- 1 -              Rev 419/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 419/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. S., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz O. društva P. & P., u Z., radi  isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-717/2022-4 od 2. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2020 od 27. siječnja 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Odbija se revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-717/2022-4 od 2. lipnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za trošak revizijskog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana plati iznos od 245.082,56 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki II. naloženo je tuženiku platiti prouzročeni parnični trošak u iznosu od 26.350,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-603/2020 od 27. siječnja 2022.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-2693/23 od 27. rujna 2023.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na  pitanje:

 

„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a.). Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije, sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije te za sastav revizije.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stečenog bez osnove.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su parnične stranke zaključile ugovor o kreditu i to tužitelj kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor s rokom otplate koji je određen i uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci o visini kamatnih stopa

- da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala i to počev od 4,50% pa naviše

 

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

10. Suprotno navedenom tuženik smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onog na dan isplate. Pri tome tuženik smatra da Ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu i tužitelju je trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

11. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

12. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

13. Sporno je, trebaju li se plaćeni iznosi zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate.

 

14. O tome je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje shvaćanje glasi:

 

„…Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovor koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smilsu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da protutužba i procesni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288. a st.6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP-a. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333.st.3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st.6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određeni način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboj (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba , tada nema ni postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF…“

 

14.1. Stoga odgovorom na postavljeno pitanje reafirmira se pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje glasi:

 

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovni ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“

 

15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe članka 391. stavka 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci pod točkom I.

 

 

 

16. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a odlučeno je o zahtjevu tuženika za naknadu troškova za sastav prijedloga za dopuštenje revizije, sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije te za sastav revizije, koji zahtjev je odbijen, jer tuženik nije uspio u revizijskom stupnju postupku te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.

 

Zagreb, 10. travnja 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.