REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 129/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog F. D., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 7. rujna 2018. broj K-499/2017 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 3. lipnja 2020. broj Kž-546/2018, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se zahtjev osuđenog F. D. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 7. rujna 2018. broj K-499/2017 i presuda Županijskog suda u Rijeci od 3. lipnja 2020. broj Kž- 546/2018, osuđen je F. D. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 52. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog "okolnosti koje isključuju krivnju te zbog odluke o kazni", s prijedlogom da "sud preinači ili ukine pravomoćnu presudu".
Sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), primjerak zahtjeva sa spisom dostavljen je Glavnom državnom odvjetniku koji je u zakonskom roku podnio odgovor na zahtjev u kojem ističe njegovu neosnovanost te predlaže da se isti odbije. Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku na znanje.
Zahtjev nije osnovan.
III Kr 129/2020-3
Osuđenik u zahtjevu ponavlja navode svoje obrane i tvrdi da nema dokaza o njegovoj prijevarnoj namjeri pa niti subjektivnog elementa krivnje budući da nije utvrđeno da je osuđenik osobno dovodio u zabludu oštećenice. Stoga je osuđenik, kao vozač taxi vozila koji je izvršavao uslugu prijevoza osoba i stvari, "iskorišten kao sredstvo za izvršenje, koji nije imao vlast nad djelom da bi se mogao tretirati kao posredni počinitelj".
Međutim, povrede zakona temeljem kojih se ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti navedene u čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08, procjenjuju se prema činjeničnom opisu kaznenog djela iz izreke pravomoćne presude, a koja u konkretnom slučaju, sadrži sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare.
Navodi zahtjeva kojima se ističe nedokazanost subjektivne komponente kaznenog djela tj. prijevarne namjere osuđenika, kao i uzročne veze između njegovog postupanja i dovođenja oštećenica u zabludu, tiče se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja od strane sudova, međutim, s tog se osnova pravomoćna presuda ne može pobijati, kako izričito proizlazi iz taksativno navedenih razloga u čl. 517. st. 1. ZKP/08. U protivnom bi se, mimo zakonskih uvjeta, dozvolilo preispitivanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja u trećem stupnju.
Zbog navedenog, zahtjev osuđenika podnesen je iz razloga temeljem kojih se po zakonu ne može podnijeti pa je isti, kao neosnovan trebalo odbiti i temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 17. prosinca 2020.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
