Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž Ovr-718/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominko, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja C. o. d.d. Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K.,

odvjetnik iz Z., protiv ovršenika G. I.-G., …, OIB: …, kao pravni slijednik pok. F. M., odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj 21 Ovr-257/2020-3 od 22. listopada 2020., 16. prosinca 2020.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovršenika se uvažava pa se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj 21 Ovr-257/2020-3 od 22. listopada 2020. godine preinačuje tako da se prijedlog za ovrhu podnesen 26. lipnja 2020. godine odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici – Stalne službe u Ivanić-Gradu poslovni broj 21 Ovr-257/2020-3 od 22. listopada 2020. godine, na temelju ovršne isprave – pravomoćne presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj P-598/2010 od 21. prosinca 2010. godine i pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. M. broj O- 897/2018 od 24. rujna 2018. godine, a radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine ovrhovoditelja C. o. d.d. Z., …, u iznosu od 9.600,00 kuna zajedno sa

pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. travnja 2008. godine pa do isplate, u iznosu od 600,00 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. prosinca 2015. godine pa do isplate, i radi namirenja troškova ovog ovršnog postupka, određena je ovrha protiv ovršenika G. I.-G., ….,

I.-G., i to pljenidbom novčanih sredstava po svim računima i na oročenim novčanim sredstvima kod svih banaka, i prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava na žiro račun ovrhovoditelja.

Navedenim rješenjem o ovrsi ovrhovoditelju je dosuđen trošak ovrhe u iznosu od 937,50 kuna.

Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovršenik temeljem odredbe čl.50.st.1. Ovršnog zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ/12), pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži i to tako da pobijano rješenje preinači tako da prijedlog za ovrhu odbaci.

Žalba je osnovana.

Nije sporno da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Ivanić-Gradu broj P-598/2010 od 21. prosinca 2010. godine kao ovršne isprave koja je donesena u odnosu na F. M. kao ovrhovoditeljeva dužnika predmetne ovršne tražbine.

Isto tako, nije sporno ni to da je ovrhovoditeljev dužnik navedene tražbine umro dana 18. lipnja 2018. godine, i da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno u odnosu na G. I.- G., kao nasljednika ošasne imovine F. M. po pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju javnog bilježnika M. M. broj O-897/2018 od 24. rujna 2018. godine.

Konačno, iz predmetnog spisa proizlazi da je pobijanim rješenjem o ovrsi određena ovrha protiv G. I.-G. na svim njegovim novčanim sredstvima na svim računima kod svih banaka.

U žalbi ovršenik ističe da je pobijanim rješenjem određena ovrha protivno odredbi čl.139.st.3. i st.6. Zakona o nasljeđivanju, a tim i na predmetu na koji je izuzet od ovrhe u smislu odredbe čl.50.st.1.t.6. OZ/12 – i naprijed navedene žalbene tvrdnje su pravno utemeljene.

Naime, odredbom čl.139. Zakona o nasljeđivanju (NN broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) je propisano da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika (st.3.), i da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine (st.6.).

Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. M. broj O-897/2018 od

24. rujna 2018. godine (list 22-23) proizlazi što čini ošasnu imovinu pokojnog F. M.

koja je prešla u vlasništvo G. I.-G. – da su to nekretnine upisane u zk.ul.br.2051, k.o. C. u ½ dijela, tražbine prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine i prema Centru za socijalnu skrb s osnova osobne invalidnine, i novčana sredstva na računu Z. b. d.d. Z.

Dakle, imajući u vidu citiranu odredbu čl.139.st.6. ZN te sadržaj rješenja o nasljeđivanju donesenog u ostavinskom postupku iza pokojnog F. M., ovrhovoditelj je protiv ovršenika G. I.-G., kao ošasnog nasljednika, bio u mogućnosti tražiti prisilno namirenje svoje novčane tražbine, koju je imao prema F. M., ili na stečenoj stvari – nekretnini iz zk.ul.br.2051 k.o. C., ili na stečenim pravima – potraživanju neisplaćene mirovine odnosno osobne invalidnine i na novčanim sredstvima koja su u času smrti ostavitelja bila položena na njegovim bankovnim računima kod Z. b.d.d. Z.

S obzirom da ovrhovoditelj protiv ovršenika, koji nije njegov osobni dužnik već ošasni nasljednik njegova dužnika, nije zatražio ovrhu u skladu sa naprijed navedenom odredbom čl.139.st.6. ZN, već je protivno toj odredbi zatražio ovrhu na svim njegovim novčanim sredstvima u svim bankama, takvom prijedlogu za ovrhu pravilnom primjenom materijalnog prava nije bilo moguće udovoljiti određivanjem ovrhe, već je isti valjalo odbiti kao neosnovan. Zbog navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/88, 57/11, 25/13, 89/14 i 79/19

– u daljnjem tekstu: ZPP) u svezi čl.21.st.1. OZ/12, uvažiti žalbu ovršenika te preinačiti pobijano rješenje o ovrsi odbijanjem prijedloga za ovrhu.

Bjelovar, 16. prosinca 2020.

Sudac

Antun Dominko, v.r.