REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 525/2020-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog I. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 3. prosinca 2020. broj Kvm-31/20. (Kmp-5/20.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,

r i j e š i o  j e :

Odbija se žalba optuženog I. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. Š. po braniteljici, odvjetnici N. V., s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv optuženika.

Žalba nije osnovana.

II Kž 525/2020-4

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog I. Š. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, a te okolnosti konkretno i valjano obrazlaže. Naime, uložena optuženikova bezobzirnost, naročito izražena bešćutnost i upornost optuženika tijekom inkriminiranog događaja te način njegova postupanja prije i nakon počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja. Sud prvog stupnja je pritom pravilno uzeo u obzir i psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje optuženika, prema kojem optuženik ima poremećaj ličnosti narcisoidnog tipa, s izraženim paranoidnim crtama ličnosti.

Kraj takvog stanja stvari, bez značaja su tvrdnje žalitelja kojima osporava iteracijsku opasnost kod optuženika, navodeći da dosadašnji boravak u istražnom zatvoru "dovoljno utjecao" na optuženika. To tim više kada se, prema psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju optuženika, ima na umu dinamika emocionalnog, ljubavnog trokuta između optuženika, njegovog bivšeg partnera i žrtve, u povezanosti s optuženikovom izrazito opsesivnom usredotočenošću na bivšeg partnera.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, unatoč činjenici da je optuženik do sada kazneno neosuđivan, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog I. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Protivno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da interesi optuženika za daljnjim radom ili školovanjem, sami po sebi, ne predstavljaju odlučnu okolnost koja bi utjecala na zaključak o postojanju vjerojatnosti da će optuženik, boravkom na slobodi, ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, očito je da se svrha istražnog zatvora, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje

II Kž 525/2020-4

ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.