REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 413/2020-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana, Melite Božičević-Grbić, Ratka Šćekića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. D., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz čl. 111. toč. 6. u vezi s čl. 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. B. D., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 29. svibnja 2020. broj K-6/2020-18., u sjednici održanoj 17. prosinca 2020.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. B. D. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom, na temelju čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) utvrđeno je da je opt. B. D. počinio u stanju neubrojivosti dva protupravna djela. Djelom činjenično opisanim u točki 1) izreke, protupravno djelo teškog ubojstva u pokušaju iz čl. 111. toč. 6. u vezi s čl. 34. st. 1. KZ/11., a djelom činjenično opisanim u točki 2) izreke, protupravno djelo prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08. u vezi s čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj 76/14. – dalje: ZZODS), optuženiku je određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.
Primjenom čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti, tako da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
I Kž 413/2020-4
Protiv te presude žalbu je podnio opt. B. D., po branitelju po službenoj dužnosti T. B., odvjetniku iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Optuženik tu žalbenu osnovu ne označava, nego samo prepisuje dio zakonske odredbe iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Nasuprot paušalnoj tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne razloge na kojima se zasniva izreka presude. Isto tako, sud je označio dokaze na temelju kojih proizlazi zaključak da je optuženik, u stanju neubrojivosti, počinio protupravna djela kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a potom je obrazložio na osnovu kojih odlučnih činjenica je to zaključio. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog povrede kaznenog zakona. Žalitelj ne navodi koju povredu kaznenog zakona ima u vidu, tek se iz sadržaja žalbe može zaključiti kako smatra da se presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da optuženikovim postupanjem nisu ostvarena protupravna djela, jer "... optuženikova namjera nije bila ubiti drugoga, niti spriječiti službenu osobu u obavljanju službene dužnosti ...", a pritom pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu.
Suprotno žalbenim navodima optuženika, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Zaključci suda prvog stupnja zasnovani na ocjeni vjerodostojnosti iskaza ispitanih osoba i zaključci zasnovani na ocjeni svih ostalih izvedenih dokaza su logični i zakoniti, pa su uslijed toga i zaključci suda o postojanju odlučnih činjenica pravilno utemeljeni na izvedenim dokazima.
Žalitelj nije u pravu kada postupak optuženika označava nužnom obranom. Prvostupanjski sud je pravilno otklonio vjerodostojnost takve obrane optuženika. Naime, uzevši u obzir dinamiku odvijanja oba događaja, koji je potvrđen iskazima oštećenika Ž. P. i svjedoka M. B., te svjedoka I. B., jasno je da optuženik nije bio izložen nikakvom protupravnom napadu. U oba događaja su policijski službenici postupali kao službene osobe u obavljanju službene dužnosti, odnosno radnje, u okviru službenih ovlasti. Tvrdnja žalitelja o, navodno, neovlaštenom i bezrazložnom provaljivanju policijskih službenika u optuženikov stan, kojom nastoji opravdati tezu o protupravnom napadu, nije istinita. Naime, to ne proizlazi niti iz obrane optuženika, koji "napadom" smatra tek to što "... mu je provaljeno u stan ...", premda je na uporne molbe i dozivanja policijskih službenika odbijao izaći iz stana, iako mu je bila potrebna liječnička pomoć, a stan je bio poplavljen i iz njega je istjecala voda. Optuženikova, navodna, potreba za obranom očito je posljedica njegove duševne bolesti,
I Kž 413/2020-4
koju, prema psihijatrijskom vještačenju, karakteriziraju sumanute ideje, halucinacije i disocirano mišljenje.
Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je uzeo u obzir ličnost optuženika, kada je zaključio o postojanju optuženikove namjere usmrtiti drugoga, odnosno spriječiti službenu osobu u obavljanju službene radnje. Žalitelj ispušta iz vida da je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik počinio u stanju neubrojivosti dva protupravna, a ne kaznena, djela. Napominje se žalitelju da i kod neubrojive osobe postoji psihički proces donošenja odluke za poduzimanje određene radnje, a u konkretnom slučaju to su bila protupravna djela. Takav psihički proces nije, kao kod zdrave osobe, proizašao iz slobodnog misaonog procesa u kojem bi se ta osoba, u dvojbi oko postupanja sukladno pravnoj normi i protupravnog ponašanja, opredijelila za nepravo. Odluka neubrojive osobe da poduzme protupravnu radnju je posljedica njenih duševnih smetnji, zbog kojih ona nije mogla pravilno rasuđivati niti slobodno odlučivati jer upravo iz tih duševnih smetnji proizlazi motiv njenog ponašanja.
Dakle, i kod neubrojive osobe postoji namjera usmjerena na počinjenje protupravne radnje, ali ona je determinirana njenim duševnim smetnjama, a upravo zbog takvog njenog pogrešnog formiranja isključena je sposobnost neubrojive osobe za krivnju (čl. 24. st. 1. KZ/11.), kao pretpostavke postojanja kaznenog djela.
Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom dokaza, osnovano zaključio da je optuženik, u neubrojivom stanju, ostvario sva obilježja protupravnih djela, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude.
Za svoja utvrđenja dao je valjano i logično obrazloženje, na koje se upućuje žalitelj. Žalitelj nije u pravu kada se žali zbog odluke o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu.
Nasuprot, paušalnoj, tvrdnji žalitelja kako bi optuženiku bila primjerenija mjera psihijatrijskog liječenja na slobodi, prvostupanjski sud je, pravilno, imao u vidu nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. G. A. Naime, psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je optuženik, zbog psihotične bolesti, bio neubrojiv u vrijeme ostvarenja obilježja protupravnih djela. Zbog optuženikove nekritičnosti prema vlastitoj bolesti, zbog koje je nastupila njegova neubrojivost, postoji visok rizik od pogoršanja bolesti u budućnosti i opasnost od počinjenja novog, težeg kaznenog djela. Tu opasnost moguće je otkloniti samo mjerom smještaja i liječenja optuženika u psihijatrijskoj ustanovi.
Stoga je prvostupanjski sud, pravilno, na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08. u vezi s čl. 51. st. 1. ZZODS-a, optuženiku odredio prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju šest mjeseci.
Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.
Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi
I Kž 413/2020-4
bile ostvarene ni bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
Imajući u vidu navedeno, primjenom čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 17. prosinca 2020.
Predsjednica vijeća:
Ileana Vinja, v.r.
