1              Poslovni broj Kžzd-33/2024-4

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Kžzd-33/2024-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Azre Salitrežić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1.  i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, poslovni broj Kzd-265/2022-32 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se žalba opt. A. B. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, poslovni broj Kzd-265/2022-32 od 8. siječnja 2024., opt. A. B. proglašena je krivom zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – jednog kaznenog djela  neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke, opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11 te dva kaznena djela povrede djetetovih prava, opisanih i kažnjivih po čl. 177. st. 2. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, pa joj je na temelju čl. 173. st. 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, a na temelju čl. 177. st. 2. u svezi čl. 48. i 49. KZ/11 za kaznena djela počinjena na štetu mlt. I. G. B. i na štetu mlt. L. B. utvrđena su joj kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svakog mlt. oštećenika ponaosob, te je na temelju čl. 51. KZ/11 osuđena (pogrešno navedeno "Izrečena") na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena joj je (pogrešno navedeno "primijenjena") uvjetna osuda na način da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 opt. A. B. oslobođena je snošenja troškova kaznenog postupka te su isti pali na teret proračunskih sredstava suda.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela opt. A. B., putem branitelja I. K., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede kaznenog zakona i zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine, sukladno opravdanim žalbenim razlozima, na način da optuženicu oslobodi optužbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O..

 

5. Žalba opt. A. B. nije osnovana.

 

6. Opt. A. B. u žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 parafrazira tekst navedene zakonske odredbe a istu povredu obrazlaže time da postoji proturječnost između dostavljene materijalne dokumentacije i iskaza "parničnih stranaka", prvenstveno ošt. F. B. i voditelja mjere nadzora N. D., na koji način zapravo traži preocjenu izvedenih dokaza te dovođenje u vezu materijalne dokumentacije koja je izvedena u dokaznom postupku s iskazima ošt. F. B. i svjedoka N. D., pri čemu ne navodi o kojoj bi se materijalnoj dokumentaciji radilo, ali je za zaključiti da se radi o dokumentaciji Centra P., presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-603/2021, rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ob-293/2019-56 u kojem je doneseno rješenje o privremenoj mjeri 16. srpnja 2019. (kojom je određeno da će F. B. ostvarivati kontakte s djecom I. G. i L. petkom od 14:00-15:00 sati u prostorijama Centra Z. – D. pod nadzorom stručne osobe), a koja ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do druge odluke suda. Takvim navodima optuženica zapravo pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja o čemu će se očitovati ovaj sud u nastavku ove drugostupanjske odluke.

 

6.1. Opt. A. B. se žali i zbog teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, koju, povredu također ne obrazlaže, a ispitivanjem ožalbene presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

7. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona optuženica ukazuje da postoje okolnosti koje isključuju krivnju, a u nastavku žalbe takvu povredu ne obrazlaže odnosno ne navodi koje bi to bile okolnosti koje isključuju krivnju, pa je sud i u tom dijelu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ispitao ožalbenu presudu po službenoj dužnosti te utvrdio da na štetu optuženice prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon.

 

8. U žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica upire da sud nije utvrdio odlučnu činjenicu, odnosno, da ju je pogrešno utvrdio jer je u parničnom postupku kao tužiteljica podnijela tužbu od 20. ožujka 2019. te je na prvoj raspravi prihvatila sadržaj privremene mjere koja je određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-293/2019 od 16. srpnja 2019., da je  presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-Ob-293/2019-56 sud u toč. IV izreke donio drugačiju odluku glede privremene mjere glede susreta i druženja oca F. B. s djecom I. G. B. i L. B. (da će se osobni odnosi između djece I. G. i L. s ocem F. B. održavati tijekom prva četiri mjeseca od donošenja odluke petkom od 14-15 sati pod nadzorom stručne osobe u prostorijama Centra Z. – D., a nakon četiri mjeseca prve, druge i treće subote u mjesecu od 12:00-18:00 sati na području Z. na način da otac preuzima i vraća djecu na adresi stanovanja mlt. djece ispred kuće, da će prve i treće nedjelje u mjesecu od 12-18 sati na području Z. otac preuzimati i vraćati djecu na adresi stanovanja mlt. djece, kao i da će svakog drugog državnog blagdana od 12-18 sati na području grada Z. otac preuzimati i vraćati djecu na adresi stanovanja mlt. djece), a koja je presuda ukinuta presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-603/2021-2 od 27. svibnja 2021. u dijelu pod toč. IV izreke glede kontakata oca s djecom. Također upire da sud nije cijenio izvješća voditeljice mjere nadzora G. B. koja i nisu vezana za inkriminirani period ali iz istih proizlazi da je od 15. srpnja 2019. do 15. siječnja 2020. otac u provedbi bio površno angažiran, a da je majka željela da djeca imaju kontakt s ocem, da N. D. kao voditelj mjere nadzora vezano za susrete F. B. s djecom nadzor nije vršio adekvatno, da za isti nije bio educiran, da je na raspravi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu rekao da F. B. "ima kratki fitilj te neku dijagnozu u zdravstvenom kartonu", da je nestručan, da je voditeljica mjere nadzora D. B. u izvješću navela da se jedno vrijeme susreti oca i djece nisu održavali zbog sukoba između A. B. i oca F. B., odnosno, zbog vođenja prekršajnog postupka protiv F. B., te da je, napokon, sud pogrešno ocijenio iskaz opt. A. B. a ista je iskazivala životno, logično i istinito što proizlazi iz materijalne dokumentacije u spisu, dok suprotno tome, sud pogrešno vjeruje iskazu ošt. F. B. koji se nikada nije obratio odgajateljicama u vrtiću i logopedu da pita za stanje i zdravlje svoje djece, te na kraju da su djelatnici Centra 25. listopada 2020. podnijeli kaznenu prijavu protiv opt. A. B. zbog neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je prijavu Općinsko državno odvjetništvo u Z. odbacilo.

 

8. Suprotno takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je izveo sve dokaze koje je potom i pravilno vrednovao, dajući istodobno ocjenu i proturječnih dokaza, zaključio kako se u radnjama opt. A. B. stječu obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11 te dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Naime, okolnosti na koje upire žalbom optuženica sasvim su promašene jer ista u žalbi elaborira način provođenja mjere nadzora od strane G. B., koja je bila voditelj mjere susreta i druženja roditelja pod nadzorom u vremenskom razdoblju prije vremena inkriminacije. Naime, tijekom inkriminiranog vremena voditelj mjere nadzora bio je N. D. iz čijih mjesečnih izvješća (str. 117-134 spisa) proizlazi da optuženica ne želi dovoditi djecu vlastitom ocu na druženje, da ih niti jednom nije dovela, iako to djeca i otac žele, da izbjegava kontakte nadzora, a da nema realnih okolnosti zašto ne dovodi djecu na viđanje s ocem. Uz to, da je, kada je u srpnju i kolovozu 2020. (a što prethodi inkriminiranom razdoblju) optuženica dovodila djecu na druženje s ocem, vidio kako se djeca s ocem ugodno zabavljaju, koji se oko njih jako trudio da im prenese očinsku toplinu i ljubav te ih pozitivno animirao kroz igru. Posebno je istaknuo da je svaki mjesec učestalo zvao optuženicu da se dogovore za termin nadzora, na što se optuženica dva puta odazvala samo obećanjima, pravdajući se da se o terminu ne može trenutno dogovoriti, već da će mu se javiti kada bude mogla, dok je, suprotno tome, ošt. F. B. uredno realizirao svoje susrete s njim kao voditeljem mjere. Uz to je, kroz inkriminirano vrijeme optuženica više puta obavještavana od strane Centra P. da je dužna poštivati privremenu mjeru o održavanju kontakata oca i djece, a na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P Ob-293/2019 od 19. srpnja 2019. kao i da nepridržavanje iste predstavlja kazneno djelo. Kada se navedeno dovede u vezu iskazom svjedoka N. D., koji je na raspravi 28. travnja 2022. iskazao da djeca i dalje ne viđaju oca, da je kao treći vršitelj nadzora nad strankama postavljen u srpnju 2020., da je odvjetnicu K. kao opunomoćenicu optuženice u tom postupku (a ista je branitelj optuženice u ovom postupku), upozoravao na činjenicu da ista ne može biti nazočna kontaktima oca i djece koji su se provodili u srpnju 2020., da je svojim prisustvom iritirala ošt. F. B., da je u rujnu 2020. na kontakt oca i djece ponovno došla odvjetnica K. zbog čega je zatražio pomoć ravnatelja koji je na kraju odvjetnicu udaljio, a da je potom taj kontakt protekao vrlo lijepo i normalno, da bi nakon toga optuženica prestala dovoditi djecu pravdajući se njihovom bolešću, što je nerealno da su djeca obolijevala baš za svaki kontakt, da je optuženicu upozoravao na njenu obvezu i na pravne posljedice nepostupanja po odluci suda zbog čega može završiti u zatvoru, a da je isto loše i za djecu ukoliko ne održavaju kontakt s drugim roditeljem, tada i za ovaj sud nema dvojbe da se u ponašanju optuženice stječu bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/11 te dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 jer optuženica nije provodila odluku koja je bila donošena od strane nadležnog suda za zaštitu dobrobiti djeteta a istodobno je time grubo povrijedila djetetova prava jer je time što nije dovodila djecu na susrete s ocem zanemarila je njihove potrebe kontakata s ocem kao drugim roditeljem te pristala na takav način ugroziti njihov pravilan psihofizički rast i razvoj.

 

8.1. Pri tome je sasvim irelevantno to što je optuženica, kako upire u žalbi, na prvom ročištu 20. ožujka 2019. pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu prihvatila sadržaj privremene mjere, kada ih se od studenog 2020. nije pridržavala unatoč višestrukom ukazivanju i upozoravanju od strane djelatnika Centra Z., Podružnice P., a nije od važnosti niti iskaz vršiteljice nadzora nad roditeljskom skrbi G. B. koji je provodila tijekom 2019. pa sve do ožujka 2020., dakle, u razdoblju prije inkriminiranog, niti njeno subjektivno mišljenje da aktualni voditelj nadzora nad roditeljskom skrbi N. D. svoj nadzor nije vršio adekvatno i da za isti nije bio dovoljno educiran. Naime, voditelj mjere nadzora N. D. u obitelji B. je od 19. srpnja 2020., pa nadalje, a iskazivao je sukladno svojim izvješćima o mjerama stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu (str. 117-131 spisa). Nastavno tome, za ukazati je i kako je iskaz ošt. F. B. suglasan s iskazom N. D. i materijalnom dokumentacijom Centra P., te je osnovano sud iskaz svjedokinje I. B. (majke optuženice) ocijenio nevjerodostojnim (kada je iskazala da kćer ne odvodi djecu na viđanje s ocem jer on o njoj loše govori te se prema njoj, kada ju vidi na sudu, loše ponaša), kao i obranu optuženice da se ne protivi viđanju djece s ocem te da se kćer L. nakon događaja kada ju je pokušao "oteti" od odvjetnice koja ju je vodila za ruku, boji oca te da od srpnja 2020. djeca ne kontaktiraju s ocem jer se za njih boji zbog F. nepredvidivog ponašanja, a u odnosu na koju okolnost je voditelj mjere iskazao kako je oštećenik izražavao veliku privrženost djeci koja su se na susretima tijekom srpnja 2020. s njim lijepo igrala bez ikakvih incidenata.

 

8.2. Slijedom prethodno navedenog, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza potpuno i pravilno utvrdilo postojanje svih odlučnih činjenica, te savjesnom ocjenom izvedenih dokaza, prihvaćajući prvenstveno iskaze svjedoka N. D., ošt. F. B., kao i materijalnu dokumentaciju u spisu, posebice dokumentaciju Centra Z., Podružnica P. te izvješća voditelja mjere stručne pomoći N. D., pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio i kazneni zakon kada ju je proglasio krivim zbog kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11 te dva djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, upravo na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude, a za svoja je utvrđenja dao valjane i logične razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

9. Optuženica se žali i zbog odluke o uvjetnoj osudi, koju žalbenu osnovu ne obrazlaže, tek navodi da nije dokazano da je počinila kaznena djela za koja je proglašena krivom. Međutim, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije ispravno utvrdio, a onda i pravilno vrednovao olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti, kao i da je bila žrtva obiteljskog nasilja od strane bivšeg supruga koje je okolnosti sud, uz odsutnost otegotnih okolnosti, cijenio kao naročito olakotne, zbog čega je u odnosu na kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 primijenio institut sudskog ublažavanja kazne iz čl. 49. st. 2. KZ/11 u vezi s čl. 48. st. 1. toč. 4. KZ/11 te optuženici utvrdio kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci u odnosu na svako ošt. dijete (mlt. L. B. i ošt. I. G. B.) te kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca za kazneno djelo neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta i drugih ranjivih skupina ili postupanje protivno pravilima struke iz čl. 173. st. 1. KZ/11, a potom primjenom odredbi za stjecaj iz čl. 51. KZ/11 osudio (pogrešno navedeno "izriče se") na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, nakon čega je primjenom odredbi iz čl. 56. KZ/11 optuženici izrekao (pogrešno napisano "primjenjuje se") uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Polazeći od stupnja krivnje optuženice te društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašena krivom, a u okviru granica zapriječene kazne za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ/11  odnosno u okvirima granica ublažavanja kazne za kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 i po ocjeni, ovog drugostupanjskog suda navedena kaznenopravna sankcija nije prestroga, već je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženice, stupnju krivnje i kriminalnoj količini, a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.

 

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. A. B. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

 

Osijek, 11. travnja 2024.

 

       Predsjednik vijeća

                                                                                              Mario Kovač, v. r.