REPUBLIKA HRVATSKA

46. Pp J-410/2020

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Vinki Kulić, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jelene Ćurković i zapisničarke Anđelke Vladović, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljene A. T. i drugookrivljene LJ. B., koje brani odvjetničko društvo Lj. & V., radi prekršaja iz čl.11.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, okrivljenih po optužnom prijedlogu PU Splitsko-dalmatinske, I Policijske postaje Split pod broj:511-12-23- 50-360/19 od 30. srpnja 2019., nakon provedene glavne rasprave u odsutnosti okrivljenica i branitelja, 16. prosinca 2020., 17. prosinca 2020. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenica: A. T., OIB: …, kći J., rođena …

u O., bez prebivališta,

II Okrivljenica: LJ. B., OIB: …, kći R., rođena …

u O., bez prebivališta

k r i v e su

što su se 30. srpnja 2019. oko 10,00 sati odale skitnji unatrag više od mjesec dana u S., u Z. F. ul. iza br. … gdje su zatečene od strane policijskih službenika u privatnom dvorištu tvrtke U., nastanjene u narečenom dvorištu u koji su donijele svoje stvari te u istom spavale na improviziranim krevetima, higijenu vršeći na plaži odnosno moru i hraneći se gdje stignu,

dakle, odale se skitnji,

čime su počinile prekršaj iz članka 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine Republike Hrvatske broj: 5/90, 30/90, 47/90, 29/94),

pa im se na temelju citiranog propisa

izriče

46. Pp J-410/2020

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD PO 300,00 (tristo) KUNA, što je protuvrijednost domaće valute od 78 DEM odnosno 39 EUR-a.

Izrečena novčana kazna revalorizirat će se po srednjem tečaju DEM odnosno eura HNB na dan naplate.

Na temelju čl.40. st.1. Prekršajnog zakona okrivljenicama se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme za koje su bile uhićene od 30. srpnja 2019. godine 11,15 sati do dovođenja u Općinski prekršajni sud u Splitu 30. srpnja 2019. u 14,20 sati, odnosno kao novčana kazna u iznosu od 300,00 (tristo) kuna.

Po uračunavanju se novčana kazna izrečena okrivljenicama smatra izvršenom.

Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenice se u cijelosti oslobađaju naknaditi troškove postupka iz čl.138.st.2. toč. 1. do 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18).

Obrazloženje

Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I Policijska postaja Split 30. srpnja 2019. pod gore navedenim brojem podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenica A. T. i Lj. B., zbog prekršaja iz čl.11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

U postupku vođenom pred ovim Sudom protiv okrivljenica 30. srpnja 2019. donesena je osuđujuća presuda broj 33. Pp J-2161/2019, koja je, po žalbi okrivljenica, ukinuta presudom Visokog prekršajnog suda broj Jž-1888/2019 od 19. prosinca 2019. te predmet vraćen ovom Sudu na ponovno suđenje.

U novom postupku Sud je, postupajući na temelju čl.210. st.1. Prekršajnog zakona, ponovno održao glavnu raspravu, uzimajući za osnovu prijašnji optužni prijedlog tužitelja.

Prvookrivljenica A. T., ispitana u novom postupku, u svom iskazu je navela kako je od 2009. kada joj je nestala mlađa kćerka (24. srpnja 2009.), učestalo mijenjala boravište zajedno sa svojom starijom kćerkom, međutim da se nije radilo o skitničenju niti o prosjačenju, već je zajedno sa svojom starijom kćeri Lj. bila podstanarka na raznim adresama u S., S. itd., s tim da ih nitko od stanodavaca nije htio prijaviti. Zadnja adresa na kojoj su sada stanovale bila je M. p. kbr…, gdje im je stan iznajmila Ž. S., a prije toga bio je to stan na M. p. u S., zatim u B. ul. itd., pri čemu su one uredno plaćale najam u tim stanovima. Stoga da poriče počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret i ne smatra se krivom. Na posebno pitanje Suda prvookrivljenici o izvoru prihoda, odnosno kako se uzdržava, navela je kako je radila u banci te da živi od mirovine te otpremnine koju je dobila prilikom odlaska u mirovinu, tako da ima sredstava za život. Na posebno pitanje Suda prvookrivljenici je li predmetne prigode, 30. srpnja 2019. oko 10,00 sati u S. zatečena u Z.-f. ul. iza broja . . na privatnom dvorištu tvrtke U. i jesu li ona i njena kći tada već mjesec dana bile nastanjene u tom dvorištu sa svojim stvarima, spavale na improviziranim krevetima te se hranile „gdje stignu“, okrivljenica je navela kako je točno da su one ove prigode bile zatečene

46. Pp J-410/2020

na ovom mjestu, pri čemu se nije radilo o privatnom dvorištu već javnom putu, da je to trajalo otprilike mjesec dana, međutim da su hranu kupovale u P.

Drugookrivljenica Lj. B., ispitana u postupku, navela je da je od 2009. učestalo mijenjala boravište zajedno sa svojom majkom, međutim nije se radilo o skitničenju niti o prosjačenju, već je zajedno sa svojom majkom bila podstanarka na raznim adresama u S., S. itd., s tim da ih nitko od stanodavaca nije htio prijaviti. Zadnja adresa na kojoj su sada stanovale bila je M. p. kbr…, gdje im je stan iznajmila Ž. S., prije toga bio je to stan na M. putu u S., zatim u B. ul.itd., pri čemu su one uredno plaćale najam u tim stanovima. Stoga da poriče počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret i ne smatra se krivom. Na posebno pitanje Suda drugookrivljenici o izvoru prihoda, odnosno kako se uzdržava, navela je kako se uzdržava od

skupljanja

i

prodaje

plastičnih

ambalaža.

Na daljnje pitanje Suda je li predmetne prigode, 30. srpnja 2019. oko 10,00 sati u S. zatečena u Z.-f. ulici iza broja … na privatnom dvorištu tvrtke U. gdje su ona i njena majka tada već mjesec dana bile nastanjene u tom dvorištu sa svojim stvarima, spavale na improviziranim krevetima te se hranile „gdje stignu“, ista je navela kako je točno da su one ove prigode bile zatečene na ovom mjestu, pri čemu se nije radilo o privatnom dvorištu već javnom putu, da je to trajalo otprilike mjesec dana, međutim da su hranu kupovale u P. i same se financirale, a neposredno prije i neposredno nakon toga stanovale u stanu svoje prijateljice, koja ih, kao i ostali stanodavci koje su plaćale, nije htjela prijaviti. Na posebno pitanje Suda prvookrivljenici i drugookrivljenici o imenu i adresi prijateljice kod koje su stanovale, navele su da ne znaju njeno ime i prezime.

U dokaznom postupku ispitan je svjedok policijski službenik A. M., pročitano je izvješće o uhićenju prvookrivljenice i drugookrivljenice, izvršen je uvid u zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenica, naredbe o određivanju mjere opreza, u ispis iz Središnjeg informacijskog sustava s podacima o okrivljenicama od 30. srpnja 2019., u vanjski uvid u podatke JRO MUP RH s detaljima osobe za okrivljenice, pročitani su izvadci iz prekršajne evidencije Ministarstva za okrivljenice te je izvršen uvid u kompletan spis predmeta. Na temelju čl. 121. st.1. Prekršajnog zakona posebnim rješenjem ovog Suda iz spisa predmeta izdvojena je kao nezakoniti dokaz službena zabilješka I Policijske postaje Split od 30. srpnja 2019.

Svjedok policijski službenik A. M., djelatnik I Policijske postaje Split, u svom iskazu naveo je kako se sjeća da je predmetne prigode kao djelatnik I Policijske postaje upućen na adresu Z-F. kbr… u S. Tamo je zatekao dvije ženske osobe (A. T.i Lj. B., majka i kći) koje kod sebe nisu imale važeće dokumente pa im je identitet utvrdio preko informacijskog sustava MUP-a. Radilo se o dvorištu a ne o javnom putu, u blizini kojeg su bile nekakve zgrade, a obje ženske osobe bile su okružene gomilom odjeće i plastičnih boca te je bilo razvidno da su se tu nastanile, što ni same nisu sporile, navodeći da su tu više od mjesec dana jer nemaju stalno prebivalište ni boravište. Bilo je očito kako je to zapravo njihovo mjesto prebivališta te kako nemaju gdje vršiti osobnu higijenu, a što ni same nisu porekle navodeći da se kupaju u moru, a jedu gdje stignu. Upitane o sredstvima za život i načinu privređivanja, okrivljenice su navele kako preživljavaju od skupljanja boca (mlađa okrivljenica Lj. B.) te od mirovine (starija okrivljenica A.T.) te je također utvrđeno da starija okrivljenica kod sebe nije imala bankovnu karticu ni osobnu iskaznicu, a iz čega proizlazi da ne može ni podići mirovinu. Iste su spominjale O. kao mjesto u kojem su prethodno živjele, međutim prema informacijskom sustavu MUP-a ta adresa više nije aktivna. Također je naveo da je okrivljenice zatekao još dva puta

46. Pp J-410/2020

nakon ovog događaja na predjelu Z. u S., pa je bilo razvidno kako nisu imale ni namjeru stalnog nastanjenja niti prijave na nekoj adresi.

Prema ispisu iz Središnjeg informacijskog sustava s podacima od 30. srpnja 2019., za prvookrivljenicu i drugookrivljenicu terenskom je provjerom utvrđeno da ne žive na prijavljenoj adresi (V. G. Z. kbr…, O.).

Uvidom u vanjski uvid u podatke JRO MUP RH s detaljima osobe proizlazi da je prvookrivljenica A. T. rođ…., odjavljena s adrese prebivališta V. G. Z. kbr.., O., a drugookrivljenica Lj. B. da je odjavljena s iste adrese 19. kolovoza 2016.

Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva za prvookrivljenicu proizlazi da je ista prekršajno kažnjavana na području Republike Hrvatske presudom ovog Suda broj Pp J-2582/2019 od 26. veljače 2020., zbog prekršaja iz čl. 11.Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odluka je postala pravomoćna 17. ožujka 2020.

Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva za drugookrivljenicu proizlazi da je ista prekršajno kažnjavana na području Republike Hrvatske presudom ovog Suda broj Pp J-2582/2019 od 26. veljače 2020., zbog prekršaja iz čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odluka je postala pravomoćna 17. ožujka 2020.

Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu okrivljenice te provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj uzajamnoj povezanosti, ocjena je ovog Suda da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno za donošenje odluke o prekršaju.

Odredbom čl.11. st.2. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se, tko se odaje skitnji ili prosjačenju, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana

Odredbom čl.36. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da se za prekršaje iz članka 8., 11. i 12. ovoga Zakona može uz kaznu zatvora ili samostalno izreći i zaštitna mjera udaljenja s područja općine na kojem je izvršen prekršaj u trajanju od 30 dana do šest mjeseci.

U postupku nije sporno da su predmetne prigode na predmetnom mjestu okrivljenice zatečene od strane policijskog službenika, djelatnika I Policijske postaje Split, bez osobnih iskaznica te da su na istom mjestu prije zaticanja provele mjesec dana, na koji period su tu bile nastanjene, vršeći higijenu u moru i hraneći se po mogućnostima, odnosno gdje stignu. Nesporno je također da je njihova adresa u O., V. G. Z. kbr…, kao mjesto u kojem su prethodno živjele, prema informacijskom sustavu MUP-a neaktivna, budući su s iste odjavljene 2013., odnosno 2016. godine. U postupku je sporno jesu li se okrivljenice svojim životnim navikama u kojima su zatečene (sredstva za život, način vršenja higijene itd.) odale skitnji i time ostvarile obilježje prekršaja koji im se stavlja na teret.

Svjedok policijski službenik u svom iskazu koji je dan detaljno i okolnosno, naveo je kako su predmetne prigode okrivljenice bez osobnih iskaznica zatečene u dvorištu okružene gomilom odjeće i plastičnih boca, iz čega je bilo razvidno da su se tu nastanile kao stalnom mjestu prebivališta, što ni same nisu sporile, navodeći da su tu više od mjesec dana jer nemaju stalno prebivalište ni boravište te da se kupaju u moru, a jedu gdje stignu. Okrivljenice su svoju

46. Pp J-410/2020

obranu pred Sudom temeljile na navodima kako su prije i nakon zaticanja iznajmljivale stanove na adresama na kojima su ih stanodavci odbijali prijaviti, između ostalog kod prijateljice čije ime ne znaju, te kako su u vrijeme zaticanja imale i sada imaju vlastite prihode, odnosno prvookrivljenica mirovinu a drugookrivljenica prihod od skupljanja i prodaje plastičnih boca. Međutim, radnja prekršaja koji im se stavlja na teret, a to je skitnja, sastoji se prvenstveno od učestalog mijenjanja boravišta, koju činjenicu ni same okrivljenice nisu sporile, navodeći da su zaista učestalo mijenjale adrese na kojima nisu bile prijavljivane. Kako prilikom ispitivanja na glavnoj raspravi pred Sudom, kao ni u vrijeme događaja, okrivljenice kod sebe nisu imale osobnu iskaznicu, zbog čega prijavu boravišta nisu ni mogle ostvariti, a niti je prvookrivljenica prilikom zaticanja kod sebe imala bankovnu karticu s kojom bi mogla podići mirovinu, a skupljanje boca, ukoliko je jedini, nedvojbeno je nedostatan izvor prihoda za život, to ukupnost njihovih životnih navika, dakle nastanjenje od najmanje mjesec dana na mjestu zaticanja – bilo da se radi o dvorištu zgrade ili javnom putu, vršenje higijene u moru, način hranjenja, neimanje sredstava za život, nepostojanje aktivne adrese prebivališta od 2013., odnosno 2015. godine i neprijavljivanje promjene boravišta institucijama zbog neimanja osobnih dokumenata kojim se dokazuje identitet ili omogućuje podizanje novca odnosno plaćanje, nedvojbeno upućuje na nemogućnost njihovog trajnog nastanjenja uslijed nedostatnih sredstava za život koja bi im to omogućila te posljedično tome odavanje skitnji učestalim mijenjanjem boravišta bez stvarne namjere da ono prestane, a kojim ponašanjem su se okrivljenice odale skitnji, ostvarujući time sva pravna obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret.

Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju svih provedenih dokaza, u postupku je utvrđeno da su prvookrivljenica i drugookrivljenica predmetne prigode, kada su zatečene od strane policijskih službenika u privatnom dvorištu tvrtke U., odale se skitnji tada više od mjesec dana te se nastanile u navedenom dvorištu gdje su donijele svoje stvari i spavale na improviziranim krevetima, vršeći higijenu na plaži, odnosno moru i hraneći se gdje stignu, čime su postupile protivno odredbi čl. 11. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjivog po istom članku, sve opisano u izreci presude.

Sud je odmjeravajući novčane kazne okrivljenicama uzeo u obzir postojeće okolnosti i težinu prekršaja, nalazeći olakotne u prekršajnoj nekažnjavanosti prvookrivljenice i drugookrivljenice u trenutku počinjenja prekršaja koji je predmet ovog postupka, a ne nalazeći pritom otegotnih okolnosti. Uzimajući u obzir i njihovo jako loše imovno stanje, odnosno način uzdržavanja, Sud je okrivljenicama izrekao novčanu kaznu kao alternativno blažu vrstu kazne, i to u iznosu od po 300,00 kuna, držeći ju primjerenom težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenica te držeći da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. Na temelju čl.40. Prekršajnog zakona okrivljenicama je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme za koje su zadržane od strane I Policijske postaje od 30. srpnja 2019. u 11,15 sati do dovođenja u ovaj Sud 30. srpnja 2019. u 14, 20 sati, u visini od po 300,00 kuna, pa im se izrečene kazne smatraju izvršenima.

U odnosu na predloženo izricanje zaštitne mjere udaljenja s područja gradova S. i S., budući je odredbom čl. 36. st.1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano da se ista može izreći uz kaznu zatvora ili samostalno, a svakoj od okrivljenica je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna, to se na strani istih nisu ostvarili uvjeti za izricanje predložene zaštitne mjere.

46. Pp J-410/2020

Na temelju u izreci navedenog propisa okrivljenice su oslobođene obveze naknade troškova prekršajnog postupka u cijelosti, a obzirom na to da bi zbog njihovog imovnog stanja plaćanjem troškova bila dovedena u pitanje njihova egzistencija.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 17. prosinca 2020.

Zapisničarka

Sutkinja

Anđelka Vladović

Vinka Kulić

Sudska savjetnica

Jelena Ćurković