Posl. broj: P-4976/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Irmi Dujić, u pravnoj stvari tužitelja I. Piplice, pok. L., iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku odvjetniku T. V., protiv tuženika G. S., OIB: …, sa sjedištem u S., O. kneza B. …, zastupanog po gen. punomoćniku H. P., radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. studenoga 2020. godine u prisutnosti tužitelja te punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 16. prosinca 2020. godine

p r e s u d i o  j e

I.a.) Utvrđuje se da je tužitelj I. P. pok. L. iz S., I. G. …, OIB …, isključivi vlasnik dijela čest. zem 4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. …, k.o. S. i to onog omeđenog slovima D,E,I,J,K,D na Skici lica mjesta kao dijela Vještva sačinjenoj dana 21.6.2009. godine od strane stalnog sudskog vještaka Z. R. iz S. dipl. inž. goed., a koja Skica i Vještvo čine sastavni dio izreke ove presude, a što je tuženi G. S., S., O. k. B. 17, OIB …, dužan priznati i

trpjeti.

I.b.) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj I. P. pok. L. iz S., I. G., OIB …, isključivi vlasnik dijela čest. zem 4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. 20508, k.o. S. i to onog omeđenog slovima A,B,C,D,K,L,A na Skici lica mjesta kao dijela Vještva sačinjenoj dana 21.6.2009. godine od strane stalnog sudskog vještaka Z. R. iz S. dipl. inž. goed., a koja Skica i Vještvo čine sastavni dio izreke ove presude, a što je tuženi G. S., S., O. kneza B. .., OIB …, dužan priznati i

trpjeti."

II.) Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„ 2. Ovlašćuju se tužitelj da temeljem ove presude provede parcelaciju dijela čest. zem 4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. 20508, k.o. S. na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste, pobliže označen i preciziran u točki I. izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna nova čestica zemljišta s novim brojem čest. zem., te da izvrši provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnim knjigama za k.o. S..

3. Ovlašćuju se tužitelj da temeljem ove presude i prijavnog lista o parcelaciji dijela čest. zem 4013/4 (kat. čest. 3486/16), z.u. 20508, k.o. S., kojom će se formirati nova čest. zem. kao i fizički i geometrijski točno određeni realni dio te nekretnine pobliže opisan i preciziran u točki I. izreke ove presude, na toj novoformiranoj čestici zemljišta u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na ime tužitelja za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa ime tuženika.“

III.) Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Kod Općinskog suda u Splitu dana 24. rujna 2015. godine zaprimljena je tužba tužitelja I. P. pok. L. protiv tuženika G. S., a radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini označenoj kao dio čest. zem. 4013/4 Z.U. 20508 k.o. S., omeđen slovima A, B, C, D, A na skici izrađenoj po sudskom vještaku A. Z. dana 27. lipnja 2000. godine. U tužbi tužitelj tvrdi da je suvlasnik ½ dijela čest. zem. 4006/11 i 4006/5 K.O. S., a da zgrada podignuta na čest. zem. 4006/11 K.O. S. manjim dijelom leži na čest. zem. 4013/4 K.O. S. na kojoj se nalazi i dvorište te zgrade. Tužitelj da ovaj dio predmetne nekretnine koristi samostalno i preko svojih prednika još od 1970-ih godina radi čega predlaže sudu da po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kojim traži da ga se utvrdi vlasnikom točno označenog dijela čest. zem. 4013/4 K.O. S..

Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporio navode iznijete u tužbi glede tužiteljeva vlasništva čest. zem 4006/5 te se u tom smislu pozvao na spis Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IIP-1131/06 i utvrđenja iz tog postupka te pored toga naveo kako je tužitelj još 2004. godine znao da je čest. zem. 4013/4 k.o. S. u vlasništvu G. S.. Dalje je naveo kako se tužitelj u tužbi poziva na stjecanje vlasništva sporne nekretnine građenjem odnosno dosjelošću, ali da ne prilaže dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da su ispunjeni zakonski uvjeti. Nadalje, tuženik je naveo kako je utužena nekretnina označena kao čest. zem. 4013/13 K.O. S., površine 120 m², izvorno vlasništvo tuženika, od osnutka zemljišnih knjiga, pa da se na ovom zemljištu vlasništvo nije mogla steći građenjem te radi toga da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću. Zbog toga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz osudu tužitelja na podmirenje parničnog troška.

Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužitelj je naveo kako u spisu broj IIP- 1131/06 nije odbijeno njegovo protutužbeno traženje da se proglasi vlasnikom nekretnine o kojoj se raspravlja u predmetnom postupku već traženje da mu se ista preda u nesmetan posjed o strane tužiteljice- protutužene G. K.. Navodi kako je iz katastarskih podataka razvidno da je tužitelj stekao pravo vlasništva dosjelošću jer se u katastru vodi J. M. kao korisnica dok tuženik nije nikada bio upisan, a po pravilima OGZ-a da se nekretnina ima smatrati vlasništvom prednika tužitelja još od početka prošlog stoljeća. Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. broj P-4976/2016, od 27. ožujka 2017. godine odbijeno je sudjelovanje G. K. u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika. U podnesku od 22. listopada 2019. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da glasi kako je to navedeno u izreci.

Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi čitanjem i pregledom izvatka iz zemljišne knjige gdje je kao vlasnik čest. zem. 4013/4 K.O. S. upisan G. S., izvadak iz katastra zemljišta gdje je kao posjednik čest. zem. 3486/16 K.O. S. upisana J. M., Rješenja broj: 477/Up-I-9/77.AS/IB, od 17. ožujka 1971. godine, Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Split, Uvjerenja za građenje, broj: 351/UP-I-178/71/BG/PN, od 19. travnja 1971. godine, izdano od Općine Split, Kupoprodajnih ugovora od 06. siječnja 1970. godine, od 3. siječnja 1973. godine i od 26. lipnja 1973. godine, rješenja o nasljeđivanju iza pok. T. M., prerisa katastarskog plana, lokacijske dozvole, od 21. rujna 1999. godine, vještva ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju A. Z., položajne nacrte i skice mjerenja, povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za 2058 K.o. S., presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj IIP- 1131/06, od 08. veljače 2013. godine i presude Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžx- 412/2013, od 20. lipnja 2013. godine, vještva sudskog vještaka A.Z. od 27. lipnja 2000. godine, ortofoto snimke i katastarskog preris, spisa ovog suda broj II P-1131/06, povijesnog prikaza Z.U. 20508, K.O. S., povijesti promjena na katastarskim česticama i priloga ( l. 146-166, položajnih nacrta, skica mjerenja, izvoda iz katastarskog plana, izvoda iz posjedovnog lista), priložene sudske prakse Europskog suda za ljudska prava ( l.171-207), uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka za geodeziju, vještačenjem po sudskom vještaku za geodeziju Z. R., saslušanjem tužitelja te svjedoka A. S., i

I. V..

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Iz zemljišno- knjižnog izvatka Z.U.20508 K.O. S. razvidno je da je kao vlasnik predmetne čest. zem. 4013/4 K.O. S. upisan tuženik, dakle iz ovoga proizlazi pasivna legitimacija istog. Pregledom povijesnog zemljišno – knjižnog izvatka utvrđeno je da je čest. zem. 4013/4 pripisana iz Z.U. 1588 K.O. S. u Z.U. 20508., da je nekretnina prvotno bila upisana na O. S., a od 27. travnja 1948. godine da je upisana kao Općenarodna imovina, a od 27. lipnja 1969. godine da je kao organ upravljanja upisan Narodni odbor Grada Splita, a od 31. siječnja 1997. godine da je kao vlasnik upisan G. S..

U posjedovnom listu broj 1723 za kat. čest. zem. 3486/16 k.o. S. ( koja odgovara nekretnini zk. oznake čest. zem. 4013/4 K.O. S.) kao posjednica je upisana J. M. ud. T., iz S., S. …. Kultura nekretnine je vinograd u površini od 100m2, a zgrada 20 m2. Iz povijesnog izvatka ovog posjedovnog lista ( l. 161-166 spisa) proizlazi da je na osnovnoj kat.čest. zem. 3486 K.O. S. ranije bio upisan M. T.,

a potom M. J., da je na čest. zem. 3486/16 K.O. S. kao posjednica nakon cijepanja od osnovne nekretnine bila upisana M. J. ( stanje krajem 1974. i 1979. godine prema bilješki na dnu posjedovnog lista), a da je kultura nekretnine bila vinograd 100m2 i zgrada 20m2.

U spisu se nalaze preslici položajnog nacrta "za sud" iz geodetskog elaborata pregledanog i potvrđenog od Zavoda za katastar i geodetske poslove Split pod brojem UP-I- 3075/73 od 3. srpnja 1973. godine iz kojeg proizlazi cijepanje čest. zem. 4013 k.o. S. na čest. zem. 4013/1,/2,/3,/4 te preslik položajnog nacrta"za katastar" iz geodetskog elaborata pregledanog i potvrđenog od Zavoda za katastar i geodetske poslove Split pod brojem UP-I- 3072/73 od 3. srpnja 1973. godine iz kojega je razvidno da je kat. čest. zem. 3486/16 nastala cijepanjem kat. čest. zem. 3486/5 na čest. zem. 3486/5 i /16, sve k.o. S., a da na istima ostaje upisan dosadašnji posjednik.

Iz dopisa Državne geodetske uprave od 23. listopada 2017. godine nazvane povijest promjena na katastarskim česticama proizlazi da je na kat. čest. br. 3486/16 ( zk. čest. zem. 4013/4) K.O. S. od 1956. do 1964. godine u površini od 1496 m2, kulture pašnjak, bila upisana na N.O. Općine Split, komunalni odjel, a da je uvidom u dokumentaciju tog ureda utvrđeno da u arhivi nedostaje posjedovni list 4419. Sud primjećuje da sadržaj navoda iz ovoga dopisa nije u skladu sa priloženim ispravama u privitku tog dopisa, a naročito s obzirom na vrijeme cijepanja nekretnine čest. zem. 4013( kat. čest. zem. 3486/5) K.O. S. prema priloženim položajnim nacrtima. Iz posjedovnog lista broj 1723 od 1976. godine je razvidno da je kao posjednica na čest. zem. 3486/16 koja sada ima ukupnu površinu 120m2 ( 20m2 zgrada i 100 m2 vinograd) upisana J. M., a da je ranije bio upisan T.

M. kao korisnik na čitavoj čest. zem. 3486 K.O. S., a ovo proizlazi i iz posjedovnog lista iz 1964. godine. Također iz položalnog nacrta za katastar br. 145/65 , odobren pod rješenjima br. 51/67 dana 24. veljače 1967. godine i br. 146/66, od 29. svibnja 1967. godine proizlazi da je na čest. zem. 3486 K.O. S., a koja je tada cijepana u podčestice, kao posjednik bio upisan M. T., pok. J., iz S., L. …, a također i

glede novosagrađene zgrade na čest. zem. 3486/5 K.O. S. ( ovo sada predstavlja kuću tužitelja). Ovo proizlazi i iz položajnog nacrta za sud br. 145/65 od 15. ožujka 1966. godine. Iz zapisnika posl. broj IIP-381/99 Općinskog suda u Splitu proizlazi da su svjedoci B. R., N. K. i R. R. dali iskaz da su tuženici u tom postupku, a

među kojima je i tužitelj I. P., gradili kuću i obrađivali zemljište, na zemljištu koje je ranije bilo vlasništva bračnog para M.. Pored ovoga svjedok R. R. je naveo

kako ne zna što su točno M. prodali roditeljima G. K., a što predniku tužitelja u ovome postupku.

Iz rješenja Odsjeka za imovinsko- pravne poslove, Sekreterijata za upravno pravne poslove Općine Split, broj 477/Up-I-9/71.AS/IB od 17. ožujka 1971. godine proizlazi da je čest. zem. 4006 ZU 2368 K.O. S. uknjiženog vlasnika M.T. pok. J.u cjelini postalo društveno vlasništvo danom stupanja na snagu Zakona o određivanju gradjevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera. Iz točke II. izreke je razvidno da je naložen upis u zemljišnom knjigama na ime Društveno vlasništvo uz istovremeni upis prijašnjih vlasnika kao korisnika zemljišta. Također je u rješenju i uputa o pravima prijašnjeg vlasnika pa iz točke 1. proizlazi da prijašnji vlasnik ima pravo koristiti zemljište dok ga se ne pozove na predaju. U točki 2. se navodi kako prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta ima prvenstveno pravo korištenja tog zemljišta u površini koja je potrebna za izgradnju zgrade na koju po zakonu može imati pravo vlasništva, kao i za redovnu upotrebu te zgrade, ako se na osnovu detaljnog urbanističkog plana na tom zemljištu može podići takva zgrada. U točki 3. se navodi kako prava navedena u točki 1. i 2. te upute prijašnji vlasnik može prenijeti samo na bračnog druga, potomke, usvojenike, roditelje i usvojioce. Iz točke 4. je razvidno da vlasnik zgrade stječe pravo da se koristi zemljištem koje je pod zgradom i zemljištem koje je potrebno za njenu redovnu upotrebu danom, kada je to zemljište postalo društveno vlasništvo. Prenošenjem prava vlasništva na zgradu koja se nalazi na zemljištu na kojem postoji pravo korištenja prenosi se to pravo i na stjecanje zgrade.

Odobrenjem za građenje Uprave za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove, Općine Split, od 19. travnja 1971. godine izdano je T. M. pok. J. odobrenje za građenje obiteljske stambene jednokatnice sa krovnim nadgrađem ( dva stana) na čest. zem. 4006/5 K.O. S.. Odobrenje je dano pod uvjetom da se nakon završetka gradnje poruši prizemni objekt na predmetnoj parceli.

U spisu se nalazi ugovor kojeg su 6. siječnja 1970. godine zaključili T. M.

pok. J. i J. M. ž. T. kao prodavatelji te A. P. G. i L. P.

G. kao kupci, a predmet kojega je kupoprodaja prava korištenja čest. zem. 4006/6 K.O. S. u površini od 406 m2, koja je bila ranije u vlasništvu prodavatelja, a sada nacionalizirana. Istim ugovorom u članku 2. su se kupci obvezali na toj nekretnini podići objekt, a prodavatelji potom zaključiti ugovor o prodaji podignutog objekta, a kako bi kupci mogli realizirati svoja prava iz kupoprodaje koja je "faktično sada zaključena". U članku 5. navedeno je da će se pristupiti mjerenju radi utvrđenja stvarne površine predmetne nekretnine. Prodavatelji su jamčili kupcima da je na ovoj nekretnini dozvoljena gradnja te da im je rješenjem nadležnog organa Skupštine Općine Split od 21. ožujka 1967. godine odobrena lokacija za izgradnju obiteljske zgrade površine 10x10 m. U članku 10. je navedeno kako se pristupa na navedenu nekretninu. Stranke su potpisale ovaj ugovor.

U spisu se nalazi i kupoprodajni ugovor kojeg su 3. siječnja 1973. godine zaključili T. M. pok. J. kao prodavatelj te A. P. G. i L. P. G. kao

kupci, a predmet kojega je kupoprodaja stambene zgrade podignute na čest. zem. 4006 nova oznaka 3486/5 tijelo 2 z.u. 2368 k.o. S. U tčl.1.b. se navodi kako je rješenjem Odsjeka za imovinsko pravne poslove Sekreterijata za upravno pravne poslove Općine Split br. 485 Up-I- 65/70, od 5. veljače 1971. godine prodavateljima utvrđeno prvenstveno pravo korištenja za izgradnju obiteljske stambene zgrade na spomenutoj čest. zem. ( u čl. 1.a) u površini od 596 m2. U čl. 2. naveden je predmet prodaje. Priloženi primjerak ugovora nije potpisan, ali je iz ovjera razvidno da je ugovor prijavljen Skupštini Općine Split, Upravi prihoda dana 5. siječnja 1973. godine te je na isti i plaćen porez na promet nekretnina.

Iz kupoprodajnog ugovora od 26. lipnja 1973. godine kojeg su zaključili J. M. ud. T. kao prodavateljica te A. i L. P. kao kupci razvidno je da je ugovor sačinjen jer je raniji prodavatelj T. M.umro bez da je potpis ovjerio kod suda. U ugovoru prodavateljica prodaje svakome od kupaca za ½ obiteljske stambene zgrade podignute na čest. zem. 4006 nove oznake 3486/5 tijelo 2. Z.U. 3486/5 K.O. S. koja nije još identificirana u površini od 406 m2 kao i pravo korištenja u smislu čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Iako na priloženom ugovoru nema potpisa prodavateljice iz štambilja od 21. lipnja 1973. godine proizlazi da se prijenos nekretnina po tom ugovoru može izvršiti u zemljišnim knjigama jer je porez za promet na iste naplaćen dana 08. veljače 1973. godine pod brojem 06-UP/I-147/1-73-II/LJP.

Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-261/73-6, od 21. travnja 1973. godine razvidno je da je J. M. nasljednica T. M. pok. J. u cijelosti te da su u ostavinu ušle nekretnine oznake 4006/1/2/3/4/5/6 k.o. S.. Također je razvidno da je M. T. rođen 29. prosinca 1901. godine.

Iz dopisa G. S.Klasa: 944-01/99-01/46, od 20. rujna 1999. godine proizlazi da je G. S. kao uknjiženi vlasnik čest. zem. 4013/4 K.O. S. izdao podnositeljima zahtjeva L.i A.P. suglasnost potrebitu za ishođenje lokacijske dozvole, a radi oblikovanja njihove građevinske parcele te da će se imovinsko pravni poslovi regulirati po ishođenju iste. Lokacijska dozvola je A. P. i L. P. i izdana dana 21. rujna 1999. godine te iz iste proizlazi da će se građevna parcela formirati od čest. zem. 4006/5, 4013/4 i 4006/11 K.O. S. u skladu sa grafičkim prilogom- prerisom katastarskog plana.

Presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj IIP-1131/2006, od 8. veljače 2013. godine odbijen je glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica K.G. rođ.J. pok.M. suvlasnica nekretnine označene sa čest.zem. 4006/5 Z.U. 14754 K.O. S. za 125/357 dijela cjeline te suvlasnica nekretnine označene sa čest.zem. 4013/4 ZU 20508 K.O. S. za 70/120 dijela cjeline (točka I. izreke). Istom je presudom prihvaćen dio podrednog tužbenog zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica K. G. rođ.J. pok.M. naspram tuženika pod 1. I. P., 3. K.Š. i 4. A. Š.jedina i isključiva vlasnica, za cijelo, onog realnog dijela čest. zem.4006/5 Z.U. 14754 K.O. S., u površini od 125 m2, na realnom dijelu su položene tužiteljičina kuća i okućnica, a što je prikazano u vještačenju sudskog vještaka A. Z.(točka II. izreke). Također se tom presudom ovlašćuje tužiteljica K. G. rođ.J. pok.M., da temeljem iste zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva onog realnog dijela čest. zem. 4006/5 Z.U. 14754 K.O. S., koji je u planu situacije terena u pisanom vještvu stalnog sudskog vještaka A. Z. od 27.lipnja 2000.g., označen slovima C-H-I-J-NJ-LJ-C i površine 125 m2, a na kojem realnom dijelu su položene tužiteljičina kuća i okućnica, sve na svoje ime, za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika pod 1., 3. i 4., a što su tuženici pod 1., 3. i 4. dužni trpjeti (točka III. izreke). Nadalje je tom presudom odbijen dio podrednog tužbenog zahtjeva tužiteljice na utvrđenje da je naspram tuženika pod 2) G. S. jedina i isključiva vlasnica, za cijelo, onog realnog dijela čest. zem.4013/4 Z.U. 20508 K.O. S. koji je u planu situacije terena u pisanom vještvu stalnog sudskog vještaka A. Z. od 27. lipnja 2000. godine (predan sudu 06. srpnja 2000. godine) i dopuni istog predanoj sudu 03. rujna 2001. godine (koje vještvo i dopuna su sastavni dio ove presude) točno obuhvaćen, odnosno označen slovima B-C-U-M-B i površine 70 m2, na kojem realnom dijelu su položene tužiteljičina kuća i okućnica, te da se ovlašćuje tužiteljica temeljem ove presude zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva onog realnog dijela čest. zem.4013/4 Z.U. 20508 K.O. S. koji je u planu situacije terena u pisanom vještvu stalnog sudskog vještaka A. Z. od 27. lipnja 2000. godine (predan sudu 06. srpnja 2000. godine) i dopuni istog predanoj sudu 03. rujna 2001. godine (koje vještvo i dopuna su sastavni dio ove presude) točno obuhvaćen, odnosno označen slovima B-C-U-M-B i površine 70 m2 na kojem realnom dijelu su položene tužiteljičina kuća i okućnica, sve na svoje ime, za cijelo, uz prethodno brisanje tog prava s imena tuženika pod 2., a što je tuženik pod 2. dužan trpjeti (točka IV. izreke). Ujedno je tom presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženika pod 1., 3. i 4. kojim su tražili da se naloži tužiteljici-protutuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe da tuženicima-protutužiteljima ad 1., ad 2. i ad3. preda u posjed kućicu izgrađenu na čest. zem. 4006/5 K.O. S. i čest. zem. 4013/4 K.O. S. slobodnu od osoba i stvari te da se ubuduće suzdrži od ovakvog ili sličnog uznemiravanja ovih tuženika-protutužitelja na predmetnim nekretninama (točka V. izreke). Presudom Županijskog suda u Splitu, posl. broj Gžx-412/2013, od 20. lipnja 2013. godine potvrđena je navedena prvostupanjska presuda. Napominje se kako se u obrazloženju ove odluke navodi: " Pregledom spisa br. IIP-1031/96 utvrđeno je da je u tom postupku, vođenom radi smetanja posjeda, L. P. izjavio da je otac tužiteljice negdje 1980. g. podignuo željeznu ogradu koja je bila predmet tog spora i da on nije kupio ni prizemnicu ni dio zemljišta površine 30-40 m2 koje je T. M.

zadržao za sebe."

Dakle, iz ove presude je jasno da se između parničnih stranaka nije vodio postupak glede predmetne nekretnina već da je glede iste odbijen tužbeni zahtjev po tužbi G. K. protiv tuženika G. S.a glede realnog dijela predmetne nekretnine u površini od 70 m2 odnosno zahtjev za utvrđenjem suvlasništva za 70/120 dijela predmetne nekretnine.

Prilikom održanog uviđaja na licu mjesta održanog dana 24. siječnja 2019. godine utvrđeno je da je predmetno zemljište položeno zapadno od zgrade anagrafske oznake I.G. …. S.( kuće tužitelja), a tužitelj je na licu mjesta i pokazao kako je predmetno zemljište sa južne strane bilo omeđeno sa 2 kamena međašnika. Također je naveo kako kuća anagrafske oznake I. G …., S., dijelom leži na predmetnoj nekretnini, a predmetna nekretnina da se proteže skroz prema sjeveru do iza kuće anagrafske oznake I.G. ….

Predmetna nekretnina sa sjeverne strane je omeđena sa visinskom razlikom, sa istočne strane kućom tužitelja, a sa zapadne strane zidom. Ono što je pokazano u naravi predstavlja pokošenu livadu uz kuću, odrinu i dio na kojemu je izgrađena kuća I. G. … sa okućnicom.

U vještačenju kojega je sudski vještak za geodeziju Z. R., ovl. inž. geod. predao sudu dana 24. lipnja 2019. godine proizlazi da lik prikazan na skici lica mjesta, označen slovima ABCDEIJKLA predstavlja čest. zem. 4013/4 k.o. S. Z.U. 20508, upisane površine 120m2 i odgovara katastarskoj čest. zem. 3486/16 upisanoj u posjedovnom listu broj 1723 Ureda za katastarsko geodetske poslove u Splitu. Naveo je kako nekretnina u naravi predstavlja zemljište položeno zapadno od kuće tužitelja anagrafske oznake S., I. G.br. …( lik označen na skici slovima E,F,G,H,I,E). Predmetna čestica 4013/4 k.o. S. u naravi da je s južne strane omeđena sa dva kamena međašnika I,J ( prikazan na fotografiji br.2), sa sjeverne strane A,B visinskom razlikom susjedne nekretnine, sa zapadne strane dijelom zidom A,L zapadnom fasadom L,K stambene prizemnice na adresi I. G. br. … i zidom K,J i sa istočne strane zapadnom fasadom I,E kuće tužitelja na adresi I. G. br. …, u produžetku preko dvora E,D i preko kuće D,C I.G. br…. do međnog kamena B. Vještak je naveo kako tužitelj u posjedu drži 1/2 dijela predmetne čest. zem. 4013/4 katastarske oznake č.zem. 3486/16 k.o. S. i to dio koji je na skici označen slovnim oznakama D,E,I,J,K,D koji je od ostatka predmetne čestice omeđen željeznom ogradom K,D i predstavlja realni dio od 60/120 dijela predmetne čestice zem. 4013/4 katastarske oznake č.zem. 3489/16 k.o. S..

U iskazu kojeg je ovome sudu dao tužitelj I.P. isti je naveo kako je njegov pok. otac negdje 1970. –ih kupio od pok. T. M. i njegove supruge J.

M. ukupno 596 m2. Naveo je kako se tada nije mogla dobiti građevinska dozvola, a kako pok. T. i J. nisu imali djece da je dogovoreno da se gradi na ime pok. T..

Tužitelj je naveo kako su u odobrenju za građenje G. S. i bivša SFRJ dali sve dozvole, a ovo odobrenje da je dano pod uvjetom da kada se napravi kuća da se poruši postojeća prizemna kućica u kojoj se držao alat pok. T. i njegova dva konja. Dakle, tužitelj tvrdi da mu pripada tih 126 m2 kolika je razlika od njegove trenutačne nekretnine na kojoj je kuća jer da je to kupio njegov pok. otac. Naveo je kako mu vlasnici te male kućice sada čine velike probleme, a da je njegov pok. otac odlazio raznim tijelima ex SFRJ i nosio papire iz kojih je proizlazilo da se kućica mora srušiti te da je samo ignoriran. Osobe koje svojataju tu kućicu da su obitelj G. K.. Naveo je kako nikada nije imao problema sa G. S.

vezano za predmet spora te da parcelu koju je pokazao na očevidu svakodnevno koristi, a ovdje da zna saditi krumpire, salatu, kapulu te mu nitko ovo nikada nije branio niti ga ometao te da sa nikim nema problema osim što je tim susjedima s tom kućicom stopirao legalizaciju. Naveo je kako dio te kućice pada na predmetnu nekretninu iako je u papirima bilo da se ista poruši. Tužitelj je naveo kako je njegov otac prvi kupio čitavu parcelu, a da otac G. K.nije ništa kupio već su se isti uselili nasilno i izbacili očeve stvari dok je tužitelj sa svojom obitelji bio na selu te su je nastavili koristiti. Tužitelj je na skici vještačenja ( u spisu na poleđini l. 217. ) pokazao kako je njegov otac kupio čitavu parcelu označenu slovima A,B i J, a da je sud u drugim postupcima toj susjedi G. K. dosudio zemljište u skici navedeno kao vrt položeno istočno od točaka B i D. Ista da je nelegalno 1973. proširila tu kućicu na dio predmetne čestice dok dio te čestice koji je sud vidio na očevidu oznaka K,D,I, J isključivo koristi čitavo vrijeme on i njegova obitelj i nitko ga u ovome nije ometao. Svjedok A. S. je naveo kako je on tužiteljev susjed dugi niz godina, da se doselio u neposrednu blizinu 1974. godine. Na skici koja se nalazi na poleđini lista 217. svjedok je pokazao kako dio označen crvenim slovima drži u posjedu I.P.. Zemljište položeno zapadno od kuće koje je prikazano na slici da je obrađivao ranije L., otac tužitelja, a kasnije da je ovo je nastavio raditi I.. Tu da su oni sadili povrće. Svjedok je naveo kako nije nikada tu vidio da bi dolazili treće osobe . U odnosu na G. K.je naveo kako ona nije ovu zapadnu stranu nikad obrađivala i da je do nje ograđeno. Svjedok se izjasnio kako misli da tužitelj nije imao nikakve sporove sa bilo kime te da je predmetna nekretnina njegova jer je ograđena otkada mu je otac to kupio. Naveo je da je pok. L. zemljište koje je predmet postupka i onaj dio gdje se nalazi kuća na crvenom dijelu na skici kupio od M. negdje 1970- tih, a kasnije da su se u tu kućicu gdje se nalazio alat i bila baraka od M.uselili K.. Svjedok je naveo kako nikada nije vidio ni čuo da bi tužitelju i pok. L. netko zamjerao ili im branio obrađivanje zemljišta.

Svjedok I. V., je naveo kako mu je poznat tužitelj, ali da se s njim ne druži nego ga poznaje više iz viđenja. Naveo je kako je poznavao njegovog pok. oca L. budući je njegova kuća na D. u S. udaljena cca 200m zračne linije od tužiteljeve. Pok. L. da je upoznao kod svog strica u S., u vrijeme kada su oni trebali graditi kuću, a to da je bilo 1983 g. pa nadalje. Kuća pok. L. tada je već bila izgrađena, a svjedok nije znao kada ju je počeo graditi. Svjedok je naveo kako u to vrijeme nije bilo dućana na Dragovodama pa da bi on prolazio pored kuće gospodina P. te bi viđao pok. L.. Svjedok je naveo kako se sjeća da je jednom pok. L. frezao po vrtu i tada da mu se pokvarila freza pa da ga je zvao da pogleda. Pok. L. da je obrađivao vrt položen južno i zapadno od svoje kuće, ali da on nije puno zagledao. Svjedok se izjasnio da se radi o nekretnini prikazanoj na listu 218 spisa te je naveo kako je pok. L. vidio „milijun“ puta kako freza sa svoga balkona,u periodu od kako je njegova obitelj počela graditi kuću pa negdje do kraja Domovinskog rata. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje u tekstu ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune zakonom određene pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tome treba reći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe čl. 388. st. 2. ZV mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava. Među strankama je nedvojbeno da je predmetna nekretnina na dan 8. listopada 1991.godine bila u društvenom vlasništvu pa se vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana ne računa kao vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću sukladno članku 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 9/92, 77/92, dalje ZOVO) jer je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u društvenom vlasništvu. Odlukom Ustavnog suda RH (NN br. 97/99) ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZV-a te je Zakonom o izmjenama i dopunama ZV- a dopunjen čl. 388. tako da je sada novom odredbom st. 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu kao i stjecanje stvarnog prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog roka. Stoga je trebalo primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonik), a koja se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list 84/46) i Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 06.travnja 1941.godine, i to iz paragrafa 1452.-1493. OGZ-a. Primjenom odredbi paragrafa 1472. OGZ-a tužitelj svoje pravo vlasništva dosjelošću na nekretnini u konkretnom slučaju može steći ako u postupku dokaže da je posjed njegovih prednika trajao neprekidno 40 godina prije 6. travnja 1941.godine. Nadalje, u vrijeme potrebno za dosjelost današnjem posjedniku uračunava se vrijeme posjedovanja njegova prednika uvažavajući, dakako kvalitetu posjeda prednika tužitelja.

Tužitelj konkretno tvrdi da je pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao na temelju kupoprodaje iz 1970. godine koja je izvršena po njegovom predniku ocu L. P. te da nekretninu od tada posjeduje i obrađuje, a ista da predstavlja okućnicu zapadno od njegove kuće. Tužitelj tvrdi da je nekretnina kupljena od T. M., ranijeg posjednika, a koji da je imao prvenstveno pravo korištenja zemljišta u površini od 596m2. Tuženik tijekom postupka ni ne osporava da je tužitelj u posjedu dijela predmetne nekretnine, ali osporava da je tužitelj zakoniti, istiniti i pošteni posjednik. Stoga, odmah na početku valja reći da je pošteni posjednik prema OGZ onaj koji drži da iz razloga vjerojatnih da je stvar koju posjeduje njegova, a sud u dvojbi smatra da je posjed pošten. Uvidom u posjedovni list utvrđeno je da je prednik tužitelja bio upisani posjednik u katastarskom operatu od osnutka čest. zem. 3486/16, a koja je pak nastala cijepanjem od čest.zem. 3486/5 K.O. S.na kojoj je također bio upisan prednik tužitelja ( prvo T., a potom J. M.) i na kojoj je izgrađena kuća tužitelja. Iz priloženog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je T. M. bio 1901. godište. S obzirom da svjedoci A.

S. i I. V.. u ovome postupku, te B. R., N. K. i R. R. saslušani u postupku ovog suda broj IIP-381/99 navode kako su prednik tužitelja te potom tužitelj na zemljištu koje je ranije bilo u vlasništvu bračnog para M., gradili kuću i obrađivali zemljište, a jedino zemljište koje bi tužitelj mogao obrađivati uz kuću je upravo nekretnina koja je predmet postupka i koja se nalazi uz samu kuću tužitelja, a da nikada nisu u ovome ometani od strane trećih osoba pa ni tuženika, ovaj sud zaključuje da se tužitelj što samostalno, a što preko svojih prednika nalazi u posjedu dijela predmetne nekretnine još od početka 20. stoljeća ( prema podacima o rođenju T. M., dok podataka o njegovom pravnom predniku u spisu nema).

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326 bivšeg OGZ-a tko drži iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje jest pošteni posjednik. Nepošteni posjednik jest onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Tako i danas članak 18. ZV propisuje da je pošteni posjednik onaj koji nije znao niti morao znati, niti obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da se sukladno stavak 5. istog članka posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno. Budući tuženik ranije tužitelju nije osporavao posjed, a u ovoj parnici ničim nije dokazao nesavjesnost posjeda tužitelja, a sukladno članku 221a Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91,91/92,58/93, 112/99,88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP) primjenom pravila o teretu dokazivanja, teret dokaza je na onome koji tvrdi suprotno, dakle na tuženiku da dokaže svoju tvrdnju, što isti nije učinio, zbog čega je njegov prigovor nesavjesnosti posjeda neosnovan ( tako i Vs Rev 2526/1990).

Nadalje, obzirom na vrijeme kada je ugovor sklopljen (1970) primjenjuju se pravna pravila OGZ-a, a sudska praksa je zauzela stajalište da i usmeni ugovori o prometu nekretnina koji su ispunjeni proizvode pravne učinke jer ispunjenjem takvi konvalidiraju, a da bi se uz valjani ugovor stekla i druga odlučna pravna činjenica, zakonit način stjecanja, dovoljna je bila i predaja u posjed, odnosno pravo vlasništva moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige ako je ugovor bio izvršen. (Tako i VsRH, Rev-3011/1994-2, Žs Split, Gžst-31/10). Kako se tužitelj i njegov prednik nalazi u posjedu dijela predmetne nekretnine, a nema podataka da bi mu njegovi prednici bračni par M. ovo osporavali, sud drži da je predajom u posjed ugovor o kupoprodaji izvršen. Ovdje se nadodaje kako se u priloženim ugovorima navodi različita površina nekretnine za koju se kupilo tada pravo korištenja, ali da i u prvom ugovoru stoji da će se nekretnina naknadno izmjeriti radi utvrđenja stvarne površine nekretnine. Prema tome, u ovom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je prednik tužitelja kupio predmetnu nekretninu od T.M. i J. M. koji su bili upisani u katastarskom operatu kao posjednici, te da isti čitavo vrijeme koristi nekretninu označenu na skici vještaka Z. R. slovima D,E,I,J,K,D,. Ponavlja se kako iz spisa br. IIP-

1031/96 otac tužitelja L. P. izjavio da on nije kupio ni prizemnicu ni dio zemljišta površine 30-40 m2 koje je T. M. zadržao za sebe, a što na licu mjesta predstavlja ograđenu kućicu sa okućnicom omeđenu u vještačenju slovima A,B,C,D,K,L,A. Stoga ovaj sud drži da tužitelj za ovaj dio nekretnine nije dokazao da je isti stekao kupoprodajom, a ni dosjelošću.

Slijedom toga, nesporno je utvrđeno da je prednik tužitelja dio predmetne nekretninu označen slovima slovima D,E,I,J,K,D stekao od izvanknjižnog vlasnika i potom stupio u posjed, a da tužitelj obzirom na posjedovno stanje u katastru u kojem je bio upisan prodavatelj, najprije T. M., a potom J. M., nije imao razloga sumnjati

da isti nisu vlasnici, tada nositelji prava korištenja, pa je taj realni dio predmetne nekretnine stekao u dobroj vjeri.

Pri tome, valja navesti da činjenica da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada ako drugi čije stjecanje nije bilo upisano u zemljišne knjige dokaže da ima valjanu osnovu i način stjecanja te nekretnine (tako i Županijski sud u Splitu; Gž-1543/2015).

Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelju i saslušanim svjedocima u dijelu u kojemu su isti opisali dugotrajnost posjeda i korištenja dijela predmetne nekretnine koju je sudski vještak u skici označio slovima D,E,I,J,K,D, odnosno da je tužitelj osobno i preko svojih prednika u posjedu dijela ove nekretnine od 1970. godine i da ga nitko u ovome ne ometa. Nadalje, iz priloženih isprava proizlazi da je prednik prednika tužitelja T. M. imao prvenstveno pravo korištenja zemljišta u površini od 596 m2. Međutim, iz rezultata dokaznog postupka, a naročito iz isprava koje su se odnosile na postupak IIP—1131/06, naročito obrazloženja prvostupanjske presude, proizlazi da je prednik tužitelja L. P. u postupku IIP-1031/96 izjavio da on nije kupio ni prizemnicu ni dio zemljišta površine 30-40 m2 koje je T. M. zadržao za sebe. Upravo stoga sud nije prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojim se tražilo utvrđenje prava vlasništva na dijelu predmetne nekretnine označenom slovima A,B,C,D,K,L,A. Međutim, kako je uvidom u zemljišnu knjigu Z.U. 14754 K.O. S. za čest. zem. 4006/11 na kojoj se nalazi kuća tužitelja i čest. zem. 4006/5 na kojoj se nalazi dio okućnice tužitelja razvidno da je zajednička površina tih nekretnina 476 m2 to je jasno da upisana kvadratura ne odgovara površini zemljišta koja je dana na korištenje T. M., a od koje je isti 30-40 m2 zadržao za sebe kako je to naveo L. P. u drugom postupku, pa je jasno da je tužiteljev prednik od T. i J. M. kupio i vrt uz kuću koji čitavo vrijeme obrađuje koji je sudski vještak u skici označio slovima D,E,I,J,K,D.

Glede tužbenog zahtjeva iz točke II. presude ( koje tužitelj označava točkama 2. i 3.) koji se tiče ovlaštenja temeljem ove presude izvršiti parcelaciju i formirati zasebnu česticu u katastru zemljišta tužitelj se upućuje na sadržaj odredbi Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (Narodne novine broj 16/07, 152/08, 124/10 i 56/13, dalje ZODIKZ) i to prvenstveno odredbi članka 57. stavka 1. i 3. prema kojoj su nositelji prava na nekretninama dužni u roku od 30 dana od dana nastale promjene prijaviti nadležnom područnom uredu za katastar svaku promjenu na nekretninama koja utječe na podatke upisane u katastar nekretnina te je uz prijavu iz st. 1. nositelj prava na nekretninama dužan priložiti odgovarajući elaborat koji je tehnička osnova za provođenje promjena u katastarskom operatu katastra nekretnina. U odnosu na promjene u zemljišnim knjigama tužitelj se upućuje na sadržaj odredbe članka 145. stavak 4. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13, dalje ZZK) koja propisuje da se sastav zemljišnoknjižnoga tijela ne mijenja upisom promjene oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta, pa će upis takve promjene zemljišnoknjižni sud provesti na temelju prijavnoga lista katastra o promjeni u katastru zemljišta, a ako bi promjena utjecala na knjižna prava, tada i na temelju isprave prikladne za uknjižbu kojom se upisani nositelji prava na tom zemljištu slažu s tom promjenom. Prema stajalištu sudske prakse ukoliko predlagatelj u postupku povodom prijavnog lista priloži i sudsku presudu tada je zemljišnoknjižni sud prilikom provedbe prijavnog lista ovlašten, osim promjena u obliku, površini i izgrađenosti zemljišta, provesti i uknjižbu drugih podataka na način kako su isti u odnosu na ranije zemljišnoknjižno stanje izmijenjeni sudskom presudom.

Drugim riječima tužitelj ne može s uspjehom od parničnog suda zatražiti ovlaštenje na provođenje postupaka propisanih posebnim propisima, u ovom slučaju ZODIKZ-om i ZZK- om, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

Odluka o trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 4. ZPP-a jer sud drži da su parnične stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima neovisno što je tužitelj tužbenim zahtjevima tražio i ovlaštenje na provedbu parcelacije i formiranje zasebne čestice u katastru te potom u zemljišnim knjigama jer su ovi tužbeni zahtjevi odbijeni zbog pogrešnog pravnog puta tužitelja, a ne uslijed kakvog prigovora tuženika.

U Splitu, 16. prosinca 2020. godine.

S u t k i n j a

Irma Dujić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- punom. tužitelja

- tuženiku