Poslovni broj: 4 Pn-16/2021-58

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja P. P., OIB: …, iz B., S., zastupan po punomoćniku M. M., odvjetniku u O., protiv tuženika H. a. d.o.o., OIB:…, Z., Š., zastupane po punomoćnicima T. Z. i B. I., odvjetnicima iz O. d. T. & p. d.o.o. iz Z., radi naknade štete, VPS: 4.238,90 EUR, nakon održane glavne javne rasprave 26. ožujka 2024. u prisutnosti zamjenskih punomoćnika parničnih stranaka, dana 11. travnja 2024. javno objavivši,

 

p r e s u d i o    j e

 

1.                 Nalaže se tuženiku H. a. d.o.o., U. S. Š., Z., OIB:…, da tužitelju P. P., S., S., B., OIB:…, isplati iznos od 4.238,90 EUR-a, na ime naknade materijalne štete zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2.               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 2.497,71 eur, zajedno sa pripadajućim zateznim zakonskim kamatama tekućim od dana presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

3.             Odbija se tužitelj sa preostalim zahtjevom za naknadu parničnog troška iznad gore dosuđenog, odnosno sa iznosom od 500,00 eura, kao neosnovanim.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužitelj je ustao tužbom protiv tuženika radi naknade štete navodeći da je tužitelj 30. studenog 2020. upravljao svojim osobnim vozilom reg. oznaka GS … marke "Volkswagen Golf" kada je u 21,00 sat na cesti A1, O. B., kod 111. km i 600 m udario u divlju životinju – lisicu. Kao posljedica udara u divlju životinju na tužiteljevom osobnom vozilu oštećen je prednji branik, vezni lim, ukrasna maska motora, poklopac motora, hladnjak, lijevo putno svjetlo s pokazivačem smjera i plastična zaštita podvozja. U trenutku nesreće da se u tužiteljevom vozilu nalazila i putnica M. P., tužiteljeva supruga no da u nesreći nije bilo ozlijeđenih osoba. Tužitelj je 11. prosinca 2020. podnio zahtjev za naknadu štete C. o. d.d., međutim, isti je otklonjen kao neosnovan iz razloga što tuženik nema sklopljen ugovor o osiguranju od odgovornosti. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud donese presudu kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 14. studenog 2023., list 173 spisa.

 

2.               U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te se navodi da se osporava odgovornost i uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja. Naime, da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama i to odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje ukoliko na zahtjev osoba koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. U tom pravcu se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te se navodi da u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste ili neodržavanja zaštitne žičane ograde već zbog iznenadnog dolaska divlje životinje – lisice na ograđeni prostor autoceste, a koje tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem propisa. Isto tako, navodi se kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nesreća nisu postojala niti su primijećena bilo kakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne ograde. Autoceste da ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno 24 sata dnevno, u određenim vremenskim razmacima te služba intervenira ukoliko se uoči da su nastupjele okolnosti koje ugrožavaju sigurnosti prometa. Također se osporava i visina tužbenog zahtjeva te se predlaže odbijanje istog u cijelosti.

 

3.               Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Potvrdu o prometnoj nesreći, list 5-7 spisa, preslik vozačke dozvole, list 8-11 spisa, u Obavijest o neosnovanom zahtjevu, list 12 spisa, u Putni radni list, list 30 spisa, u Ophodarski dnevnik,  list 32 i 33 spisa, u Zapisnik o prometnoj nesreći sačinjen od strane Odjela za upravljanje prometom H. a. d.o.o., list 38-42 spisa, u Dnevnik rada operatera za praćenje prometa, list 44 spisa, saslušana je svjedokinja M. P. kao i tužitelj u svrhu dokazivanja, list 87-89 spisa te svjedok H. V., list 93 i 94 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, list 117-120 spisa, u Izvid štete sačinjen od C. o. d.d. Z., list 137-150 spisa, u dopunski nalaz i mišljenje prometnog vještaka, list 169-171 spisa, u pisano očitovanje vještaka E. N., list 187 i 188 spisa.

 

4.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

5.               Naime, na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda nedvojbeno je da je uslijed štetnog događaja tužitelju prouzročena šteta na način da je tužitelj upravljajući osobnim vozilom na cesti A1 udario u divlju životinju – lisicu.

 

6.               Iz iskaza tužitelja proistječe da je kritične večeri upravljao automobilom iz smjera O. prema kući odnosno u pravcu S. te da kada je prošao nadvožnjak u J. i došao u jedan lagani desni zavoj da je na udaljenosti od 100 do 200 m opazio nešto crno u mraku kako dolazi s njegove lijeve strane zbog čega da je počeo kočiti. Međutim, da se automobil počeo "ljuljati", a on je stoga kočnicu otpustio kako ne bi izgubio kontrolu nad vozilom. Međutim, da je ipak došlo do udara u lisicu kako je to utvrdio kada je izišao iz auta. Potom da se zaustavio na zaustavnom traku, a lisica da je ostala ležati točno na granici između brze i spore trake, a onda ju je supruga, kako ne bi došlo do naleta na nju od strane drugih vozila, povukla na zaustavnu traku. Kritične prigode navodi da je vozio brzinom od 130 km/h s tim da je, naravno, kada je počeo kočiti brzinu smanjio.

 

7.               Navedeno potvrđuje i tužiteljeva supruga, svjedokinja M. P..

 

8.               Svjedok H. V., zaposlenik tuženika, navodi da je zaposlen na radnom mjestu ophodara što znači da obavlja ophodnju odnosno pregledava autocestu. Ukoliko bi se zatekao neki predmet na autocesti da ga uklanja te pazi na prometne znakove da budu svi uredno postavljeni. Pojasnio je da u ophodarskoj službi vrše ophodnju njih trojica zajedno u ophodarskom vozilu te da je vrlo rijetko da ophodnju vrši samo jedan ophodar i vozač. On da vrši ophodnju na dionici autoceste od tunela M. K. do tunela O. i u danu da obiđu navedenu dionicu dva puta, a po noći i tri puta. Također, da im je u opisu posla i kontroliranje odnosno pregled zaštitne ograde kao i odbojne ograde odnosno sve što čini autocestu od jedne do druge ograde. Toga dana, 30.11.2020., da je radio noćnu smjenu, da je došao na posao u 19,00 sati, a da je pregledavajući putne radne listove utvrdio da se baš u to vrijeme štetnog događaja kretao sa ophodarskim vozilom sa dva vozača i on kao ophodar odnosno da su bili blizu mjesta događaja, vraćali su se iz pravca M. prema O. odnosno okrenuli su se na sjevernom portalu tunela M. K. te se sjeća da su naišli na upravo zaustavljeno vozilo tužitelja. Tom prilikom da im je tužitelj kazao da je udario lisicu koju su i vidjeli pogaženu na cestu te su je fotografirali, a zatim je došla i policija. Također navodi da on kao ophodar vodi ophodarski dnevnik kao i dnevnik rada te da u ophodarski dnevnik upisuje stanje na cesti u smislu njezine prohodnosti, a u dnevnik radi da se unose i svi radovi koje obavljaju druge službe na autocesti, npr. popravak žice, ograde i sl. Nadalje ističe da kada je vidio pregaženu lisicu da su pregledali žicu odnosno ogradu te da nisu opazili oštećenja s tim što su pogledali stanje ograde u krugu mjesta gdje se dogodila nezgoda, a da nisu išli dalje gledati jer ih to nije tražila policija. Također navodi da radi kao ophodar 18 godina te ističe da lisica ne može preskočiti zaštitnu ogradu budući je ograda visine oko 2 m niti je može probiti, ali je može prokopati ispod žice.

 

9.               Po provedenom vještačenju po vještaku prometne struke imenovani vještak je dao mišljenje da provedena analiza pokazuje da u predmetnom štetnom događaju tužitelj nije imao mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač i to bez obzira na svoju brzinu kretanja.

 

10.          Odredba čl. 50. st. 1. Zakona o cestama ("NN" br. 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19) propisuje da za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a st. 2. istoga članka da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna  cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

11.           Odredba čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23,  dalje: ZOO) propisuje da tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

12.           Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.

 

13.           Na temelju izvedenih dokaza ovaj Sud nije mogao utvrditi da je do štete na tužiteljevom vozilu nastalo bez krivnje tuženika.

 

14.           Naime, izvjesno je i životno logično da se lisica na koju je došlo do naleta vozila tužitelja na kolniku autoceste nije mogla na istom naći, a da je zaštitna žičana ograda bila uredna odnosno bez oštećenja te je očito da na predmetnoj dionici autoceste ista nije bila u potpunosti sigurna za prometovanje, a u smislu njezine opreme.

 

15.           Žičana ograda postavlja se uz cestu sukladno čl. 78. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("NN" br. 92/19), a činjenica da se lisica ipak mogla zateći na prostoru kolnika autoceste znači samo jedno, a to je da je zbog postojanja neke rupe ili procijepa na tom dijelu autoceste ili pak neadekvatnog postavljanja same zaštitne ograde životinji ipak omogućen pristup na kolnik autoceste.

 

16.           Iz tog razloga Sud ne može prihvatiti prigovor promašene pasivne legitimacije, a niti prigovore koji su usmjereni ka oslobađanju tuženika od odgovornosti. Činjenica da oštećenje bilo zaštitne ograde ili neki drugi nedostatak vezan za zaštitu autoceste nije evidentirano u ophodarskom dnevniku ili pak u dnevniku rada ne može biti odlučno s obzirom da takvo uredno evidentirano stanje demantira upravo nastupjeli događaj odnosno mogućnost pristupa divlje životinje – lisice na kolnik autoceste, a što dokazuje da ipak stanje opreme odnosno zaštitne ograde na autocesti nije bilo adekvatno kada se lisica mogla zateći na samom kolniku autoceste, a što nedvojbeno predstavlja ozbiljnu ugrozu sigurnosti prometa.

 

17.           Iz navedenih razloga Sud smatra da su ispunjene sve pretpostavke za odgovornost upravo tuženika za nastupjelu štetu budući isti na temelju izvedenih dokaza nije dokazao da bi šteta nastala bez njegove krivnje.

 

18.           Vezano za visinu štete na vozilu tužitelja Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji je naveo da visina potpune ili totalne štete na predmetnom vozilu tužitelja iznos 4.238,40 eura, a koja šteta se sastoji od tržne vrijednosti vozila u iznosu od 7.064,84 eura te vrijednosti ostataka vozila od 2.825,94 eura.

 

19.           Povodom prigovora tuženika na Nalaz i mišljenje vještaka, a vezano za koje prigovore su se pun. stranaka usuglasili da se vještak radi ekonomičnosti postupka pismeno očituje (list 182 spisa), vještak se očitovao na način da je ostao u cijelosti pri datom Nalazu i mišljenju kako u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja tako i u pogledu utvrđenih oštećenja na vozilu. Posebno je istakao da niti jedan dokaz u spisu ne ukazuje da bi na vozilu tužitelja od ranije postojala neka od utvrđenih oštećenja iz fotografija policije kako i iz dostavljenog izvida štete.

 

20.           Kao što je rečeno, Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju prometnog vještaka, a nezadovoljstvo neke od stranaka sa vještvom ne znači da isto nije sačinjeno u skladu sa pravilima struke i po najboljem znanju.

 

21.           U tom pravcu, Sud je usvojio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja kojeg je isti uskladio sa Nalazom i mišljenjem vještaka s tim što valja istaći da je Sud temeljem čl. 190. st. 3. ZPP-a dopustio preinaku tužbe u smislu povećanja tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja iz razloga jer smatra da je navedeno svrsishodno za konačno rješenje prijepora između stranaka, a sve radi ekonomičnosti postupka.

 

22.           Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbom i tužbenim zahtjevom to mu je tuženik temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - u daljnjem tekstu: ZPP) dužan naknaditi troškove postupka.

 

23.           Sud je priznao zatraženi trošak prema ispostavljenom troškovniku te je tako priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (u koji iznos je uračunat i pripadajući PDV), nadalje, za trošak zastupanja na ročištima od 22. listopada 2021., 4. travnja 2022., 27. travnja 2023., 27. studenoga 2023. i 26. ožujka 2024. godine u iznosu od po 250,00 eura za svako ročište. Nadalje, za podnesak od 31. ožujka 2023. kojim se pun. tužitelja očitovao na Nalaz i mišljenje vještaka, u iznosu od 250,00 eura, nadalje, za podnesak od 14. studenog 2023. kojim se pun. tužitelja također očitovao na dodatni nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

 

24.           Sud nije priznao zatraženi trošak za zastupanje na ročištu od 7. ožujka 2022. budući na navedeno ročište nije pristupio punomoćnik tužitelja već tužitelj osobno kao što nije priznat niti trošak sastava podneska od 28. veljače 2024. budući sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje parnice i u njemu se ponavljaju već iznesene tvrdnje.

 

25.           Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 2.000,00 eura, a sve prema Tarifi o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika, a u kojem iznosu je sadržan i pripadajući PDV.

 

26.           Također je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 331,81 euro kao i zatraženi trošak na ime pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 165,90 eura pa proistječe da je ukupni iznos kojeg je tuženik dužan platiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 2.497,71 eur, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanim.

 

27.           Zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice kao i parničnog troška presuđene su temeljem čl. 29.st.1. i 2. ZOO-a.

 

28.           Temeljem iznesenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Otočcu 11. travnja 2024.

 

S u d a c:

 

Slavka Nikšić, v.r.

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

              Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

O tom obavijest

1. M. M., odvjetnik u O.
2. I. B., odvjetnica u Z.