- 1 -              Poslovni broj: Usž-1161/2024-2

Poslovni broj: Usž-1161/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. Š., M., zastupan po opunomoćeniku J. M., odvjetniku u S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se žalba tužitelja I. Š. iz M. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9 od 18. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-846/2023-9 od 18. prosinca 2023. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/22-02/162, urbroj: 511-01-158-23-5 od 9. veljače 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S., klasa: UP/I-114-04/22-02/371, urbroj: 511-01-158-22-5 od 22. studenog 2022. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).

2.              Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da su razlozi na koje u žalbi upire u bitnome oni na koje je upirao i tijekom upravnog postupka, a potom i pred prvostupanjskim sudom, o kojima pobijana presuda ne daje adekvatne razloge, a očituju se prvenstveno u okolnosti što je činjenično stanje nepotpuno i pogrešno utvrđeno te je iz tako utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu stupnja njegove odgovornosti. Ističe kako prihvaća kvalifikaciju svoje odgovornosti kao lakšu povredu službene dužnosti, ali nikako ne može prihvatiti kvalifikaciju koja mu se stavlja na teret jer ako je Zakonom o policiji u članku 95. neopravdani izostanak s posla cijeli dan propisan lakšom povredom službene dužnosti, zaista bi bilo neopravdano i nelogično korištenje pauze sat vremena kasnije od vremena predviđenog za istu staviti njemu na teret kao težu povredu službene dužnosti. Smatra da se odbijanjem izvođenja dokaza njegovih saslušanjem kao stranke i saslušanjem svjedoka ostvarilo obilježje bitne povrede pravila postupka, a posebno i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tijekom cijelog upravnog i sudskog postupka isticao je okolnost da je koristio pauzu sat vremena kasnije i isto nikako nije sporio, no to nije smatrao nikakvom povredom, posebice ne težom, no pristao je eventualno prihvatiti odgovornost za lakšu povredu službene dužnosti za što je izjavio da se osjeća odgovornim i kaje se za propust koji je počinio. Svjestan je da se ne radi o značajnijoj disciplinskoj sankciji to jest o velikom novčanom iznosu, budući da je kažnjen novčanom kaznom od 10% plaće, ali radi se o njegovom ugledu te će radi takve presude biti obilježen i neće moći napredovati u službi, a što je zaista neopravdano uzimajući u obzir sve okolnosti, njegov ugled u karijeri i raniju neosuđivanost. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, kao i da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.

3.              Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnom navodi da tužitelj u žalbi neutemeljeno ponavlja prigovore i navode isticane prethodno u disciplinskom postupku i u tužbi. Tuženik  u cijelosti ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima, odgovoru na tužbu kao i na održanom ročištu, te drži da je osporavana presuda zakonito donijeta uz detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje donesene odluke pa predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

6.              Iz podataka u spisu predmeta dostavljenih ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je protiv tužitelja proveden disciplinski postupak, u kojem je utvrđeno da je tužitelj odgovoran zbog toga što 27. svibnja 2022. od 03,00 sati do 04,45 sati u D. prilikom obavljanja policijskih poslova, u vremenu od 20,00 do 08,00 sati, na području Postaje pomorske policije D. nije izvršavao poslove pojačanog nadziranja i obilazaka autobusnog kolodvora, užeg i šireg područja L. G. poradi sprječavanja činjenja kaznenih djela i prekršaja prilikom dolaska i povratka navijača povodom održavanja finala Hrvatskog nogometnog kupa, a koje zadaće su mu usmeno naložene od strane šefice smjene V. K., kojom prilikom je 27. svibnja 2022. oko 04,40 sati u D. na adresi u blizini kbr. 40, van vremena predviđenog za dnevni odmor, zatečen od strane načelnika PPP D., N. R., prilikom obavljanja redovne nadzorne djelatnosti kako odmara u službenom plovilu … S. V. sa ugašenim svjetlima u kormilarnici i prostoru za boravak u plovilu skupa sa policijskim službenicima P. B. i N. B.. Prijavljeni policijski službenik I. Š. nakon 5 minuta hodanja po službenom plovilu … načelnika Policijske postaje i kucanja na ulazna vrata nije izašao iz službenog plovila.

7.              Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda jer tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

8.              Prema ocjeni ovoga Suda, na tako utvrđeno činjenično stanje, koje proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, pravilno su prvostupanjski upravni sud i disciplinski sudovi primijenili materijalno pravo zaključivši da su u konkretnom slučaju u odnosu na tužitelja ispunjene pretpostavke za izricanje disciplinske kazne zbog teže povrede službene dužnosti opisane u članku 96. stavku 1. točci 1. Zakona o policiji („Narodne novine“ 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.), kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza", slijedom čega je tužitelju na temelju odredbe članka 110. stavka 2. točke 1. navedenog Zakona izrečena novčana kazna u visini 10% od posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (1x10%).

9.              Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud, kao i tuženik te prvostupanjski disciplinski sud, na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka pravilno ocijenio da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret, okvalificirano kao teža povreda službene dužnosti iz primijenjenog propisa te da je tužitelju zbog počinjena istog izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenog djela, pri čemu se odluka o kazni temelji na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana, a kako je to pravilno naveo i prvostupanjski sud.

11.              Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje predmetne upravne stvari te pritom naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja.

12.              Stoga tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem dokaznog prijedloga za njegovo saslušanje i saslušanje svjedoka počinio bitnu povredu pravila sudskog postupka te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari.

13.              Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze i izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Sukladno navedenom, prvostupanjski sud odbio je dokazne prijedlog tužitelja obrazloživši da iste smatra suvišnim i nepotrebnim jer se pravilna i zakonita odluka mogla donijeti i na temelju podataka spisa predmeta i ocjenom dokaza sadržanim u istom, a posebno cijeneći da se tužitelj već tijekom upravnog postupka očitovao, a u odnosu na prijedlog za saslušanje svjedoka nije naveo niti imena i prezimena svjedoka čije saslušanje predlaže.

14.              Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a posebno treba napomenuti da se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom o kojima se prvostupanjski sud na odgovarajući način očitovao, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

15.              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

16.              Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.

17.              S obzirom da tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom u predmetnom upravnom sporu pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 10. travnja 2024.                                                                                                                                        

                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                             mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.