Pr-602/18

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. B. iz I. ,G. D. 225.OIB…………

zastupanog po pun. M. K., odvj. u Z., protiv tužene R. H.,

M. F, OIB: …………. zastupana po ODO S., radi isplate, nakon

održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. prosinca 2020. god. u nazočnosti tužitelja, pun. tužitelja I. Z. odvj. u Z. i zz tužene M. P., objavljene dana 16.

prosinca 2020. god.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku R. H., M. F, OIB: ……………. da tužitelju P. B. iz I., G. D. 225, OIB: ………………. na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.140,10 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 842,51 kn od 16.01.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 201,47 kn od 16.02.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 639,38 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 213,13 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 447,56 kn od 16.12.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 389,18 kn od 16.01.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na- 406,88 kn od 16.02.2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi propisanoj čl.29 Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od 01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

U tužbi koja je podnijeta dana 27. srpnja 2018.g. tužitelj navodi da je zaposlenik tuženika, djelatnik P. carinskog ureda S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto. U razdoblju od 04.svibnja 2013. do 04.svibnja 2018., da je tužitelj prema utvrđenom radnom vremenu tuženika, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad, koji da mu nije plaćen:

- u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati,

- u smjenama i turnusima ( u smjenama dužim od 8 sati koliko da je trebao raditi u smjeni) i (turnusu duže od 12 sati koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, da se smatra svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati,

- u radu na drugi način.

U navedenim oblicima rada, tužitelj da je radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdane i neradne dane koji da se utvrđuju sukladno s odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike te internim aktima tuženika koji da se odnose na tužitelja da je određeno da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer da je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji da su bili duži od 40 sati tjedno. Isto tako da je određeno, da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj da je ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne dane Uskrsa, koji da su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji da mu nije plaćen, pošto da su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tuženika kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali da je isti dopisom odbijen u cijelosti.

Tužitelj je konačno precizirao svoj tužbeni zahtjev predan na ročištu dana 07.12.2020. a sve sukladno vještvu vještaka za knjigovodstvo i financije dipl. oec. M. G..

U odgovoru na tužbu od 2.studenog 2018.g. tužena navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan i obvezati tužitelja na podmirenje parničnog troška. Tuženik je naveo da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe, budući da nije okončan postupak mirnog rješenja spora, pa je predloženo u smislu odredbe čl. 186.a i b. Zakona o parničnom postupku tužbu odbaciti, a tuženika obvezati na plaćanje troška. Prije svega, tužena navodi zakonodavni okvir, odnosno propise kojima se utvrđuje što čini plaću carinskih službenika kao i obračun plaće: Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, Zakon o radu, Zakon o carinskoj službi, Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Uredba o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova za carinske službenike. Iz relevantne dokumentacije M. financija,

C. uprave, S. ureda da je razvidno da tužitelju u utuženom razdoblju ostvario 68 sati prekovremenog rada,tuženik da se obvezao punomoćniku tužitelja dostaviti i izračun,s tim u svezi da bi tužba od 27.srpnja 2018. bila preuranjena. Tuženik je istakao da tužitelju ne pripada pravo na zatezne kamate na pojedinačne bruto iznose od dana dospijeća,sve u smislu odredbe čl.45.st.1.i2.Zakona o porezu na dohodak kao i u smislu odredbi čl.61.st.1.i st.9 Pravilnika o porezu na dohodak. Naime ,da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak,koji čine sastavne dijelove plaće da dospijevaju tek isplatom plaće, pa da za taj dio tužbeni zahtjev tužitelja da treba odbiti.

Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik je naveo da nema primjedbi na dopunsko vještvo od 02.10.2020.Nadalje ističući da je već u postupku mirnog rješenja spora ponudio određenu isplatu ,koju tuženik nije prihvatio,zbog čega da je krivnjom tužitelja postupak vođen,zbog čega da bi tužitelj trebao snositi parnični trošak. Na koncu ,da je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na podnesak od 27.09.2019.za koje povlačenje tuženik nije dao pristanak,pa da je tužitelj u obvezi za taj dio podmiriti parnični trošak tuženiku.

U dokaznom postupku sud je pregledao , Zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja od 04. svibnja 2018. i odgovor na Zahtjev od 09. srpnja 2018. god., Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, Izvodi iz zapisnika 13., 2., 3., 4., 12. i 15. Sjednice komisije za tumačenje, izveden je dokaz vještačenje sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije dipl. oec. M. G., Tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike prema redoslijedu članaka, pregledana je i ostala pisana dokumentacija.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan. Punomoćnici

stranka popisali su parnični trošak.

Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj zaposlen kako djelatnik P. carinskog ureda S. na radno mjesto carinika, a sve sukladno Rješenja o rasporedu radnog mjesta.

Kao sporno ostalo je za raspraviti:

- visinu tužbenog zahtjeva u odnosu da li tužitelju pripada za razdoblje od 04.svibnja 2013. do 04.svibnja 2018. s osnova prekovremenog rada naknada za sve sate rada kada je tužitelj radio na blagdane, neradne dane od ponedjeljka do petka, obzirom da je tužitelj radio u turnusu te da mu se plaća uvećavala zbog rada na blagdan sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora odnosno da li blagdan ulazi u mjesečni fond radnih sati ili u mjesečni fond sati. Odredbom čl, 186.a st. 5. Zakona o parničnom postupku br. (NN br. NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19), propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od 3 mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva da može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

Činjenica je da je u odgovoru na zahtjev tužena istakla da je isti djelomično osnovan, ali nije prihvatila zahtjev na način kako je to tužitelj zatražio, stoga ovaj sud smatra da je tužba tužitelja koja je izjavljena nakon proteka roka od 3 mjeseca, dopuštena.

Nije sporno da se na tužitelja primjenjuje Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ( " Narodne novine" broj 104/13, 150/13 i 153/13- dalje : KU, odnosno KU NN 112/17) , kojim je propisano da svaki državni službenik ima pravo na uvećanje plaće od 50 % za prekovremeni rad ( čl. 44. st. 12. KU), a da se prekovremenim radom službenika koji rade u smjenama ili turnusima, kao tužitelj, smatra svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati ( čl. 44. st. 12. KU).

Na okolnost izračuna visine potraživanja tužitelja sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo dipl. oec. M. G.. Sud je vještvo u cijelosti prihvatio kao stručno i argumentirano, te temeljeno na podacima i dokumentaciju koju je dostavio tuženik i to obračuna odrađenih prekovremenih sati, plaćeni i neplaćeni prekovremeni sati, Rješenja o rasporedu, te evidencije o korištenju radnog vremena i obračuni plaća/platne liste za utuženo razdoblje, te pregledom mjesečnog fonda sati za to razdoblje. Otklonivši sve prigovore tuženika ,u dopunskom vještvu od 02.10.2020.prema kojem izračunu je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev,na koji izračun tuženik nije imao primjedbi. Vještak navodi da je izračun naknade za prekovremene sate tužitelja ,izvršio prema dokumentaciji koju je dostavio tuženik,u stupcu br.20.da je utvrđena razlika od ukupnom bruto iznosu od 3.140,10 kn,sve za razdoblje od 04.svibnja 2013.do 04 svibnja 2018.

Na tužitelja se kao državnog službenika primjenjuje Zakon o državnim službenicima (NN 49/12 – pročišćeni tekst , 150 /11, 34/12, 49/12 , 38/13, u daljnjem tekstu ZDS) koji plaću i druga materijalna prava državnih službenika uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika. Nastavno, obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11 i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR) . U utuženom razdoblju primjenjivali su se : Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ( NN 104 /13 i KU NN 112/17 i 12/18):

Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ( NN 90/10 ) i to u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad nedjeljom , 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150%.

Nadalje se prema st. 10. tog čl. prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama ili u turnus, smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prema st. 12. tog čl. redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 sati.

Prema st. 14. tog čl. umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana.

Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednaki način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 112/17 i 12/18).

Prema ocjeni ovog suda valja primijeniti obračun fonda radnih sati koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen sa 8 sati. Kako je blagdan neradni dan ( koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u mjesečni fond sati.

Dakle, za državne službenike i namještenike koji rad u smjenama ili u turnusu, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca. Dakle, ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome redovni mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond sati , a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg proizlazi da je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati. To znači da ukoliko u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ) ali ti sati ulaze u dan za koji se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati.

Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća vještačenje dipl. oec. M. G. od 02.10.

2020. god. kao stručno i vjerodostojno,pa se tužitelju s utuženog osnova dosuđuje ukupan iznos od 3.140,10.

Tužitelju su na dosuđeni iznos priznate i zatezne kamate na svaki pojedinačni mjesečni iznos, koja teče od 16-og dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, po stopi uređenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za petpostotnih poena do 31. srpnja 2015.g. a od 1. kolovoza 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Uvidom u očitovanje tuženika na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora, razvidno je da je zahtjev od strane tuženika ocijenjen kao djelomično osnovan, međutim nije specificiran određenim bruto iznos, ali je pozvan punomoćnik tužitelja na sklapanje izvansudske nagodbe.

Ovaj sud smatra da je tužitelj nepotrebno prouzročio parnične troškove u ovom predmetu, ali obzirom da je tuženik u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora pun tuženika, nije precizirao niti koliko je dospjelo potraživanje tužitelja, a ni u kom roku će biti plaćeno, samim time, ovaj sud smatra da ni tuženik nema pravo na naknadu parničnih troškova, već je sukladno čl. 154. st. 4. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., 70/19, drugdje u tekstu ZPP-a), svaka stranka snosi svoje troškove postupka, slijednom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 16. prosinca 2020.god

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- zz tuženika

- u spis