REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 57 Pž-376/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja C. O. d.d. Z., OIB ..., protiv tuženika G. Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 2.146,62 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1266/2017 od 26. studenoga 2018., 17. prosinca 2020.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1266/2017 od 26. studenog 2018.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Trgovački sud u Zagrebu je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-5715/16 od 2. studenoga 2016. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.146,62 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i odbio se tužbeni zahtjev (točka I. izreke), naložio tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 100,00 kn (točka II. izreke).

U obrazloženju presude prvostupanjski sud navodi da tužitelj zahtjeva isplatu regresne tražbine s osnove isplaćene osigurnine rizika neisplate, odnosno, neuredne isplate kreditnih anuiteta pok. D. N. koja su mu ustupljena od strane V. d.d. na temelju prava osiguranja tražbina iz Ugovora o kreditu, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika jer je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju postao nasljednikom ošasne imovine iza pok. D. N.. Tuženik tvrdi da faktično nije naslijedio nikakvu imovinu, iako je formalno pravno utvrđenim da je imovina pokojnog prešla u vlasništvo tuženika, jer naslijeđene stvari i prava nemaju vrijednosti, pri čemu, nije stekao posjed osobnog automobila, dok na računima banaka iz rješenja o nasljeđivanju nema novčanih sredstava. Ocjenom izvedenih dokaza i primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da na računima banaka sadržanim u rješenju o ovrsi iza pokojnog D. N. nema sredstava; da je osobni automobil, godina proizvodnje 1994., odjavljeno u evidenciji Ministarstva Republike Hrvatske, a tužitelj nije dokazao da bi navedeno vozilo, imajući u vidu godinu proizvodnje, uopće imalo ikakvu tržišnu vrijednost. U odnosu na vrijednosti prava sukorištenja grobnog mjesta na groblju Č. u Z. sud je zaključio da pravo(su) korištenja grobnog mjesta, s obzirom na svoju specifičnu pravnu narav, nema komercijalnu, odnosno tržišnu vrijednost nema mjesta tumačenju da bi tuženik bio stjecateljem tog imovinskog prava. Zbog navedenog, tužitelj nije dokazao visinu vrijednosti naslijeđene imovine kojom tužitelj odgovara za ostaviteljeve dugove slijedom čega je odbio tužbeni zahtjev. O troškovima postupka odlučeno je primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Protiv presude tužitelj je podnio žalbu navodeći da je sud pogrešno utvrdio činjenicu posjeda naslijeđenog motornog vozila jer je nasljednik tu imovinu stekao u trenutku smrti ostavitelja neovisno o posjedu nasljednika. Tužitelj je upravo na okolnost vrijednosti vozila priložio potvrdu Porezne uprave iz koje proizlazio da je vrijednost vozila u iznosu od 1.785,00 kn. Pogrešno je i pravno shvaćanje prema kojem sukorištenje grobnog mjesta nema tržišnu vrijednost jer je upravo naknada koju treći daje korisniku - ustupitelju tržišna vrijednost prava korištenje grobnog mjesta. Zbog navedenog sud je pogrešno primijenio materijalno pravo.

Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je tužiteljeva žalba neosnovana, a pobijana presuda pravilna i zakonita.

Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 2.146,62 kn s osnove odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) i čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj: 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13), kojom je određeno da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine.

Žalbenim navodi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a koji nisu ispitani jer je presudu ili rješenje kojim se dovršava postupak u sporu male vrijednosti, a kakav je i ovaj spor po čl. 502. st. 1. ZPP-a, dopušteno pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U tijeku postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tužitelj nije dokazao visinu vrijednost imovine koju je tuženi naslijedio na temelju rješenju o nasljeđivanju od 3. siječnja 2012. u naravi pravo (su)korištenja grobnog mjesta na groblju Č. u Z. u ½ dijela, osobni automobil marke D. R., 1994. godište, te novčana sredstva na računima ostavitelja kod V. d.d. i E.&S. B. d.d., slijedom čega nije dokazao da tuženik kao nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Pogrešno je žaliteljevo pravno shvaćanje prema kojem se kao vrijednost ½ grobnog mjesta ima uzeti iznos od 1.000,00 kn, jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da pravo na korištenje grobnog mjesta ima ograničenja u pravnom prometu, pri čemu se naknada za dodjelu grobnog mjesta ne može uzeti kao naslijeđena vrijednost, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o obvezi tuženika na plaćanje naknade društvu Z. d.o.o., P. G. groblja.

Isto tako, neovisno o potvrdi Porezne uprave, sud je pravilno zaključio da samo na temelju te isprave sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi vrijednost naslijeđenog automobila, te je o tome odlučio pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja. Pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

Na utvrđeno činjenični stanje prvostupanjski sud je pravilnom primijenio materijalno pravo čl. 963. st. 1. ZOO-a i pravilno odbio tužbeni zahtjev.

Žalbeni navodi kojima žalitelji obrazlaže okolnosti u pogledu tuženikovog posjeda automobila nisu od odlučnog značaja za ocjenu pravilnosti pobijane presude i primjene mjerodavnog čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi tako i po visini.

Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena i pobijana presuda potvrđena (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 17. prosinca 2020.

Sudac

Mirta Matić, v.r.