekretninama dužnika Feliciter d.o.o., i nije sudjelovao u postupku predstečajne nagodbe, prema uvjerenju prvostupanjskog suda znači da nije morao trpjeti promjenu rokova dospijeća kao ostali vjerovnici koji su u tom postupku sudjelovali, jer se, prema prihvaćenom planu financijskog restrukturiranja i sklopljenoj predstečajnoj nagodbi, dužnik obvezao svim vjerovnicima čije su tražbine utvrđene otplatiti puni iznos tražbine nakon proteka 120 mjeseci odnosno 10 godina, računajući od pravomoćnosti rješenja o odobrenju predstečajne nagodbe, a isto je postalo pravomoćno 21. ožujka 2016., a kako je predlagatelj razlučni vjerovnik koji se nije odrekao prava na odvojeno namirenje, on ne mora čekati do zaključno 21. ožujka 2026. kako bi od dužnika zahtijevao naplatu svoje dospjele tražbine, već može svoju tražbinu namirivati odmah iz objekta razlučnog prava, ali ne i iz drugih dijelova imovine dužnika.

Smatra da, upravo iz razloga što ovršna isprava razlučnog vjerovnika, u konkretnom slučaju Sporazum o zasnivanju založnog prava, ne gubi pravnu snagu samo u pogledu namirenja iz predmeta na kojem postoji razlučno pravo (članak 84. stavak 5. ZFPPN-a), ali ako se razlučni vjerovnik ne namiri u potpunosti prodajom tog predmeta, ne može zahtijevati donošenje rješenja o ovrsi na nekom drugom predmetu iz imovine dužnika, a time niti otvaranje stečajnog postupka radi nemogućnosti namirenja iz objekta razlučnog prava, u smislu odredbe članka 109. stavka 3. SZ-a, s obzirom na to da je stečaj generalna ovrha kojim se ide za namirenjem tražbine na preostaloj imovini dužnika koja nije opterećena razlučnim pravima.

Razlučni vjerovnik koji se u postupku predstečajne nagodbe nije bio odrekao prava na odvojeno namirenje pristao je na rizik nenamirenja iz objekta razlučnog prava, procijenivši da je to za njega korisnije od sudjelovanja u postupku predstečajne nagodbe, u kojem bi morao trpjeti eventualno umanjenje svoje tražbine i dugotrajni poček otplate, a ovršnu ispravu temeljem koje je stekao razlučno pravo mogao bi aktivirati tek u slučaju da dužnik zakasni s ispunjenjem njegove tražbine u roku kako je to utvrđeno predstečajnom nagodbom.

Upravo radi ostvarenja cilja predstečajne nagodbe, da se dužniku koji je postao nelikvidan i/ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan te da se vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak, vjerovnici dužnika Feliciter d.o.o. glasovali su za plan financijskog restrukturiranja temeljem kojeg je sklopljena predstečajna nagodba, dakle, pristali su da neće zahtijevati namirenje svojih tražbina sve do proteka 10 godina od nastupa pravomoćnosti rješenja o odobrenju predstečajne nagodbe, što će biti tek u 2026. godini, oslonivši se pri tom, između ostalog na one odredbe Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi koje uređuju prava razlučnih vjerovnika, kako onih koji su se odrekli prava na odvojeno namirenje, tako i onih koji se tog prava nisu odrekli.

Prvostupanjski sud nadalje navodi da kada bi se predlagatelju Sberbank d.d. dopustilo podnošenje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Feliciter d.o.o., izigrali bi se svi vjerovnici dužnika koji su sudjelovali u postupku predstečajne nagodbe, ali i sam cilj postupka predstečajne nagodbe koji se izričito navodi u odredbi članka 20. ZFPPN-a, a da to nije bila namjera zakonodavca jer ne bi imalo smisla propisati poseban postupak čiji je cilj financijsko restrukturiranje dužnika kako bi se izbjegao stečajni postupak u kojem se vjerovnici ili ne bi uopće namirili ili bi se namirili u izuzetno malom omjeru kada bi razlučni vjerovnik koji odbija sudjelovati u tom postupku mogao u bilo kojem trenutku nakon okončanja postupka predstečajne nagodbe predložiti pokretanje stečajnog postupka.

Osim toga, prvostupanjski sud smatra da bi, ukoliko bi se prijedlog za otvaranje stečajnog postupka u konkretnom slučaju ocijenio dopuštenim, sud trebao skupim vještačenjem utvrđivati postoji li na strani dužnika prezaduženost u smislu odredbe članka 7. stavka 1. SZ-a, koja postoji ako je imovina dužnika pravne osobe manja od postojećih obveza, pri čemu se uzimaju u obzir samo dospjele obveze dužnika.

U odnosu na postojanje dospjelih obveza predmetnog dužnika prvostupanjski sud navodi da dužnik ne može pasti u zakašnjenje u odnosu na tražbine vjerovnika koje su nastale prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe, jer je plaćanje istih, uz uvjet da su bile uredno prijavljene i utvrđene, odgođeno do 2026., a prema podacima iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje, kojeg vodi Financijska agencija, za dužnika ne postoje evidentirane neizvršene osnove za plaćanje, što bi podrazumijevalo da ne postoji nesposobnost za plaćanje niti prezaduženost, kao stečajni razlozi.

Prvostupanjski sud zaključuje da bi se pravo stanje dospjelih obveza dužnika moglo utvrditi tek financijskim vještačenjem, ali da njegovo provođenje u ovom slučaju nema smisla, iz razloga što bi pravo podnošenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom Feliciter d.o.o. u ovom trenutku imao samo vjerovnik nepodmirene dospjele novčane tražbine nastale nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, a što predlagatelj Sberbank d.o.o. nije, pa je njegov prijedlog za otvaranje stečajnog postupka odbačen kao nedopušten.

Protiv tog rješenja predlagatelj je pravovremeno izjavio žalbu, pobijajući ga u cijelosti zbog svih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a. U žalbi u bitnome navodi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da prijedlog u konkretnom slučaju nije dopušten ustrajući na tvrdnji da postoji stečajni razlog prezaduženosti kod dužnika te da je nejasno iz kojeg razloga prvostupanjski sud nije proveo vještačenje, za koje je uredno podmirio predujam u iznosu od 20.000,00 kn, a kojim bi se dokazalo postojanje pretpostavki za vođenje stečajnog postupka. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

U odgovoru na žalbu dužnik ističe pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda.

Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, dalje: ZPP) i člankom 10. Stečajnog zakona, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a). Ovaj sud nalazi da nije pravilno i osnovano na zakonu.

Odredbom članka 109. stavka 3. SZ-a određeno je da je razlučni vjerovnik kojemu je dužnik osobno odgovoran ovlašten podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka ako učini vjerojatnim da tražbinu neće moći namiriti potpuno iz predmeta na koji se odnosi njegovo razlučno pravo, a što je predlagatelj učinio i to proizlazi iz zaključka Općinskog građanskog suda poslovni broj Ovr-2372/2015 (list 42.-47. spisa).

Ne postoji uporište niti u jednoj zakonskoj odredbi Stečajnog zakona ili Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj naagodbi o nedopuštenosti tužiteljevog prijedloga, niti se prvostupanjski sud pozvao na konkretnu odredbu. Odredbom članka 109. SZ-a izričito je propisano tko je ovlašten podnijeti prijedlog za otvaranje stečajnog postupka. Stoga ovaj sud nalazi da je prijedlog dopušten i da nije bilo zakonske osnove odbaciti ga pa je odluka prvostupanjskog suda pogrešna.

U odnosu na takav dopušten prijedlog trebalo bi sa sigurnošću utvrditi da ne postoje zakonski razlozi za otvaranje stečajnog postupka i tada bi prvostupanjski sud trebao odbiti prijedlog kao neosnovan, a u tom bi slučaju ovaj sud mogao potvrditi prvostupanjsko rješenje jer predlagatelj ne bi došao u nepovoljniji položaj, budući da se u stečajnom postupku ne primjenjuje ograničenje iz odredbe članka 333. u vezi s odredbom članka 354. stavka 2. točke 9. ZPP-a.

Predlagatelj otvaranja stečajnog postupka dužan je dokazati da postoji jedan od stečajnih razloga, prezaduženost ili nesposobnost za plaćanje, jer jedino u tom slučaju sud može otvoriti stečajni postupak (članak 5. stavci 1. i 2. SZ-a), a predlagatelj se u prijedlogu poziva na postojanje prezaduženosti (članak 7. SZ-a).

Stečajni razlog nesposobnosti za plaćanje ne proizlazi iz potvrde FINA-e (list 166.- 167. spisa) jer ne postoje evidentirane neizvršene osnove za plaćanje.

U cilju utvrđivanja postojanja stečajnog razloga iz odredbe članka 7. SZ-a prvostupanjski je sud rješenjem poslovni broj St-1365/2019-6 od 31. siječnja 2020. (list 104. spisa) naložio predlagatelju uplatu predujma, a uplatu dodatnog predujma obrazložio je, između ostalog, upravo potrebom za provođenjem vještačenja radi utvrđenja te okolnosti. Taj je predujam predlagatelj uplatio 7. veljače 2020. (list 113. spisa), ali prvostupanjski sud nije proveo vještačenje uz obrazloženje da obveze dužnika ne dospijevaju do 2026. godine i zaključivši da prijedlog nije dopušten.

Međutim, neovisno o zaključenoj predstečajnoj nagodbi, temeljem koje sada vjerovnici, stranke te nagodbe imaju za svoje tražbine ovršnu ispravu u dijelu koji je obuhvaćen nagodbom, nema zapreke za otvaranje stečajnog postupka ukoliko se utvrdi postojanje stečajnog razloga. Budući da prvostupanjski sud nije odredio vještačenje, za koje je predlagatelj uplatio predujam, činjenično stanje nije potpuno i valjano utvrđeno i prvostupanjski sud nije pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 10. SZ-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi postojanje, ili nepostojanje, stečajnog razloga prezaduženosti i na temelju takvog utvrđenja donijeti meritornu odluku o osnovanosti ili neosnovanosti prijedloga za otvaranje stečaja nad dužnikom.

Odluka o ukidanju dopunskog rješenja, kojim je prvostupanjski sud odlučio o trošku postupka, neovisno o njezinoj pravilnosti, ukinuta je temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 10. SZ-a.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća

Lidija Tomljenović