REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 57 Pž-2172/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirta Matić, u pravnoj stvari tužitelja K. N., J., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. A. Z. O. Š. U. I. S. B., Z., OIB ..., radi isplate iznosa od 140.122,40 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-624/2017 od 18. siječnja 2019., 17. prosinca 2020.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-624/2017 od 18. siječnja 2019. u točkama I. i II. izreke.
Obrazloženje
Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-624/2017 od 18. siječnja 2019. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 140.122,40 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.502,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke). Tužiteljev zahtjev radi naknade troškova postupka u iznosu od 625,00 kn je odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).
U obrazloženju presude sud da je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da se tužitelj kao vjerovnik stečajnog dužnika C. banke d.d. u Z., 4. listopada 2013. obratio tuženiku radi obeštećenja prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o osiguranju depozita. Budući da je tuženik tužitelju isplatio iznos od 640.573,57 kn tek 31. kolovoza 2015., sud je ocijenio da sukladno odredbi čl. 172. Zakona o obveznim odnosima uplatom tog iznosa tuženik najprije platio zatezne kamate od 12. listopada 2013. do 31. kolovoza 2015. u obračunatom iznosu od 140.122,40 kn, djelomično glavnicu. Zato je tuženiku na ime glavnice preostalo za platiti utuženi iznos od 140.122,40 kn. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.
Protiv presude prvostupanjskog suda tuženik je podnio pravovremenu žalbu kojom ju pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je tužitelj podnio reklamaciju za čije rješavanje nije propisan rok u kojem tuženik mora odgovoriti. Osporava i obračun troškova parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Pobijana presuda i rješenje ispitani su na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a).
Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a osobito bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tuženik. Izreka pobijane presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u obrazloženju su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju spisa.
Predmet spora je isplata preostalog iznosa obeštećenja tužitelja kao vjerovnika stečajnog dužnika C. banke d.d. u stečaju prema Zakonu o osiguranju depozita („Narodne novine“ broj: 177/04, 119/08, 153/09 i 80/13; dalje: ZOD) u iznosu od 140.122,40 kn. Iz spisa proizlazi da među strankama nije sporno da je nad stečajnim dužnikom Centar banka d.d. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj St-1743/2013 od 30. rujna 2013. otvoren stečajni postupak, da je tužitelj na računu kod C. banke d.d. imao položen depozit u iznosu od 640.573,57 kn te da je tuženik navedeni iznos tužitelju isplatio 31. kolovoza 2015. već je sporno je li tužitelj podnio tuženiku zahtjev za obeštećenje te u vezi s time je li tuženik došao u zakašnjenje s isplatom položenog depozita, zbog čega je tužitelj imao pravo od uplaćenog iznosa prvo uračunati zatezne kamate od 25. listopada 2013. do 31. kolovoza 2015. u utuženom iznosu u smislu odredbe čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO).
Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj podnio uredan i potpun zahtjev za obeštećenje u smislu odredbe čl. 6. st. 6. ZOD-a, a kako to proizlazi iz samog naziva zahtjeva te njegova sadržaja. Odredbom čl. 6. ZOD-a propisano je da je Hrvatska narodna banka dužna bez odgađanja, a najkasnije u roku pet dana od dana kada je utvrdila da kreditna institucija nije isplatila dospjele depozite, donijeti rješenje o nedostupnosti depozita. Hrvatska narodna banka rješenje dostavlja Agenciji te ga objavljuje u „Narodnim novinama“ (st. 1.). Agencija će bez odgađanja po nastupu osiguranog slučaja na internetskoj stranici Agencije te oglasom u dvjema dnevnim novinama, koje su dostupne na području cijele Republike Hrvatske, obavijestiti vjerovnike kreditne institucije o nastupu osiguranog slučaja i o detaljima vezanim uz obveze Agencije da obešteti vjerovnike kreditne institucije, sukladno odredbama ovog Zakona. U toj obavijesti Agencija će vjerovnike obavijestiti i o roku iz stavka 2. ovog članka, o mogućnosti njegova produženja te o tome da će im prije isteka roka iz stavka 2. ovog članka u istim glasilima, kao i na internetskoj stranici Agencije, uputiti poziv za podnošenje pojedinačnih zahtjeva za obeštećenjem (st. 3.). Vjerovnik kreditne institucije dužan je podnijeti Agenciji uredan i potpun pisani zahtjev za obeštećenje najkasnije u roku od 12 mjeseci od poziva iz stavka 5. ovog članka. Nakon proteka tog roka vjerovnik kreditne institucije gubi pravo na obeštećenje, osim ako dokaže da ne odgovara za propuštanje roka (st. 6.). Agencija je dužna bez odgađanja ispitati podnesene pisane zahtjeve iz stavka 6. ovoga članka, a svoje obveze dužna je ispuniti u roku od sedam radnih dana od zaprimanja urednog i potpunog zahtjeva (st. 7.). Ako se pravo vjerovnika tiče poslova za koje je protiv određenih osoba pokrenut kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, Agencija može vjerovniku uskratiti pravo na obeštećenje do završetka kaznenoga postupka (st. 8.). Obeštećenjem vjerovnika na Agenciju prelazi tražbina vjerovnika prema kreditnoj instituciji u visini isplaćenog obeštećenja. Zajedno s tražbinom vjerovnika, na Agenciju prelazi i pravo da se u razmjernom iznosu koristi i svim sporednim pravima koja vjerovniku pripadaju naspram kreditne institucije. Ako se nad kreditnom institucijom otvori stečajni postupak, Agencija ima pravo i obvezu u stečajnom postupku prijaviti tražbinu u iznosu ukupne obveze po osnovi obeštećenja vjerovnika kreditne institucije, neovisno o tome je li u tom času već obeštetila vjerovnike (st. 9.). Kako je to u odgovoru na tužbu sam naveo tuženik, 4. rujna 2013. Hrvatska narodna banka donijela je Odluku kojom je utvrđena nedostupnost depozita C. banke d.d. pa je tuženik nakon toga uputio poziv vjerovnicima (deponentima) na podnošenje zahtjeva za isplatu obeštećenja u roku od 12 mjeseci od objave poziva.
Budući da je tuženik zaprimio tužiteljev zahtjev za obeštećenje 4. listopada 2013., to je sukladno odredbi čl. 6. st. 7. ZOD-a za tuženika nastala obveza da bez odgađanja ispita zahtjev tužitelja za obeštećenje te svoju obvezu na obeštećenje tužitelju kao vjerovniku kreditne institucije ispuni u roku od sedam radnih dana od zaprimanja urednog i potpunog zahtjeva. Stoga, tuženiku je posljednji dan u kojem je mogao pravovremeno ispuniti svoju obvezu prema tužitelju bio 11. listopada 2013.
S obzirom na to da je tuženik ispunio svoju obvezu tek 31. kolovoza 2015. plaćanjem iznosa od 640.573,57 kn, dakle, po proteku roka za dobrovoljno ispunjenje, bio je dužan u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a platiti tužitelju zakonske zatezne kamate kao sankciju zbog zakašnjenja u ispunjenju novčane obveze. Zato je pri plaćanju iznosa od 670.316,64 kn tužitelj imao pravo prvo uračunati zatezne kamate u smislu odredbe čl. 172. ZOO-a. Tužitelj je u spis dostavio obračun kamata, koji tuženik nije posebno osporavao tijekom prvostupanjskog postupka, a ni sada u žalbi.
Imajući u vidu sve navedeno, nakon što je tužitelj od uplaćenog iznosa od 640.573,57 kn na ime obeštećenja uračunao prvo zatezne kamate u iznosu od 140.122,40 kn pa zatim preostalu glavnicu, tuženik je i dalje u obvezi platit tužitelju na ime obeštećenja kao vjerovnika stečajnog dužnika C. banke d.d. u stečaju, iznos od 140.122,40 kn prema citiranim odredbama Zakona o depozitu.
Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi obračunao troškove parničnog postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa) i Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 26/03-pročišćeni tekst, 125/11, 112/12 i 157/13).
Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 17. prosinca 2020.
Sudac
Mirta Matić, v.r.
