Poslovni broj Kž-121/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-121/2024-4

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Anele Kostanjevac, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. V. zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,– dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-394/2023 od 30. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi T. V. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine – razbojništvo u pokušaju – opisano i kažnjivo po članku 230. stavku 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, – dalje u tekstu KZ/11), u svezi s člankom 34. KZ/11. Na temelju članka 230. stavak 1. u svezi sa člankom 34. KZ/11 optuženi T. V. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te je optuženom na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda, te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od četiri (4) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženiku se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. kolovoza 2021. do 7. rujna 2021. i od 11. prosinca 2023. do 30. siječnja 2024.

1.2. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08 optuženik se oslobađa od snašanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji (članak 467. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08). Predlaže da se žalba uvaži i optuženiku izrekne stroža kaznenopravna sankcija.

3. Odgovor na žalbu je podnio optuženik T. V. koji predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalba nije osnovana.

6. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kaznenoj sankciji, uvjetnoj osudi, te smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti no pri tome nije našao otegotnih okolnosti. Smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio činjenicu da je optuženi prilikom počinjenja kaznenog djela za koje je proglašen krivim pokazao izrazitu razinu agresivnosti, upornosti i bezobzirnosti prema žrtvi, a koje ponašanje je izazvalo izniman strah kod žrtve.

6.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i vrednovao olakotne okolnosti na strani optuženog T. V., a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, optuženi T. V. do sada je neosuđivana osoba, star .. godina, iskreno priznaje učin kaznenog djela, kaje se zbog navedenog. Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da s obzirom na životnu dob optuženog T. V. (starost .. godina) učin naprijed navedenog kaznenog djela je očigledno incident u njegovom ponašanju. Napose, kazneno djelo je ostalo u pokušaju, te se sukladno članku 34. stavak 2. KZ/11 počinitelj može blaže kazniti. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje optuženika, te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela za koje je proglašen krivim, a u okviru granica propisane kazne za kazneno djelo iz članka 230. stavak 1. KZ/11 i članka 34. KZ/11 optuženog T. V. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženi T. V. u vrijeme provjeravanja od četiri godini ne počini novo kazneno djelo. Stoga je i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne na koju je optuženi T. V. osuđen dostatna da se može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela, shvati da je činjenje kaznenog djela pogibeljno a kažnjavanje počinitelja pravedno navedena kazna sadržava odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koji je optuženi počinjenjem navedenog kaznenog djela nanio društvu u cjelini (članka 41. i 47. KZ/11). 

6.2. O navedenom je prvostupanjski sud dao valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 4.). Nastavno navedenom, nije u pravu državni odvjetnik kada žalbom upire da prvostupanjski sud nije cijenio kao otegotnu okolnost činjenicu da je optuženi T. V. prilikom izvršenja naprijed navedenog kaznenog djela iskazao izrazitu razinu agresivnosti, upornosti i bezobzirnosti prema žrtvi. Naime, sam način počinjenja kaznenog djela prema činjeničnom opisu u izreci prvostupanjske presude ne proizlazi da bi optuženi T. V. iskazao izrazitu razinu agresivnosti, upornosti i bezobzirnosti prema žrtvi od one razine koja je sastavnica bića kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavak 1. KZ/11, a koje je ostalo u pokušaju.

7. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud postupajući shodno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 nije utvrdio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08.

Osijek, 11. travnja 2024.

                                                                                                                Predsjednik vijeća

                                                                                                                Mario Kovač, v.r.